Politika podjela već punih 20 godina prisutna je u Bosni i Hercegovini. Integrisanje i jačanje države, uz sve napore međunarodne zajednice, i dalje je nemoguća misija. To pokazuju i posljednji mitinzi podrške Ratku Mladiću, optuženom za ratni zločin i genocid, na kojima se ovih dana u Republici Srpskoj on „veliča u zvijezde“.
Njegov lik i djelo tema su i brojnih emisija u medijima u tom bh. entitetu. Tako je prilika za suočavanje sa prošlošću u Bosni i Hercegovini, Mladićevim hapšenjem propuštena jer je prevagnula ona struja koja samo vidi svoje žrtve i tuđe zločine.
Niti jedno hapšenje, pa čak ni Karadžićevo, nije izazvalo toliki revolt u Republici Srpskoj koliko ono od prije pet dana kada je u u okolini Zrenjanina nađen Ratko Mladić, komandant Vojske Republike Srpske, optužen za ratni zločin i genocid.
Podrška koju mu daju na brojnim mitinzima u tom bh. entitetu, na kojima se veličaju njegov lik i djelo, još jednom je pokazala kako u Bosni i Hercegovini ni 16 godina nakon rata nema suočavanja sa prošlošću.
Iako se kao zvanični organizator protesta pojavljuje boračka organizacija, evidentno je da glavni ton javnom mnijenju nameće Radio televizija Republike Srpske:
„I ono što je najbitnije jeste da je RS u ovom trenutku u Banjaluci, a Banjaluka je uz generala Ratka Mladića.“
Ovako je sa skupa podrške Mladiću u Banjoj Luci u utorak izvještavala jedna od urednica Televizije Republike Srpske. Noć ranije, na istoj medijskoj kući emitovana je specijalna emisija u kojoj je šest istomišljenika govorilo o tome da je Mladić branio srpski narod, da je Srbija izdala generala i da ga Republika Srpska mora braniti. Niko od prisutnih niti jednog trenutka nije pomenuo da je još 1995.
Haški tribunal podigao optužnicu za najteže zločine protiv Mladića. Nije bilo riječi ni o tome da se u Srebrenici dogodio genocid. Naprotiv, sagovornici su tvrdili da, „srpski vojnici ne podnose krv“. Evo nekih dijelova iz emisije:
„’93. i ’94. patrijarh Pavle došao je specijalno kod mene u glavni štab da me pita da li su srpski vojnici krvoločni. Rekao sam: ’Vaša svetosti, nisu. Jedna bruka za srpske vojnike – srpski vojnik ne podnosi krv.’“
„I da sa takvim sladostrašćem predsjednik Republike Srbije govori o tome da je sprana ljaga sa srpskog naroda.“
„Ponovo cijenim svoga Ratka Mladića, nikad ga neću duhom i tijelom svojom voljom napustiti. On jeste izvanredni, vanserijski vojskovođa i mogao bi po svojim kvalitetama da bude peti srpski vojvoda. Njegove vojničke i ljudske kvalitete osetio ja na kraju-krajeva narod RS, vojska kojom je komandovao. On je svoju bitku što se tiče, za srpski narod završio.“
Iako se radi o javnom servisu koji plaćaju svi građani u Republici Srpskoj bez obzira na naciju, informacije koje se plasiraju u tom mediju u kojima se veliča Mladićev lik ne treba da čude.
Tim prije što je na čelu tog medija Dragan Davidović, ministar vjera u Karadžićevom kabinetu tokom rata. Prenosimo dio njegovog obraćanja 1996. u Miljevićima kod Sarajeva:
„Vama, braćo četnici, neka je blagosloven dan kada ste uzeli puške da odbranite srpsku Grbavicu, srpsko Sarajevo i srpski narod. Nek aje blagosloven i ovaj dan kada smo izašli na srpsku zemlju kao pobjednici, a ne kao poraženi sa naše Grbavice i srpskog Sarajeva. Možemo samo da zapjevamo našu staru, junačku, četničku Spremite se, spremite se, četnici: Sprem’te se, sprem’te četnici, silna će borba da bude…“
Problem su i mediji pod patronatom politike
Iako se domaći političari kunu u Evropsku uniju, i dalje podgrijavaju nacionalne tenzije koje ih drže na vlasti. Umjesto da se bave ekonomijom, ovdašnji vlastodršci već godinama, svako na svoj način, tumače istoriju.
„Činjenica da se Srebrenica desila u okviru završnih vojnih operacija rata na ovim prostorima, u čemu je vjerovatno u osnovi bio i sam Jasenovac i to što nije bilo jasne istine o samom Jasenovcu,“ kazao je Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske.
Ova, ali i izjave drugih zvaničnika u Bosni i Hercegovini o posljednjem ratu ne ulijevaju nadu kako će uskoro na bosanskohercegovačkim prostorima doći do suočavanja sa prošlošću.
Prema riječima Aleksandra Trifunovića, glavnog i odgovornog urednika banjalučkog online magazine “Buka”, to se trebalo desiti 1995. nakon što je potpisan Dejtonski sporazum.
„Proces suočavanja sa prošlošću treba da bude potpuno pod pokroviteljstvom države i da kreće od školskih institucija, univerzitetskih i medija. Kod nas nijedan od ovih segmenata društva nije uključen u taj proces. Vi jednostavno nemate gdje da priču, ozbiljnu, strukturalnu priču, aplicirate iz prostog razloga što vi nemate dijalog na temu prošlosti. Vi imate monologe na temu prošlosti“, kaže Trifunović.
Psiholog Ibrahim Prohić ocjenjuje:
„Problem su politike i problem su mediji, mediji koji stoje pod patronatom politike, ili koji stoje u službi politike i određenih ideologija.“
Sociolog Ivan Šijaković, profesor na banjalučkom Univerzitetu, kaže kako je u Srbiji, za razliku od Republike Srpske, već vidljivo suočavanje sa prošlošću. On navodi da, generalno u Bosni i Hercegovini, za to nema volje, čemu doprinose i političari.
„Mislim da niko neće da na sebe preuzme, jer mu kvari taj njegov identitet koji je stekao, jer su se ovdje identiteti gradili u borbi protiv drugoga. Da vi sada promijenite tu matricu, pa da kažete:’ Prihvatanje drugoga osnova je građenja naše budućnosti’, to mislim da neće dugo biti na ovim prostorima – i onda nam je sve badava“, smatra on.
Prihvatanje drugoga, što je osnova gradnje pomirenja na ovim prostorima, o čemu govori Šijaković, mogla je biti iskorištena u slučaju hapšenje Ratka Mladića, ali nije. Prilika je propuštena, jer je prevladala ona struja koja samo vidi svoje žrtve i tuđe zločine. Hoće li doći sljedeća da se to promijeni, teško je reći.
RSE/Informer.ba
