Ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, Gordan Grlić Radman, nedavno je izjavio da bi Hrvati u Bosni i Hercegovini navodno “odlučili ne potpisati Dejtonski sporazum da su znali kakve će posljedice uslijediti”.
Ova izjava je historijski neutemeljena i potencijalno opasna.
1. Netačan historijski okvir
Prava osnova prava Hrvata u Federaciji BiH leži u Washingtonskom sporazumu iz 1994. godine – a ne u Dejtonu. Taj sporazum jamči konstitutivnost Hrvata i Bošnjaka i čini temelj njihove institucionalne pozicije unutar države, što Radman pogrešno zanemaruje.
2. Dejton kao kompromis, ne „prevara“
Teza da su Hrvati bili prevareni implicira revizionistički pogled na istoriju. Delegacije su bile svjesne kompromisa, uključujući strukturu izbora i federalnih institucija. Međutim, Franjo Tuđman i ostali čelnici su potpisali sporazum jer je međunarodna zajednica ponudila mogućnost okončanja rata – uz dobrovoljno prihvatanje uvjeta.
3. Retorika koja produbljuje podjele
Oslanjanje na narativ “prevarenih Hrvata” služi političkoj manipulaciji i jača etničke tenzije. Istovremeno, ignorira činjenicu da su Hrvati formalno ravnopravni u oba doma institucija BiH – problem leži u političkim pojedincima, a ne u sistemu.
4. Legalne i političke činjenice
Ustavni okvir Federacije BiH, potvrđen Washingtonskim sporazumom, pruža institucionalnu zaštitu za Hrvate. Bilo kakve pritužbe odnose se na političku praksu – ne na pravni sistem. Radmanove insinuacije ne doprinose konstruktivnom dijalogu niti traženju rješenja.
Radmanova izjava pokušava retroaktivno oslabiti legitimitet Dejtona i opravdati narativ institucionalne nepravde. No istina o historijskim okolnostima i Ustavima jasno pokazuje da je riječ o političkoj strategiji, a ne o činjenicama.
Dodaj Komentar