Jon Bon Jovi kupio je zagrebačku publiku već s početnom pjesmom, koncert je otvorio s Raise Your Hand i fanovi su u ekstazi, svi su na nogama i zborno pjevaju.
Samo je kratko pozdravio Zagreb i rekao da neće puno pričati već će puno svirati. Najavio je dugu, dugu noć koja nas čeka. Stage je ogroman, light show je fantastičan – video screen je širok barem 30 metara, a visok desetak. Slika na screenu je odlične kvalitete, kao na najboljim full HD televizorima. Druga stvar je It’s My Life i naravno, publika vrišti i pjeva zajedno s njim.
Publiku na zapadu i sjeveru u jednom je trenutku zabavio zeppelin koji je pokušavao doletjeti iznad stadiona, ali ga je vjetar uporno nosio prema Ravnicama, gdje se na kraju sigurno spustio, nakon nekoliko opasnih poniranja i pokušaja ispravljanja putanje.
Jedna od najbolje odsviranih pjesama bila je Pretty Woman od Roya Orbinsona i primljena je s jednakim oduševljenjem kod publike kao i prve tri pjesme. Odlično odrađen cover potaknuo je ženski dio publike da se popne dečkima na ramena.
Na Bed of Roses na stadionu su se ugasila svjetla i apsolutno svi su izvukli upaljače i mobitele, prizor je veličanstven.
Nakon Bed of Roses cijeli je band osim bubnjara izašao na dio pozornice koji se nalazi usred publike i višeglasno otpjevao lagani blues, klavijaturist se prihvatio harmonike, a Tico Torres udaraljki, što je oduševilo publiku.
Koncert su završili s Keep the Faith, ali publika se ne predaje već uporno traži bis. Na kraju su, za dušu, odsvirali još dvije stvari i pustili publiku kući.
Tokom koncerta vidjelo se da je turneja tek stigla do Europe, jer je ozvučenje bilo na bitno nižoj razini od potrebne, video zid je jedini radio besprijekorno, a bend je bio u jačem jet-lagu nego što bi bilo poželjno za nastup pred napaljenom ekipom, no publiku sve to nije zasmetalo da se dobro provede.
Iako je stadion s vrha izgledao ne baš prepun, vjerojatno je ljudima pred pozornicom bilo sjajno. Sve u svemu, koncert ima prolaznu ocjenu, ali moglo je biti i daleko bolje, prenosi Metro.
Informer.ba
