Zanimljivosti

Neobična obrazovna ustanova: Škola za grobare

Oni radije kopaju grobove nego rade u kancelariji, jer im je dosadno da budu obični činovnici. Riječ je o budućim njemačkim grobarima koji pohađaju jedinu evropsku školu specijalizovanu za pogrebe, smješetnu u Mjuenštatu. Biznis sa sahranama se oslanja na činjenicu da Evropa postaje kontinent koji ubrzano stari.

U školi, koja je smještena u sjevernom dijelu Bavarije, nastava traje tri godine i uključuje teorijsku nastavu i praktičnu obuku.

Osim učenja kako iskopati grob, polaznici uče kako da se ophode sa ožalošćenom familijom i kako pravilno da betoniju grobnice.

Oni takođe uče kako da pripreme tijela za sahranu pa čak i kako da pišu umrlice i obavještanja o preminulim ljudima.

Često nas kontaktiraju stranci. Nekoliko puta smo imali grupe iz Kine i Rusije koji su htjeli da vide sistem učenja“, objašnjava Rozina Ekert, upravnica administrativnog centra škole.

Neki ljudi se pitaju kako sam uopšte došla u ovu školu“, kaže dvadesešestogodišnja Liza Mager dok oblivena znojem kopa grob u zamrznutoj zemlji u improvizovanom groblju napravljenom u jednom dijelu školskog dvorišta.

Dodaje da je ranije radila kako pomoćnik medicinske sestre.

Kada bi neko umro, uvijek me je interesovalo šta pogrebnici rade kada dođu da podignu tijelo preminulog. Meni je to bilo interesantno“, objašnjava Magera, jedna od 525 polaznika škole za grobare.

Pored improvizane rake koje kopa nalazi se nadgrobni spomenik od sivog mermera na kojem piše “August Vajshajt, 1878 – 1961, voljeni muž i dragi otac”. Ali ispred njega nema cvijeća i u zemlji se ne nalazi tijelo.

Dvadesetogodišnja Lara Ešer misli da iskustvo koje stiče u školi podiže čovjekov duh.

Željela sam nešto raditi što uključuje ljude, a ne da sjedim čitav dan u nekoj kancelariji“, objašnjava mlada Njemica.

Profesor Vilhalm Lotenbah, koji povremeno dolazi iz Hanovera, objašnjava da je ranije to bio porodični biznis koji se prenosio sa oca na sina.

Njegova firma je osnovana 1896. godine i on se nada da će njegov sin Malte jednog dana preuzeti posao.

Ali promjene se dešavaju i sve više ljudi, različitog obrazovanja i staleža, prelazi u taj biznis najviše zbog ekonomske recesije.

Cijene sahrane u Njemačkoj variraju, ali udruženja potrošača su izračunala da se prosječna cijena kreće između 2.000 i 5.000 evra.

Prema podacima zvaničnog njemačkog Zavoda za statistiku, u Njemačkoj se u 2009. godini na 1.000 ljudi rodilo 8,1 djece dok je istovremeno na isti broj ljudi bilo 10,4 smrtnih slučajeva, čime je potvrđen trend starenja koji se dešava i u ostalim evropskim državama.

“Sve više i više se priča o smrti. Ljudi sve više razmišlja o pitanju života i onome šta se dešava nakon smrti“, kaže Lotenbah.

Iako se na prvi pogled čini kao opušteni posao, organizovanje sahrane to baš i nije.

Najteža stvar je kako se ophoditi sa porodicom preminulog. Ali to je upravo ono što ovaj posao čini interesantnim“, objašnjava dvadesetčetvorogodišnji Kristijan Rihter dok zabija eksere u kovčeg.

Morate paziti da je unutrašnja postava dobro učvršćena za drveni okvir“, kaže Sven Šreder, student koji pomaže Rihteru i koji pomno provjerava sve detalje na kovčegu.

Pored rada u radionici škola takođe ima “sobu za higijenu“, gdje studenti uče kako prati i balzamovati tijela da bi se očuvala u narednih nekoliko dana.

Sve je to dio posla. U početku je bilo pomalo čudno, ali učite korak po korak i na kraju se naviknete” Prenose Nezavisne novine.

 

Informer.ba