BiH Top Vijesti

Žrtve mržnje razočarane reakcijama policije i pravosuđa u posljednjih 12 mjeseci

BIRN BIH

Pucnjava u Janji, u januaru ove godine, samo je jedan od više od 70 incidenata koje je Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) zabilježila u proteklih godinu dana. Način na koji su policija i tužilaštva reagovali u ovom i drugim slučajevima obeshrabruje povratnike i povećava im strah od novih incidenata, a svaki neprocesuirani incident im je novi okidač za traume iz rata.

U jednom trenutku kolona od pet do šest automobila zastala je naspram ulaza u džamiju.

“I šofer tog jednog vozila se okrenuo i psovao nam je majku”, kaže Zekerijah i prisjeća se kako je grupa ljudi s kojima je bio ostala u šoku.

“I hajde, da mi ne bi bili ti koji su nešto i uradili, mi smo to i prećutali”, kaže on i dodaje da je kolona vozila nastavila prema Bijeljini.

Na oko 30 do 40 metara od džamije, Zekerijah kaže da je ponovo čuo buku.

“Počeli su da pucaju”, kaže on.

Zekerijah je sjeo u svoj automobil i krenuo za kolonom. Želio je da snimi vozila da bi bio siguran ko su počinioci, ali uskoro je sebe doveo u opasnost.

Nakon što je uspio preteći i snimiti kolonu vozila koja je prevozila badnjak, on se “okrenuo na autopraonici”, gdje su mu mladići iz kolone presjekli put. Ne napuštajući auto, on je krenuo prema policijskoj stanici u Janji, ali mu je jedan od mladića udario u zadnji dio auta i oštetio vozilo.

Kada je u policijskoj stanici prepričao događaj i pokazao fotografije, dežurni policajac mu je rekao da će se oni pobrinuti za počinioce.

Mehmed Đezić, bivši zatočenik logora “Batković” kod Bijeljine, kaže da ga je događaj podsjetio na dešavanja iz 1992. godine, kada su pored iste džamije prolazile kolone vojnih vozila i kada se pucalo po džamiji.

Prisjećajući se događaja u januaru, kaže kako je sa strahom izašao iz kuće da porazgovara s komšijama o incidentu koji se desio.

“Otišao sam u čaršiju da sa svojim prijateljima popijem kafu, svi su pričali samo o tome. Saznao sam poslije da se radi o mladim ljudima, nažalost, o mladim ljudima koji tad nisu mogli učestvovati u ratu, možda su tek rođeni u ratu ili poslije rata, što govori dovoljno da su oni zatrovani mržnjom”, kaže Đezić.

On kaže da ovo nije jedini incident u Janji, ali da je jedan od rijetkih za koji je provođena istraga.

U bazi podataka “Mapiranje mržnje” BIRN-a BiH ovo je samo jedan od deset incidenata u Bijeljini u proteklih godinu dana. Iz Policijske uprave Bijeljina za BIRN BiH su odgovorili da je počinilac koji je pucao iz startnog oružja u blizini džamije identifikovan i priveden istog dana.

U policiji kažu da je ocjena Okružnog tužilaštva u Bijeljini da se ide na prekršajno kažnjavanje na osnovu Zakona o oružju i municiji. Incidenti iz mržnje mogu se procesuirati i kao krivična djela ukoliko tužioci ocijene da je postojao motiv raspirivanja etničke ili vjerske mržnje.

Za povratnika u Janju, Husejna Camića, ovaj incident je samo još jedan u nizu onih za koje smatra da nisu imali odgovarajuću sankciju kako bi se u budućnosti zaustavili slični incidenti.

On je u postratnom periodu bio svjedok raznih incidenata, od paljevina kuća, bacanja bombi na kuće, brojnih incidenata oko džamije. Prema njegovim saznanjima, niti jedan od ovih incidenata nije se procesuirao izvan prekršajne kazne, što je za njega uznemiravajuće i smatra da je to jedan od podstreka za počinioce kako bi nastavili činiti slično.

“Mnogo grafita ima: ‘Ovo je Srbija’, ‘Ovo je država srpskog naroda’, ‘Ovdje nema mjesta Bošnjacima’, ‘Nož, žica, Srebrenica’… Nemamo sigurnosnu situaciju da normalno, bezbjedno živimo u Janji”, kaže on.

Misija OSCE-a u BiH radi monitoring zločina iz mržnje, koji pokazuju da je istočna Republika Srpska mjesto gdje se incidenti najčešće dešavaju i gdje je meta upravo bošnjačka zajednica, kao manjinska u toj sredini.

“Vrlo je važno iz tog razloga da institucije koje imaju obavezu da reaguju, da reaguju adekvatno, ali i cijela zajednica u kojoj ti ljudi žive, da osudi takvu vrstu napada i da ne relativizira cijeli taj incident, da mu ne daje manji značaj nego što on jest”, objašnjava Skopljak.

Ona naglašava da je bitno da se slušaju žrtve i svjedoci incidenata, kakvi su njihovi osjećaji i šta za njih predstavljaju takvi incidenti, a ne kako pripadnici većinske zajednice to posmatraju, jer je, kaže Skopljak, taj stav često potpuno različit.

BIRN BIH/Informer.ba