Svijet Udarno Vijesti

VIDEO/ Posljednje riječi Gadafija: Ko ste vi, šta se događa?

Ko ste vi, šta se događa, bile su posljednje riječi pukovnika Muamera Gadafija, svrgnutog libijskog vođe, koji je danas podlegao od povreda zadobijenih tokom napada pobunjenika na njegov rodni grad Sirt.

Svjetski mediji ubrzo su javili da je i Mutasim Gadafi, jedan od sinova Muamera Gadafija, takođe pronađen mrtav u Sirtu, te da traje potraga za njegovim drugim sinom Seifom al Islamom.

“Mutasima smo pronašli mrtvog. Njegovo tijelo smo stavili zajedno sa tijelom Abu Bakra Junisa (bivšeg ministra odbrane) u ambulantna kola i poslali ih u Misratu”, potvrdio je Mohamed Leit, komandant novog libijskog režima.

Iako nije zvanično potvrđeno, pretpostavlja se da je i Gadafijevo tijelo prevezeno u Misratu, gdje je, iz bezbjednosnih razloga, smješteno na tajnu lokaciju. Al Arabija je citirala svog dopisnika koji je rekao da će navodno biti dozvoljeno snimanje i fotografisanje tijela ubijenog Gadafija.

Gadafijevom smrću je, poslije više od osam mjeseci krvavih borbi, okončan građanski rat u Libiji. Ustanici, koji su mjesecima vodili krvave bitke sa sljedbenicima višedecenijskog libijskog lidera, potpomognuti snagama NATO-a, tvrde da je Gadafi ranjen u napadu NATO-a.

“NATO je potvrdio da je oko 8.30 bombardovao dva vojna vozila u blizini posljednjeg Gadafijevog uporišta u Sirtu, ali nije mogao da potvrdi da li se u tim vozilima nalazio Gadafi”, izjavio je pukovnik Roland Lavoa, portparol NATO-a.

Poslije toga je, usljed pokušaja njegovog hapšenja, uslijedila pucnjava iz “pobunjeničkih cijevi” u kojoj je Gadafi ranjen, u jednoj od poluporušenih kuća nedaleko od Sirta. Jedan od vojnika koji je učestvovao u akciji tvrdi da je svrgnuti libijski lider u tom trenutku vikao: “Ne pucajte, ne pucajte”, te da je Gadafi ubijen iz devetomilimetarskog pištolja. Drugi vojnik je rekao da je pukovnik upucan u stomak. Prema njihovim riječima, to se dogodilo oko 12.30.

Abu Bakr Junis, bivši ministar odbrane, jedini je koji je u tom trenutki bio sa Gadafijem. Jedan od vojnika je kazao da je sve vidio svojim očima, kao i da je gađao Gadafija cipelom (izrazit znak nepoštovanja na Bliskom istoku).

Prema prvim informacijama, Gadafi je pokušao da pobjegne iz Sirta u konvoju vojnih vozila, koji su bombardovali avioni NATO-a. Posljednji juriš ustanika na Sirt počeo je rano juče, kada su borci novog režima uletjeli u nekoliko preostalih zgrada iz kojih su “zelene snage” pružale otpor. Borbe su trajale oko 90 minuta, a nekoliko vozila sa Gadafijevim borcima pokušalo je da izađe iz grada neposredno pred napad, ali su ih pobunjenici zaustavili. Uhapšeno je najmanje 16 Gadafijevih boraca i zaplijenjena velika količina oružja i municije, nakon čega je uslijedilo slavlje ustanika širom zemlje.

Skoro dva mjeseca nakon zauzimanja prijestonice Tripolija i najvećeg dijela zemlje, Gadafijeve pristalice su u pojedinim mjestima pružale jak otpor, zbog čega vođe novog libijskog režima nisu mogle da proglase potpunu pobjedu. Ranije ove nedjelje palo je progadafijevsko uporište Bani Valid. U utorak su bivši pobunjenici saopštili, da su u posljednjem uporištu Sirtu suzbili Gadafijeve pristalice na prostor od oko 700 kvadratnih metara.

Nije sigurno da li će Gadafijeve pristalice koje su uspjele da pobjegnu nastaviti borbu koristeći velike količne oružja za koje se vjeruje da je Gadafi ostavio u skloništima u udaljenoj južnoj pustinji.

Neki od komentara na Internetu

  • Sad će i Libijci skužit što je kapitalizam i demokracija. Za manje od 50 godina će biti kruha gladni.
  • Ako na ovom ostane, onda je on kupio slobodu, da ga više ne traže. Vidio da gubi pa se povuko. Sad ne vjerujem ni za njega ni za Bin Ladena.
  • To se moglo i očekivati… Pa on nije smio bit živ uhvaćen i da mu se sudi, jer bi mogao puno toga reći na suđenju, isto kao i Bin Laden…
  • Legendo, zauvijek ćeš živjeti u našim srcima. Ubili su te američki plaćenici, koji će za tobom plakati za koju godinu.

