Ines Anjum je stipendistkinja i učenica drugog razreda Srednje Internacionalne škole Richmond Park Sarajevo. Napravila je elektrostatički filter za dimnjake “PM2.5 Trap” koji sprečava emisiju štetnih PM2.5 čestica u zrak.
To su čestice koje zagađuju zrak, a Ines tvrdi to da je učinkovitost njenog filtera 76 posto. S ovom inovacijom je na ovogodišnjoj naučnoj olimpijadi BOSEPO (Bosnian Science Project Olympiad – Bosanska olimpijada naučnih projekata) osvojila zlatnu medalju.
Kvalificirala se na Olimpijadu Genius koja će biti održana od 3. do 13. juna na Institutu tehnologije Rochester (RIT) u New Yorku. U tome je uspjela u konkurenciji, kako je navela, više od 2.700 prijavljenih projekata iz cijelog svijeta.
Američka organizacija za nauku i obrazovanje Terra je organizatorica ove olimpijade dok je RIT američki univerzitet. Dakle, Ines bi na spomenutoj olimpijadi trebala predstavljati Bosnu i Hercegovinu, ali potrebna joj je pomoć kako bi to i ostvarila. Podrška za učešće na ovom takmičenju bila je jedna od tema razgovora s ovom ambicioznom učenicom.
Prije toga je govorila o samom filteru za dimnjake – kako je došla na ideju da ga napravi, koliko joj je bilo potrebno vremena da ga napravi, kako funkcionira i da li postoji mogućnost njegovog unapređenja.
Ideja za filter
Navela je to da ju je više stvari potaknulo na razmišljanje o ovoj inovaciji, a jedna od njih je zdravstveni problem u djetinjstvu.
“Kada sam bila mlađa, imala sam plućnu astmu. Saznala sam to da skoro 20 posto djece u Bosni i Hercegovini ima istu dijagnozu. To me je potaklo da se zapitam zašto je mali grad poput Sarajeva među najzagađenijima na svijetu. Zaključila sam to da ne možemo stalno tražiti izgovore, poput geografske lokacije, niti rješavati samo posljedice. Moramo početi od samog izvora problema”, ukazala je Ines.
Prilikom bavljenja kvalitetom zraka u Sarajevu shvatila je to da su emisije plinova iz dimnjaka domaćinstava i automobila najveći zagađivači zraka. Podsjetila je na to da se 74 posto domaćinstava u zemlji grije na drva i ugalj, što je ogrjev kod kojeg PM2.5 čestice čine 80 posto nusprodukta pri sagorijevanju.
“To su sitne, otrovne čestice, manje od 2,5 mikrona, koje ulaze duboko u pluća. Mogu probiti krvno-moždanu barijeru i putem krvotoka dospjeti čak do mozga”, dodaje.
Na ideju za svoju inovaciju, prisjetila se, dobila je u decembru prošle godine.
“Primijetila sam to da jako teško dišem. Koncentracija PM2.5 čestica u zraku bila je veća od 400 mikrograma po metru kubnom. To se na skali zagađenja smatra ekstremno opasnim po zdravlje. No, kasnije tog dana pao je snijeg i iznenadila sam se time koliko je lakše disati. Indeks zagađenja je smanjen na svega 40 mikrograma po metru kubnom. Pomislila sam: ‘Snijeg kao da zarobi te čestice i obori ih na tlo’. Shvatila sam to da imitiranjem koncepta prirode možemo riješiti problem koji smo napravili u prirodi”, naglasila je.
Taj prirodni mehanizam, dodaje, podsjetio ju je na princip Coulombovog zakona (privlačenje suprotnih naboja), koji je odlučila primijeniti u svom filteru.
Kako funkcionira filter
Prema riječima Ines, od same ideje do izrade prototipa bila su joj potrebna tri mjeseca. Problem joj je bio taj što u Bosni i Hercegovini nije uspjela pronaći mentora, niti dobiti finansijsku podršku za izradu prototipa. Podržali su je porodični prijatelji iz Slovenije, omogućivši joj pristup 3D printeru i maloj laboratoriji. U nastavku je obrazložila to kako funkcionira elektrostatički filter.
“‘PM2.5 Trap’ funkcionira po principu elektrostatike, preciznije, elektrostatičkog precipitatora. Unutra je niz metalnih ploča koje su naizmjenično pozitivno i negativno naelektrisane te se između njih stvara jako električno polje. Kada zrak prolazi kroz filter, PM2.5 čestice, koje su uglavnom negativno naelektrisane, privlače se pozitivno naelektrisanim pločama i ostaju ‘prilijepljene’ za njih. Na taj način se sprečava da te čestice izađu kroz dimnjak i završe u zraku koji udišemo”, objasnila je.
Ines je u razgovoru za Klix.ba ukazala na to da se filter postavlja u gornjem dijelu dimnjaka. Testiranjima je utvrdila to da učinkovitost filtera iznosi 76,64 posto, što je, kako je konstatirala, jako dobro za prototip. Istakla je to da je nužno unaprijediti ovu inovaciju.
“Prototip je napravljen od materijala koji su meni bili dostupni. Da bi filter bio spreman za širu primjenu, potrebno ga je testirati u različitim uslovima, ispitati otpornost materijala na visoku temperaturu i vlagu, poboljšati trajnost i efikasnost. Osim toga, želim raditi na optimizaciji dizajna kako bi bio što pristupačniji te lakši za proizvodnju i ugradnju”, navela je.
Potrebna pomoć
Kao ono što joj je u ovom trenutku najviše potrebno jeste mentorska podrška, bolja oprema za testiranje, pristup laboratoriji i finansijska podrška kako bi mogla nastaviti razvijati filter i predstaviti ga na međunarodnim takmičenjima. Za tu podršku je zamolila brojne subjekte, ali je još nije dobila.
Sada potrebna finansijska sredstva nastoji osigurati kroz internetsku kampanju GoFundMe. Ta podrška joj je potrebna kako bi mogla učestvovati na takmičenju u New Yorku, a krajnji rok da prikupi ta sredstva je 1. juni.
“Osvojivši zlatnu medalju na BOSEPO-u, plasirala sam se na prestižnu Olimpijadu Genius u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje sam, među 2.723 prijavljena projekta iz cijelog svijeta, ušla u finale. Ako uspijem prikupiti dovoljno sredstava za participaciju i boravak, učestvovat ću u finalima koji će biti od 9. do 13. juna u New Yorku”, istakla je.
S obzirom na to da voli prirodne nauke, Ines priželjkuje završiti doktorat iz prirodnih nauka, a dugoročni cilj joj je da napravi nešto čime će zaista poboljšati život ljudi u Bosni i Hercegovini, a možda i u cijelom svijetu.
Dodaj Komentar