Tužilaštvo Haškog tribunala predalo je jučer sudu prijedlog izmjenjene optužnice protiv Gorana Hadžića, a on će se u ponedeljak izjasniti o krivici po operativnoj važećoj optužnici iz 2004. godine.
Da bi po novoj optužnici moglo da mu se sudi, ona mora da stupi na pravnu snagu, odnosno da je potvrdi sud.
Prema riječima glavnog tužioca Serža Bramerca, praksa Tribunala je da ažurira optužnicu tek kada se bjegunac uhapši, kao što je to bio slučaj sa Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem.
Bramerc je na konferenciji za novinare ukazao da su izmjene i dopune u optužnici bile nužne kako bi se neki događaji objasnili.
“Dodali smo neke individualne zločine i njegovu odgovornost kao nadređenog. Riječ je o tehničkim promjenama, jer dopuna pokriva isti period i područje kao i prva optužnica “, rekao je Bramerc.
Broj tačaka u prijedlogu optužnice je ostao isti kao i u operativnoj od 13. jula 2004, tako da se Hadžić i dalje tereti po 14 tačaka za zločine u Slavoniji.
Hadžiću predstoji proces pred Tribunalom za optužbe da je kao predsjednik Vlade Srpske autonomne oblasti Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema (SAO SBZS), a zatim kao predsjednik Republike Srpske Krajine (RSK) učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu u svojstvu saizvršioca.
Svrha zločinačkog poduhvata koji je, prema navodima optužnice, nastao najkasnije 25. juna 1991. i trajao bar do decembra 1993. godine, bila je da se većina Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva silom trajno ukloni sa približno trećine teritorije Hrvatske, a cilj je bio da ta teritorija postane dio nove države pod srpskom dominacijom.
Optužnica precizira da je od 1. avgusta 1991. do kraja juna 1992. godine Hadžić, djlujući sam ili u dogovoru sa drugim poznatim i nepoznatim učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata, planirao, podsticao, naredio, počinio ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu ili izvršenje progona hrvatskog i drugog nesrpskog civilnog stanovništva iz SAO SBZS, odnosno RSK.
Odgovoran je, kako se navodi, za deportaciju ili prisilno premještanje hiljada Hrvata i drugih nesrpskih civila iz Iloka, Vukovara i Erduta i namjerno razaranje kuća, druge javne i privatne imovine, kulturnih institucija, istorijskih spomenika i svetih mjesta Hrvata i drugih nesrpskih stanovnika u Vukovaru, Erdutu, Lovasu, Aljmašu, Šarengradu, Bapskoj i Tovarniku.
Hadžić se u optužnici tereti na osnovu individualne krivične odgovornosti (član 7(1) Statuta): u osam tačaka za zločine protiv čovječnosti (član 5 Statuta – progoni na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, istrebljenje, ubistvo, mučenje, nehumano postupanje, deportacija, prisilno premještanje) i u šest tacaka za kršenja zakona i običaja ratovanja.
Ove tačke optužnice se, prema članu 3 Statuta, odnose na ubistvo, mučenje, okrutno postupanje, bezobzirno razaranje sela ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom, uništavanje ili namjerno nanošenje štete ustanovama namjenjenim obrazovanju ili religiji i pljačku javne ili privatne imovine.
Konkretno, Hadžić se optužnicom tereti za zločine zasnovane na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, odnosno za istrebljenje ili ubistvo stotina Hrvata i drugih nesrpskih civila, uključujući žene i starije osobe u Dalju, Dalj Planini, Erdutu, Erdut Planini, Klisi, Lovasu, Grabovcu i Vukovaru.
Jedan od slučajeva obuhvaćenih optužnicom je i ubistvo blizu 300 hrvatskih ratnih zarobljenika u novembru 1991. godine. Zarobljenici su odvedeni iz bolnice u Vukovaru i streljani na poljoprivrednom dobru “Ovčara”.
Optužnica dalje navodi dugotrajno i rutinsko zatvaranje više stotina hrvatskih i drugih nesrpskih civila u zatvorskim objektima u Hrvatskoj i izvan nje i uspostavljanje i održavanje nehumanih životnih uslova koji su uključivali stalna mučenja, premlaćivanja i ubistva zatvorenika.
Zlodjela koja se pripisuju Hadžiću odnose se i na dugotrajan i čest prisilni rad koji se sastojao od kopanja grobova, tovarenja municije za srpske snage, kopanja rovova, kao i drugih oblika fizičkog rada na linijama fronta, hrvatskih i drugih nesrpskih civila u Vukovaru, Dalju, Lovasu, Erdutu i Tovarniku.
Lista “nanjetog bola” je duga, a na njoj su, kako se navodi u optužnici, i uvođenje restriktivnih i diskriminativnih mjera protiv hrvatskog i drugog nesrpskog civilnog stanovništva, poput ograničavanja slobode kretanja, smjenjivanja sa rukovodećih položaja u lokalnim institucijama vlasti i policiji, otpuštanja s posla, premlaćivanja, hapšenja, deportacije najmanje 5.000 stanovnika Iloka i 20.000 stanovnika Vukovara u Srbiju. Prenose Nezavisne novine.
Informer.ba
