Paragvaj je država u srcu Južne Amerike smiještena između Brazila, Bolivije i Argentine. Iako ima sve preduslove za razvoj, čini se da u ovom zabitom kutku svijeta nikako da stvari krenu na bolje – opterećen teškim siromaštvom, korupcijom i kriminalom, Paragvaj je uz Boliviju najsiromašnija država Južne Amerike.
Biser Paragvaja je glavni grad Asuncion. Kolonijalne građevine i pravilan raspored ulica u staroj jezgri, prekrasna katedrala, nekoliko lijepih trgova, odlični restorani, ljubazni ljudi… Prekrasna rijeka Paragvaj, ujedno i granica s Argentinom, daje posebnu draž palačama i njegovanim parkovima. Grad nudi nekoliko odličnih muzeja, prije svega Museo del Barro – neobična široka kolekcija svega što je obilježilo život na prostoru današnjeg Paragvaja.
Rijetko se susreće tolika ljubaznost i razgovorljivost lokalnih ljudi kao u Paragvaju.
Ono što nam se u Asuncionu najviše dopalo je – fenomenalan šoping, najbolja prilika koju smo ikad imali. Centar obiluje fancy trgovinama u kojima se nalazi kvalitetna roba. Međutim, sve je neusporedivo, katkad čak višestruko jeftinije nego u Europi. Pažljivo smo prošli trgovine, odabrali zaista kvalitetno i – prošli bolje nego ikada. Plaćali smo gvaranima, smiješnom salatom novčanica s beskonačnim nulama, koja van Paragvaja nema nikakvu vrijednost. Važno je ne pomiješati stotine milijuna i milijarde, razlika je samo u jednoj nuli.
Siromaštvo je sveprisutno čak i u najstrožem centru. Dovoljno je osvrnuti se i shvatiti da je grad izuzetno opasan. Ako imate uz sebe bilo što vrijedno, svaki ugao je nova opasnost da vas opljačkaju. Nema pokazivanja kamere ili fotoaparata ako nije policija u blizini ili barem mnogo ljudi koji mogu priskočiti u pomoć. Noću se najbolje držati hotela, a postoje zone od kojih nakon zalaska skunca i policija zazire.
Gran Chaco – zabačeno i nemilosrdno mjesto
Jesmo li turisti ili mazohisti? Ovo pitanje smo si postavljali putujući autobusom kroz stotine kilometara bespuća suhe tropske nizine Gran Chaco.
Neplodan, prekriven travom i šikarom, Chaco se prostire od Bolivije i Paragvaja južno duboko u Argentinu. Životinjski svijet uključuje i jaguare, pume te brojne vrste guštera i zmija.
Nema autoceste, najvećim dijelom ni asfalta. Deseci sati drndanja po makadamu, a pijesak i prašina ulaze u autobus, granje udara po staklima. Pijesak smo kasnije zatekli čak i u torbama.
Carinske formalnosti obavili smo stotinama kilometara prije granice Paragvaja i Bolivije i iza te točke nalazi se jedno veliko – ništa. Ne možete ništa ševercati kad u toj pustoši nema ljudi koji bi to kupili.
Prvo naseljeno mjesto, blijeda naznaka civilizacije, je bolivijsko seoce Ibibobo. Iako već duboko u bolivijskom teritoriju, tek je tu bolivijska carina. Malo živosti daje ogroman vojni kompleks. Doista samo stroga vojna stega može natjerati ljude da borave na tako zabačenom, nemilosrdnom mjestu.
Putopis/Informer.ba