Biografija “kralja kraljeva”

Muamer Muhamed Abu Miniar al Gadafi rođen je 1942. u beduinskom šatoru na području pustinje kraj grada Sirta. Tada je grad bio pod italijanskom okupacijom. Italijani su mu ubili i djeda, a dosta rođaka poginulo je od zaostalih italijanskih mina. Gadafijeva porodica se bavila stočarstvom. Već sa 14 godina učestvovao je u demonstracijama protiv izraelsko-francusko-britanske invazije Sinaja i Sueckog kanala. Samo šest godina kasnije osnovao je grupu koja je protestovala protiv sirijskog izlaska iz unije s Egiptom, zbog čega su ga i izbacili iz škole.

Na vlasti je bio više od 42 godine: od 1969, kad je osvojio vlast u vojnom udaru grupe mladih oficira protiv režima kralja Idriza, do kraja avgusta 2011, kada su poslije višemjesečnog građanskog rata pukovnikove oružane snage poražene od strane pobunjeničkih trupa, uz NATO podršku.

Gadafi je prije poraza bio četvrti šef države po dužini staža na svijetu, od 1900, a prvi u arapskom svijetu. Za sebe je govorio da je “brat vođa”, “vođa revolucije” i “kralj kraljeva”, a u svijetu je poznat jednostavno kao “pukovnik”.

Pošto je osvojio vlast, ukinuo je ustav Libije iz 1951. i donosio je zakone zasnovane na političkoj ideologiji koju je on formulisao kao Treća međunarodna teorija i objavio ih u “Zelenoj knjizi”. Upućeni tvrde da su Gadafi i njegovi rođaci preuzeli veliki dio libijske privrede.

Ima osmoro djece, od toga je prvi sin iz prvog braka dok su sva ostala djeca, šest sinova i kćer, iz drugog braka.

Ključni događaji tokom sukoba

15 – 19. februara: Inspirisani pobunom u ostalim arapskim zemljama, uključujući susjedne Tunis i Egipat, narod Bengazija diže pobunu.

31. mart: NATO prvim vazdušnim napadima preuzima formalnu komandu nad vojnim operacijama u Libiji.

1. maj: Gadafi uspio da izbjegne vazdušni napad na utvrđenje u Tripoliju. U ovom napadu poginuo njegov sin Seif al Arab i njegovo troje djece.

23. avgust: Pobunjenici osvajaju Gadafijev štab u Tripoliju. Međutim, Gadafi i njegovi sinovi već su bili pobjegli na sigurno.

9. oktobar: Vojnici novog režima osvajaju ključne mete u Sirtu, rodnom Gadafijevom gradu, uključjući konferencijski centar, univerzitet i bolnicu.

17. oktobar: Komandant Nacionalnog prelaznog savjeta potvrdio da su njegove snage zauzele Bani Valid.

18. oktobar: Iznenadna posjeta Hilari Klinton, američke državne sekretarke, Tripoliju

Reakcije pojedinih svjetskih zvaničnika

– Silvio Berluskoni, italijanski premijer, bio je među prvima koji se oglasio povodom najnovijih događaja u Libiji.

“I tako prolazi slava svijeta”, rekao je Berluskoni, citirajući slavnu latinsku izreku, a zatim dodao: “Rat u Libiji je konačno gotov”.

– Džon Mekejn, američki senator, pozdravio je oslobođenje Libije, a smrt Muamera Gadafija nazvao je prvom fazom libijske revolucije.

– Smrt Muamera Gadafija je kraj ere despotizma. Ovo je kraj jednog perioda u kojem je libijski narod predugo patio, stoji u zajedničkoj izjavio Hermana van Rompeja, predsjednika EU, i Žoze Manuela Baroza, predsjednika Evropske komisije.

– Dmitrij Medvedev, ruski predsjednik, izrazio je nadu da će okončanje potrage za Muamerom Gadafijem donijeti mir i formiranje demokratske vlasti u Libiji.

– Treba se sjetiti svih žrtava Gadafijeva režima, poručio je Dejvid Kameron, britanski premijer, i dodao da je ponosan na ulogu koju je Velika Britanija imala u njegovom svrgavanju.

Ljubav sa Jugoslavijom

Titova Jugoslavija, zbog politike nesvrstanosti, postaje 1970. jedan od najvećih Gadafijevih prijatelja. Taj odnos bio je daleko od jednostranog, pošto je Libija dobijala tehničku pomoć, a Jugoslavija naftu.

U skladu s tom saradnjom, Jugoslavija na zahtjev Libije 1978. donosi odluku o gradnji tvornice za proizvodnju municije, kao i remont sovjetskog oružja na raspolaganju Libije, a donesena je i odluka o prodaji patrolnih čamaca i vojnih aviona tipa galeb. Nakon raspada Jugoslavije, Gadafi je nastavio da održava prijateljske odnose sa državama nasljednicama.

Tokom devedesetih godina podržava opstanak Jugoslavije pa ostaje u dobrim odnosima sa Slobodanom Miloševićem, tadašnjim srbijanskim liderom, a dvijehiljaditih je razvio blisko prijateljstvo sa Stjepanom Mesićem, hrvatskim predsjednikom, i Harisom Silajdžićem, članom Predsjedništva BiH, dok je vrlo dobre odnose održavao i sa Borisom Tadićem, aktuelnim predsjednikom Srbije.

Takve bliske odnose su iz Hrvatske iskoristile, prije svega, građevinske firme, iz Srbije vojne kompanije, a iz BiH “Energoinvest”, pišu Nezavisne.

Informer.ba