Svjedokinja Tužilaštva na suđenju zločincu Veselinu Vlahoviću Batku kazala je da je tokom 1992. godine sarajevsko naselje Grbavica bilo jedna vrsta logora, saopštila je Balkanska istraživačka mreža (BIRN).
Svjedokinja Mirjana Musić ispričala je Sudu BiH kako su njen muž Sead i ona bili kao i većina stanovnika Grbavice na prinudnom radu, opisujući to naselje kao neku vrstu logora, jer se ljudi nisu mogli slobodno kretati, niti prijeći u drugi dio Sarajeva.
Silovanja u šoping centru
Međutim, zbog bojazni da sina – koji je tada imao 18 godina – ne regrutuju, njena porodica, koja uključuje muža, sina i kćerku, preko naselja Caparde, što se nalazi na teritoriji RS, u oktobru 1992. godine otišla je na slobodnu teritoriju, dok je ona odlučila da ostane u stanu.
“Ja sam bila jedina Srpkinja u zgradi, i svima sam išla po vodu ili hranu, jer sam sa ličnom kartom mogla slobodnije da hodam po naselju“, kazala je M. Musić.
Ona tvrdi da je u radnom vodu upoznala svjedokinje S3 i S4, koje su joj kazale da ih je optuženi Veselin Vlahović Batko silovao.
“S4 mi je rekla da ju je Batko odveo u šoping centar na Grbavici i u garažama je silovao, dok je S3 dugo skrivala da ju je Batko silovao, i na kraju nam je ipak to rekla”, potvrdila je svjedokinja Mirjana Musić, dodajući da optuženog Batka tokom ljeta 1992. godine nije viđala u naselju, ali je čula da je učestvovao u groznim stvarima na Vracama.
Tužilaštvo BiH tereti Veselina Vlahovića zvanog Batko da je od maja do augusta 1992. godine na području Grbavice, Vraca i Kovačića ubio i sudjelovao u ubistvu više od 30 osoba, kao i da je – sam ili u grupi s drugim naoružanim osobama – zlostavljao i premlaćivao građane hrvatske i bošnjačke nacionalnosti, i oduzimao im novac i druge vrijednosti.
Protiv Vlahovića je podignuta i druga optužnica, kojom mu se u 14 tačaka na teret stavljaju ubistva i prisilni nestanci 14 osoba, kao i silovanja, mučenja i zlostavljanja civila.
Svjedokinja je kazala da je optuženog Batka nekoliko puta vidjela i na lokalnoj televiziji.
“Bio je spot na televiziji Sarajevo, i on je bio sa šajkačom, u uniformi, pokazujući tri prsta”, kazala je Mirjana Musić.
Na ovom ročištu iskaz je dala i svjedokinja S15, koja je ispričala Sudu BiH da je optuženi Batko odveo iz stana njenog muža, inače svjedoka Tužilaštva S14, nakon čega se vratio sav isprebijan.
“Batko i Zoran Vitković su došli i odveli mog muža u zgradu Digitron i tamo su ga tukli neka žena i taj Zoran. A nakon tri do četiri sata su ga isti Zoran i Batko vratili kući”, kazala je svjedokinja.
Ona tvrdi da je nju tada Batko odveo u drugu sobu, dok je Zoran ostao s njenim mužem.
“Batko je izvadio nož i cijelo vrijeme, naredivši mi da legnem na krevet, prijetio da će me zaklati”, rekla je S15.
Prema njenom iskazu, Zoran i Batko su od njih uzeli 5.200 njemačkih maraka, sve zlato koje su imali i zatim su napustili njihov stan.
Miro, a ne Zoran
“Kad su otišli, nismo znali za sebe. Ja nisam pet dana mogla stati na noge”, završila je svjedokinja S15.
Tokom unakrsnog ispitivanja i poređenja iskaza ove svjedokinje, kojeg je 9. marta 1999. godine dala Tužilaštvu BiH, advokat optuženog Radivoje Lazarević je ustvrdio da je ona u tom iskazu rekla da je s Batkom u njihov stan došao Miro Vitković, a ne Zoran.
“Nemojte me maltretirati oko imena, nisam došla da lažem – kao da je važno ko je bio s Batkom. Ja znam da je ovaj čovjek do vas mahao nožem i prijetio da će me zaklati”, objasnila je svjedokinja.
Nastavak suđenja je 20. oktobra 2011. godine, kada će biti ispitana dva naredna svjedoka Tužilaštva BiH.
Onasa/Informer.ba
