Nogomet Sport

FK Sarajevo danas proslavlja 65 godina postojanja

Ne mogu, brate, ja igrati za novac i slušati kako trebam igrati. Hvala im, bili su korektni i nisu mi pravili probleme. Rekao sam im da ja mogu samo u Sarajevu igrati” – riječi su Asima Ferhatovića Haseta, legendarnog fudbalera kluba s Koševa koji danas proslavlja 65. rođendan.

Izgovorio je to Hase po povratku iz Turske, gdje, i pored velikog novca i pažnje, nije mogao bez Koševa, jer mu je, kao i većini fudbalera, trenera i hiljada navijača Sarajeva, bordo boja bila i ostala kao sudbina.

Izdržali pritisak

Priča o velikanu s Koševa počinje 24. oktobra 1946. godine. Spajanjem FK Udarnik i OFK Sloboda osnovano je Sportsko društvo Torpedo, koje je godinu poslije promijenilo naziv u SDM Sarajevo.

U šest i po decenija postojanja bordo tim izrastao je u jednu od najvećih sportskih institucija u našoj zemlji. Tokom takmičenja u bivšoj Jugoslaviji Sarajevo je u dva navrata (1967. i 1985.) bilo prvak, čime je najuspješniji bh. klub u tadašnjem, evropski kvalitetnom prvoligaškom rangu.

U prvoj šampionskoj ekipi bio je i legendarni Fuad Muzurović, koji se mislima vratio skoro pedesetak godina unazad.

” Na Koševo sam stigao 1964. Tri godine poslije postali smo prvaci Jugoslavije. Bila je to sjajna generacija, koju su predvodili Vahidin Musemić, Boško Antić, Mirsad Fazlagić, Sead Jesenković…

Sjećam se da smo u finišu prvenstva izgubili kod kuće od Zagreba, mnogi su mislili da nećemo izdržati pritisak koji nosi borba za titulu, ali smo ih demantirali i pobjedom nad Crvenom zvezdom na “Marakani” golovima Boška Prodanovića i Antića otvorili šampionska vrata” – kaže Muzurović te nastavlja:

“Nakon igračke karijere, Sarajevo sam u nekoliko navrata vodio čak 14 sezona, i to je period kojeg se rado sjećam.

U vrijeme prije agresije na BiH bili smo viceprvaci, predvodio nas je fudbaler svjetskog ranga Safet Sušić, bili su tu još Predrag Pašić, Želimir Vidović… igrali smo nezaboravne utakmice s Hamburgom, koji je početkom osamdesetih godina bio najbolji u Evropi.

Nijemci su imali pomoć sudija, a njihov trenerski tandem Branko Zebec i Aleksandar Ristić bio je impresioniran snagom Sarajeva, ali i ambijentom na Koševu”. 

Daidža je sa Sarajevom u poslijeratnom periodu osvojio Kup BiH.

Da, pobijedili smo 2002. Želju u finalu na Koševu. Evo, uskoro će pet decenija otkako sam i srcem i dušom vezan za bordo klub. Sretan sam što sam dio tako velike i uspješne sportske porodice kao što je Sarajevo.

Na Koševu sam doživio punu afirmaciju i kao igrač i kao čovjek. Ponosan sam na sve svoje saigrače i saradnike, na sadašnje i bivše fudbalere, armiju navijača, a posebno na Abdulaha Gegića i Miroslava Brozovića” – ističe nekadašnji selektor reprezentacije BiH.

Husref Musemić je, uz Antića, jedini u historiji Sarajeva koji je osvojio naslove i kao igrač i kao trener. Prije 26 godina bordo klub je dominirao Jugoslavijom, Musemić je cijepao mreže, postigavši 19 golova (i to sve iz igre), baš kao što je to njegov brat Vahidin radio polovinom šezdesetih godina.

Slavlje šeherom

“Da nije bilo Sarajeva, sigurno ne bih ostvario ove uspjehe. Uz klub sam napravio igračku i trenersku karijeru i to ću uvijek sa ponosom reći. Moja generacija, predvođena Predragom Pašićem, Farukom Hadžibegićem, Mirzom Kapetanovićem i ostalima, po kvalitetu, zaslužila je da osvoji još neki trofej.

Nažalost, ostali smo na tituli iz 1985., kada smo u posljednjem meču na Koševu savladali Zvezdu. Uslijedilo je slavlje ulicama šehera, koje nikada neću zaboraviti ” naglašava Musemić.

Posljednji naslov državnog prvaka na Koševo je stigao 2007., a reditelj je bio Musemić.

” Ma, drage su mi podjednako obje titule. Možda sam pri osvajanju drugog naslova bio emotivniji, jer je teže s klupe postajati prvak. Sve te godine na Koševu predstavljaju mi divan dio života, a kako kaže stih jedne pjesme, Sarajevo će biti, sve drugo će proći” – poruka je Musemića.

Vujović, Fazlagić, Antić…

Šampionsku generaciju iz 1985. s klupe su predvodili treneri Boško Antić i Mirsad Fazlagić. Boško je bio miran, Mirsad energičan i tako su se sjajno dopunjavali. Rado se sjetim i Svetozara Vujovića, nekadašnjeg direktora kluba, koji je imao rješenje za svaku situaciju. Nažalost, Vuja je prerano otišao, baš kao i Ferhatović, Antić… ” kaže Musemić.

Zamalo dupla kruna

” Bili smo finalisti Kupa Jugoslavije u sezoni 1966/1967., kada smo osvojili titulu. Nakon dugo vremena, tadašnji čelnici jugoslavenskog fudbala odlučili su da se finale ne igra u Beogradu, a da o domaćinu odluči žrijeb.

Protivnik nam je bio Hajduk, a “Bili” su uspjeli, zahvaljujući Titi Kiriginu isposlovali su da se igra na njihovom tadašnjem stadionu kod plinare. Morali smo igrati u gradu pod Marjanom, jer su u obje kuglice bili papiri na kojima je pisalo Spli“t – prisjeća se Muzurović.

Humanitarne utakmice

” Ponosan sam što smo tokom agresije odigrali desetine humanitarnih utakmica. Kada smo u jednom meču savladali Iran, tadašnji predsjednik Predsjedništva Alija Izetbegović rekao nam je: “Ovo je vaš front, vidimo se u slobodnoj BiH” – ističe Muzurović.

 

Dnevniavaz/Infomrer.ba