Građane ove zemlje koji imaju u sebi bar malo humanosti, prije nekoliko dana potresle su slike psa lutalice kojemu je netko gurnuo petardu u usta , nanijevši tako po život opasne ozljede ovom nevinom biću. Pas je pronađen u sarajevskom naselju Ilidža i obaviješteni su organi reda. Zbog težine ozljeda morao je biti uspavan, a počinitelji ovog gnusnog dijela nikada nisu otkriveni. Priča je bila aktualna nekoliko dana, a onda se na nju zaboravilo, kao što to obično biva u našoj državi, piše Federalna.ba
Za skupinu mladih savjesnih građana Sarajeva, ovaj događaj je bio još jedan alarm za uzbunu i znak da trebaju ostati uporni u svojoj borbi da pomažu napuštenim i zlostavljanim životinjama i da domaćoj vlasti daju do znanja da je krajnje vrijeme da im pomognu u ostvarenju konačnog cilja:otvaranju azila za napuštene životinje. Pokrenuli su grupu na Facebooku „Tražimo hitno otvaranje azila za pse!“
Potpuna nezainteresiranost vlasti
Mirjana Borčić članica je grupe. Brine se za petnaestak napuštenih pasa u Sarajevu i dnevno izdvaja oko desetak konvertibilnih maraka samo da ih nahrani. Osobno je uputila nekoliko apela za pomoć organima vlasti, ali do danas, nitko se nije odazvao.
„Ova grupa ima za cilj „prisiliti „ organe vlasti da rade svoj posao i izvršavaju zakonske obaveze, jer je očito da se za skoro tri godine od donošenja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja nije uradilo skoro pa ništa.
Krajnji cilj grupe je da vlasti u Bosni i Hercegovini postupe odgovorno i urade svoj posao, za šta i primaju plaću i osnuju funkcionalne azile na području svake općine“, kaže .
Grupa ima mnogo članova iz cijele Bosne i Hercegovine. Kakva je situacija u drugim gradovima i koliko su članovi aktivni ne znaju, ali u Sarajevu je aktivno samo njih desetak. Dnevno izdvajaju po deset konvertibilnih maraka samo za hranu i dva ili tri sata dnevno da ih nahrane i sklone s ulice. Jedan član brine se u prosjeku za oko 15 pasa,ali broj se svakodnevno povećava.
Do sada im se javilo i nekoliko građana iz raznih dijelova BiH, Hrvatske i inostranstva koji imaju želju da daju svoj skroman doprinos ovoj humanoj akciji. To je znak da ipak o ovoj borbi nisu sami. Hranu im nude i po koja mesnica i restoran, kažu snalaze se nekako.
(Pas s Dobrinje o kojem se svakodnevno brinu Sanja i Bojan. Drugog psa koji je s njim dijelio skrovište ispod mosta nisu uspjeli spasiti. )
(Ova slika još je jedna od „razglednica“ sa sarajevskih ulica)
Zlostavljani, napušteni i zapušteni
Stanje koje zateknu kada izađu „na teren“, uglavnom je daleko od lijepog. Dolazak hladnog vremena predstavlja još jedan veliki problem, jer je jako teško pronaći neko povoljno sklonište za svaku napuštenu životinju koju pronađu.
Zdravstvena zaštita je posebna priča.
„Do nedavno je bar sterilizacija pasa lutalica bila besplatna, sada se i to naplaćuje. Većina nas koji pomažemo ovim psima smo nezaposleni, i kada nađemo malog psa kojem je potrebna za početak vakcinacija i revakcinacija koja u totalu za jednog psa iznosi 50 KM, a da ne kažem ako je pas povrijeđen ili bolestan koliko to sve košta.“, kaže Sanja Mušanović, još jedna članica grupe.
Nakon zvjerskog čina u kojem je psu čeljust raznesena petardom, Sanja je pokrenula i on-line peticiju za otvaranje azila.
Trenutno skupljaju novac za mladunčad koje treba hitno vakcinirati, za što je potrebno izdvojiti oko 150 KM, odnosno oko 30 KM za jedno cjepivo. U suprotnom, ove psiće očekuje sigurna smrt. Već ih je dosta uginulo, jer su uvjeti u kojima žive nepovoljni, ali to je za sada najbolje što su im mogli pronaći.
Svakodnevno se susreću i sa zlostavljanjem životinja. Ogorčeni su jer se na ovaj problem ne obraća pažnja. Sa sobom uvijek nose foto-aparat i fotografiraju sve užasne prizore zlostavljanja na koje naiđu. Fotografije uredno šalju na mail adrese medijima i predstavnicima vlasti i već im pomalo nestaje snage da šalju te užase. Većina onih kojima su mailovi upućeni izgleda imaju vrlo dobre želudce jer se ne trude da im odgovore.
Najviše ih rastuži dječja okrutnost prema psima lutalicama. Od ljudske ruke i automobila najčešće stradaju, ali nerijetko ih i glad potpuno iscrpi i pretvori u lak plijen u borbama čopora. Najugroženija su ,opet, mlada štenad koja neće preživjeti zimu jer nisu sposobna da se priključe nekom čoporu, da se sklone i bore za hranu. Ljudi ih nerijetko samo odvoje od majke,“istovare“ u drugom dijelu grada i mirne savjesti odu kući. Kada nađu povrijeđenog psa, jako je teško „natjerati „ ga da se hrani i da ponovo uspostavi kontakt s ljudima.
Da nije sve crno, pokazuju i slučajevi uspjelog udomljavanja napuštenih životinja. Udomitelji su uglavnom ljudi iz drugih država, jer, kako kažu rijetko tko u našoj državi želi psa koji nije rasni, i koji ne služi samo za pokazivanje. Prijevoz psa i propratne akcije koje se poduzimaju prije udomljavanja koštaju oko stotinjak konvertibilnih maraka. Novac daju iz svojih džepova, ali veseli ih krajnji ishod; uspjeli su maknuti bar jednu životinju s ulice. Spasili su je, piše Federalna.ba
Informer.ba
ko god vakve stvari radio,dabogda zeljan daha bio to mu od srca zelim..