Predstojeći sastanak američkog predsjednika Donalda Trumpa i ruskog predsjednika Vladimira Putina na Aljasci izaziva duboku zabrinutost u dijelu evropske javnosti, naročito u istočnom dijelu kontinenta.
Iako se formalno predstavlja kao diplomatski susret dviju svjetskih sila s ciljem “rješavanja ključnih međunarodnih pitanja”, u mnogim glavnim gradovima širom Evrope ovaj događaj se doživljava kao moguće ponavljanje najmračnijih trenutaka iz 20. stoljeća – Minhenske konferencije 1938. i Jaltskog samita 1945. godine.
Oba ta historijska događaja ostala su upisana u kolektivno pamćenje naroda čije su sudbine krojene bez njihovog prisustva. U Minhenu su velike sile pristale na teritorijalne zahtjeve nacističke Njemačke, žrtvujući suverenitet Čehoslovačke kako bi izbjegle rat.
U Jalti, nekoliko godina kasnije, pobjedničke sile Drugog svjetskog rata podijelile su Evropu na interesne sfere, ostavljajući zemlje istočne Evrope pod sovjetskom dominacijom. U oba slučaja, odluke su donesene iza zatvorenih vrata, a narodi na koje su se one odnosile – nisu bili ni pozvani za stol.
Jalta: Simbol geopolitičkog krojenja svijeta
[crp]U februaru 1945. godine, dok se Drugi svjetski rat približavao kraju, lideri Sjedinjenih Američkih Država, Ujedinjenog Kraljevstva i Sovjetskog Saveza sastali su se u crnomorskom ljetovalištu Jalti. Službeno, cilj je bio dogovoriti završne poteze u ratu protiv Njemačke i postaviti temelje poslijeratnog poretka. Neslužbeno, taj susret je postao sinonim za podjelu Evrope i potvrdu sovjetske kontrole nad velikim dijelom kontinenta. Granice su povučene na mapama, a političke sudbine čitavih naroda bile su zapečaćene u dogovorima koje ti narodi nisu mogli ni čuti, a kamoli osporiti.
Za mnoge u istočnoj Evropi, Jalta je ostala sinonim izdaje i simbol ideje da velike sile mogu trgovati teritorijama manjih država u ime “šireg mira”. Danas, dok se govori o mogućim “teritorijalnim kompromisima” između Washingtona i Moskve, paralela s Jaltom je neminovna. Posebno zabrinjava činjenica da u Aljasku, prema dosadašnjim informacijama, neće biti pozvani ukrajinski predstavnici – baš kao što Poljska, baltičke zemlje ili Čehoslovačka nisu bile u Jalti.
Minhen: Opasnost od popuštanja agresoru
Još starija i jednako gorka lekcija stiže iz 1938. godine. Tada je britanski premijer Neville Chamberlain, zajedno s francuskim liderima, potpisao sporazum s Adolfom Hitlerom kojim se nacističkoj Njemačkoj prepušta Sudetska oblast – strateški ključan dio Čehoslovačke. Službeno, to je bila politika “appeasementa”, pokušaj da se izbjegne rat popuštanjem Hitlerovim zahtjevima. U praksi, to je bio uvod u još širu agresiju i uništenje Čehoslovačke samo nekoliko mjeseci kasnije.
Uoči sastanka na Aljasci, mnogi se boje da bi svaki dogovor kojim bi Ukrajina morala prepustiti dio svoje teritorije Rusiji – posebno one oblasti koje trenutno nisu pod ruskom okupacijom – bio ekvivalent Minhenskom sporazumu. Kao što je Sudetska oblast bila ključna za odbranu Čehoslovačke, tako su i istočni ukrajinski gradovi i linije fronta vitalni za sigurnost te zemlje. Popuštanje bi moglo značiti otvaranje vrata potpunijoj ruskoj agresiji.
Dodaj Komentar