Aleksa Šantić je bio bosanskohercegovački pjesnik i jedan od najpoznatijih predstavnika novije lirike u BiH. Rodio se 27. maja 1868., a umro je 2. februara 1924. godine.
Najveći dio svog života je proveo u rodnom Mostaru. Nakon što mu je otac umro, staranje je preuzeo strogi stric. Imao je dva brata, Peru i Jakova, te sestru Radojku koja se udala za njegovog prijatelja Svetozara Ćorovića. Živio je u trgovačkoj porodici u kojoj nisu imali razumijevanja za njegov talenat. Poslije završetka trgovačke škole u Trstu i Ljubljani vratio se u rodni Mostar.
Bio je i jedan od osnivača kulturnog lista “Zora” kao i predsjednik Srpskog pjevačkog društva “Gusle” u Mostaru. Tu se upoznao i družio sa poznatim pjesnicima tog doba: Svetozarom Ćorovićem, Jovanom Dučićem, Osmanom Đikićem i drugima.
U njegovom pjesničkom stasavanju najviše udjela su imali pjesnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović-Zmaj, a od stranih pjesnika najvažniji uticaj je imao Heinrich Heine, koga je i prevodio s njemačkog jezika. Svoju najveću pjesničku zrelost Šantić dostiže između 1905. i 1910. godine kada su i nastale njegove najljepše pjesme.
Burne društvene promjene u Bosni i Hercegovini, početkom dvadesetog stoljeća značajno su uticale na njegov rad što je pojačalo njegovu rodoljubivu notu. U nekim od svojih najpotresnijih pjesama, Ostajte ovdje i Hljeb, Šantić pjeva o patnji onih koji zauvijek napuštaju domovinu i odlaze u tuđi svijet.
Šantićeva ljubavna poezija razvila se pod jakim uticajem sevdalinke. Ambijent njegovih ljubavnih pjesama je ambijent bašta, behara, hamama, šedrvana… Djevojke koje se u njima pojavljuju se okićene đerdanima, bajne su i izazovne, ali ipak skrivene ljepote. U njegovim ljubavnim pjesmama najčešći motiv je čežnja.
Takva je i njegova najpoznatija pjesma Emina, koja je bila inspiracija i mnogim muzičarima današnjice.
Šantić je napisao još i pjesme: Ne vjeruj, Ostajte ovdje, Pretprazničko veče, Što te nema?, Veče na školju, O klasje moje i druge…
Napisao je i nekoliko drama u stihu, od kojih je najpoznatija Hasanaginica, kao i nekoliko pripovjetki, te pjesme za djecu.
U toku Prvog svetskog rata zatvoren je kao talac i optuživan zbog svojih pjesama. Preminuo je 2. februara 1924. godine u Mostaru.
Šantićev lik nalazi se na apoenu od 10 konvertibilnih maraka, a po njemu je nazvano i selo kraj Sombora u Vojvodini. Bivša Njegoševa ulica u Sarajevu danas nosi ime Alekse Šantića, baš kao i jedna osnovna škola u sarajevskom naselju Nedžarići.
Dan sjećanja na velikog pjesnika počinje u 11.00 sati kada je planirana posjeta Šantićevom grobu, u novom pravoslavnom groblju, u Bjelušinima.
U gostoprimnici kod Stare crkve biće održana konferencija za novinare sa početkom u 12.00 sati na kojoj će čelni ljudi SPKD “Prosvjeta” predstaviti novousvojeni Pravilnik “Šantićevih večeri poezije”, odluku o dodjeljivanju “Šantićeve nagrade”, koja će biti dodijeljena na ovogodišnjoj manifestaciji “Šantićeve večeri poezije”, te informisati o raspisivanju konkursa za “Šantićevu nagradu”.
Pomen i večernja služba za pjesnika biće održana u Staroj crkvi, u 18.00 sati.
Šantiću u čast organizovano je i književno veče pjesnika Zorana Kostića, u Umjetničkoj galeriji Kraljice Katarine Kosače u Hrvatskom domu (HD) herceg Stjepana Kosače sa početkom u 19.00 sati.
U programu književne večeri će, recitujući i pjevajući Šantićeve stihove na srpskom, ali i na ruskom jeziku, nastupiti i Jelena Trepetova – Kostić, glumica Narodnog pozorišta RS, prvakinja moskovskog teatra (MHAT-a).
Informer.ba
