Prema istraživanju koje su proveli Kuakini Honolulu Program za srce (HHP) i Kuakini Honolulu-Azija Starosna studija (HAAS), niži rast i duži život izravno su povezani kod Japanaca.
„Podijelili smo muškarce u dvije grupe – one koji su su bili 158 cm i niži i one koji su bili 163 cm i viši”, objasnio je dr. Bradley Willcox, jedan od voditelja istraživanja i profesor na Sveučilištu Hawaii (UH), škola John A. Burns, Odjel za gerijatrijsku medicinu.
“Najduže su živjeli muškarci niži od 158 cm. Ovu pojavu smo mogli vidjeti u velikom rasponu od 153 cm do 183 cm visine. Što su muškarci bili viši, to su kraće živjeli.”
Na istraživanju, čiji su rezultati objavljeni u recenziranom medicinskom časopisu PLOS ONE, sudjelovali su istraživači iz Kuakini Medicinskog centra, UH Medicinske škole John A. Burns i Američke udruge veterana. Istraživači su pokazali da niži muškarci češće imaju protektivni oblik gena dugovječnosti, FOX03, što rezultira sitnijom tjelesnom građom tokom ranog razvoja i dužim životnim vijekom. Također, češće su imali niži nivo inzulina u krvi i rjeđe obolijevali od raka.
“Ova studija po prvi put dokazuje da je i tjelesna građa povezana s genom FOX03”, dodao je dr. Willcox.
“Znali smo za to kod životinjskih modela starenja. Nismo znali da je isto tako i kod ljudi. Istu ili vrlo sličnu pojavu našli smo kod miševa, oblića, muha, čak i plijesan ima svoju inačicu ovog gena, i kod svake od ovih vrsta ovaj gen ima važnu ulogu u dugovječnosti.”
Dr. Willcox je naglasio da ne postoji određena visina ili dob koja bi trebala predstavljati gornju granicu u istraživanju, jer „bez obzira na to koliko ste visoki, još uvijek možete voditi zdrav način života” i tako neutralizirati razliku između posjedovanja tipičnog FOX03 gena i njegove inačice koja produžava dugovječnost.
Istraživanje Kuakini HHP-a započelo je 1965. na 8006 Amerikanaca japanskog podrijetla rođenih između 1900. i 1919. godine. Životni stilovi i zdravstveni uvjeti života pozorno su praćeni tijekom dugogodišnjeg istraživanja. Studija Kuakini HHP-a jedina je longitudinalna studija japansko-američkih muškaraca koja je skupljala i epidemiološke i kliničke podatke za te skupine tijekom skoro pedeset godina. Ovo je jedini istraživački program na svjetskoj razini koji je održavao sveobuhvatnu longitudinalnu bazu podataka s demografskim, medicinskim i informacijama o životnim stilovima, te o podacima prikupljenim iz bioloških uzoraka na tako velikoj skupini starijih ljudi.
„Jedan od razloga zbog kojih je Honolulu savršen za ovu vrstu istraživanja jeste to što je to savezna država s najdugovječnijim stanovništvom, te je većina pripadnika ostala živjeti na Havajima, nisu se raselili.”
Otprilike 1200 muškaraca sudionika ove studije živjelo je preko 90 i 100 godina, dok otprilike njih 250 i danas živi.
