Srbiju u Americi definitivno prepoznaju po tenisu, svjedoče sagovornici u Vašingtonu i Njujorku, i to prije nego što je Novak Đoković postao prvi teniser svijeta, ali su ratovi devedesetih i dalje ram u kojem vide ovu zemlju.
“Ovih dana prva stvar na koju pomisli prosječni Amerikanac kada čuje riječ Srbija vjerovatno je tenis“, ocijenio je Gordon Bardoš, pomoćnik direktora Instituta Hariman, Univerziteta Kolumbija u Njujorku.
“Nažalost, mnogo ljudi svakako povezuje Srbiju sa Slobodanom Miloševićem, čovjekom koji je započeo rat, iako je jasno da su i drugi odgovorni“, kaže Bardoš.
On primjećuje da se takav imidž Srbije ipak polako mijenja.
“Čak i nedavni mali skandal u šou programu Čelsi Hendler i njene opaske o Srbiji većina ljudi kod vas je vjerovatno uzela suvise ozbiljno. Američki mediji i komičari generalno vole da se oslanjaju na stare stereotipe, ali značajno je da se zna da sve etničke grupe dolaze na red takvog nefer tretmana, bilo da su Albanci ili Srbi, Britanci ili Francuzi”, dodao je Bardoš.
Obični Amerikanci malo znaju o Srbiji, a mnoge i dalje asocira na ratove devedesetih, pokazala je blic anketa sprovedena među njima.
Stiven Slejter zaposlen u prodavnici kompjutera u centru Vašingtona kaže da, kad se pomene Srbija, prvo što mu padne na pamet jesu etnički sukobi iz 1990-ih koji se, smatra on, još nisu smirili.
Slejter je živio u Evropi sedam godina, u Njemačkoj i Luksemburgu, nije bio u Srbiji, ali zna da je ta zemlja multikulturalna.
“Čuo sam da vas muči i korupcija, mada ne znam da li je kod vas manja ili veća nego kod nas”, kaže Slejter.
Toni Rodrigez, iz Silverspringa u Merilendu, koji je, za razliku od većine Amerikanaca posjetio Balkan, kao američki vojnik, navodi da su za njega prva asocijacjia na Srbiju takođe ratovi.
On, međutim, priznaje da je ta slika rezultat pisanja medija o Srbiji:
“Ono što znam o Srbiji modelovano je po lažnoj priči američkih medija, do čega dolazi kada ne kažu cijelu priču, ili ne idu u dubinu”, objašnjava Rodrigez.
Prema njegovim riječima, američki mediji ne troše vrijeme da bi istražili ekonomske posljedice koje je američko djelovanje imalo po region i to je njihov “težak promašaj“.
“Mislim da američki mediji pokušavaju da predstave Srbiju kao ‘iščašenu’, zaostalu zemlju, koja nije na liniji ljudskih prava, a u stvarnosti je vjerovatno potpuno suprotno. Srbija je naprednija nego mnogi autoritarni režimi koje mi podržavamo u svijetu“, kaže ovaj Amerikanac.
Rodrigez vjeruje da je i mnogo toga što je u srednjoj školi učio u Srbiji “lažna priča” i ističe da, prema njegovoj ocjeni, čitave generacije Amerikanaca između 30 i 50 godina imaju netačnu sliku o Srbiji.
“Radi se o dezinformacijama, koje su posljedica toga što su američki mediji i političari odlučili da javnost bude neinformisana, što se dešava i kad je riječ o drugim delovima svijeta, a ne samo o Srbiji”, zaključuje on.
Sendi Maršal, koja je nekada radila u medijima, činjenicu da Amerikancima na pomen Srbije prvo padne na pamet rat objašnjava time što je rat u bivšoj Jugoslavii toliko dugo bio prisutan u štampi i na televiziji.
Ona priznaje da nije u stanju da prepozna strane u tim sukobima ali dodaje da zna da je “bilo dosta patnje”, a čula je takođe da su vjerske razlike bile dio toga.
Džudi Braun, studentkinja ambijentalnih studija, kaže da je čula za Srbiju, ali da joj je neprijatajno što o ovoj zemlji ne zna mnogo.
“U ovom trenutku ne mogu kažem ništa. Ni dobro, ni loše”. Nije pomoglo ni pominjanje bivše Jugoslavije.
Nešto više je znala njena koleginica koja nije željela da se predstavi.
Ona zna za ratove, ali prije svega zato što ima prijateljicu iz Srbije koja je svojevremeno zbog toga i otišla iz zemlje, pišu Nezavisne novine.
Informer.ba
