Inflacija je pojela minimalnu plaću, stav je stručnjaka, ali i običnih ljudi. Cijene divljaju, posebno na zelenim pijacama u Sarajevu. Ekipa Faktora jučer je obišla jednu od njih.
Kilogram grožđa košta 18 KM, isto toliko trebate platiti ako želite jesti trešnje, a ako se potrudite, možete ih naći i za 12 KM, kvalitet je upitan, naravno. Ni povrće nije jeftino, ako želite i treba vam kilogram celera, što je sastavni dio svake supice i čorbice, morate za kilogram izdvojiti 12 KM, a na “domaće” paprike ispod pet KM ne računajte.
Paradajz je pet KM, jagode sedam KM, krompir skoro tri KM, kilogram mladog sira u tržnici je između šest i osam KM.
Ako se sjetimo prošle godine, kilogram trešanja bio je 10 KM, mladi sir četiri i pet KM, a grožđe osam KM.
Ako uporedimo cijene prije pandemije i danas, vidimo da su one porasle i do pet puta. Rast plaća i penzija ne može pratiti “divljanje” cijena osnovnih životnih namirnica.
Uzimajući u obzir da u Federaciji BiH ima više od 200 hiljada penzionera koji primaju najnižu penziju, koja sada iznosi 599 KM, te više od 120 hiljada radnika s minimalnom plaćom, jasno je da su mnogi prinuđeni da voće i povrće kupuju “na komad” – ili da mu se samo iz daljine dive.
Parlament Federacije BiH usvojio je Izmjene i dopune Zakona o doprinosima u FBiH, što će poslodavcima omogućiti da od 1. jula plaćaju doprinose manje za 5,5 posto. Međutim, teško da će to donijeti olakšanje i radnicima, ali i poslodavcima, jer teško da će doći do povećanja plaća.
Cijene bez kontrole
Marin Bago, predsjednik Udruženja potrošača “Futura”, za Faktor kaže da smanjenje doprinosa na plaće u FBiH za 5,5 posto nije dovoljno, ni bilizu.
– Doprinosi na plaće u FBiH su među najvećim u Evropi i jednostavno će inflacija i rast cijena to pojesti isto kao što je pojelo i minimalnu plaću koja se ne može ni nazvati minimalnom jer 1.500 KM treba za hranu i to bi bio nekakv minimum. A 1.000 KM je ispod svakog nivoa dostojanstvenog života. Kad vi nemate dovoljno za hranu, tu plaću ne možete zvati minimumom, ni plaćom. Ta plaća mora biti ili u vezi s troškovima života ili s nekim procentom od prosječne plaće – kaže Bago.
Dodaje da nam divljanje cijena govori da je na našem tržištu haos koji niko ne kontrolira.
– Iluzija je vjerovati da će se tržište regulirati samo sebe. To ne ide bez raznih odluka institucija, jer od korone hrana u BiH je poskupjela najviše u odnosu na druge zemlje u EU. To zaista nema nikakvog opravdanja i to znači da smo “podbacili” u poljoprivredi, u subvencijama za poljoprivredu, u kontroli tržišta, u svemu mogućem i kako stvari stoje, cijene nastavljaju rasti i kilogram trešanja sada je za većinu nas nedostižan – zaključuje Bago, te dodaje da nema nade da će biti bolje.
Igor Gavran, ekonomski analitičar, za Faktor kaže da je divljanje cijena, nažalost, samo nastavak kontinuiteta od ranije i nema razloga da očekujemo pad cijena bez intervencije vlasti – kratkoročno u smislu kontrole strukture cijena i sprečavanja ekstra profita, a dugoročno u smislu povećanja domaće proizvodnje.
– Već neko vrijeme imamo i pad cijena goriva što značajno smanjuje troškove distribucije robe, pa opet umjesto pada cijena imamo tako rast zarade – objašnjava Gavran.
Kaže da, što se tiče plaća, ne očekuje povećanja jer s ovom mjerom smanjenja doprinosa tek se djelimično nadoknađuje povećanje opterećenje od 1. januara za poslodavce.
– Naravno da će poslodavci koji su bez problema podnijeli povećanje minimalne plaće i sada imati mogućnosti da ovu uštedu prebace radnicima, ali iskreno sumnjam da će iko to učiniti. Eventualno pojedini poslodavci, ali većina sigurno neće – zaključio je Gavran.
Dodaj Komentar