Na planinskom platou Lastavica, na tromeđi Zenice, Kaknja i Zavidovića, na oko 1.100 metara nadmorske visine i 30 kilometara udaljenosti od Zenice, održana je vjerska manifestacija Lastavica 2011.
Ovo je tek treća godina kako se okupljanje naroda na ovoj lokaciji nalazi u Takvimu (kalendaru) Islamske zajednice u BiH, iako je riječ o višestoljetnoj tradiciji. Prema narodnoj predaji, ljudi iz susjednih mjesta srednje Bosne okupljali su se na Lastavici u prvi ponedjeljak poslije Aliđuna (Ilindana), na vrhuncu ljeta, kada bi obavili ljetne radove. U Takvimu IZ-a u BiH za 2011. je tako bilo najavljeno održavanje ove manifestacije za 7. august, ali je zbog početka ramazana pomjereno za 31. juli.
Musafir iz Sandžaka
Vjersko-politički dio manifestacije privukao je pažnju veoma malog dijela posjetilaca Lastavice, jer ljudi ovamo dolaze zbog narodnog vašara i teferiča. Najveći dio se opušteno zabavljao uz ražnjeve, ringišpile i prodajne tezge, na kojima se nudila različita roba, od one za 1 KM do janjetine. Porodice su se okupljale pod šatorima i borovima. Dok su hiljade ljudi bile u šumi, središnja čistina pretvorena je u prostor „žutom trakom”, kako bi se na njemu održao vjerski dio manifestacije. Za vrijeme govora zvaničnika Islamske zajednice u BiH ljudi su se polako okupljali, prostirući deke ili šatorska krila, kako bi se pripremili da klanjaju podne-namaz.
Govori zvaničnika su prenošeni putem snažnog razglasa. Ruke za molitvu su podignute kada je za binu izašao šejh Mahmut ef. Karalić, ratni emir Sedme muslimanske brigade, koji je na ovom platou 1992. postrojio prvu jedinicu Sedme muslimanske brigade. Karalić je proučio Lastavičku dovu, koja je simbolički ovaj put bila okrenuta ka borbi muslimana ovog područja za svoja prava jer muslimani u ovom kraju nisu bili žrtve, nego akteri. Karalić je počeo molbom Allahu da „nam podari takvo vjerovanje, nakon kojeg više ne može biti licemjerstva i kojim će biti podignut naš ugled na ovom i onom svijetu”. Završni dio dove posvetio je borcima: „Posebno Te molimo oprosti grijehe onima koji žrtvovaše svoju mladost i svoje živote za ovu nam rodnu grudu Bosnu i Hercegovinu. Gospodaru naš, obilato ih nagradi onako kako si obećao!”. Potom je klanjan podne-namaz i ljudi su se vratili ražnjevima, u šatore i svojim porodicama.
Manifestacija je pokazala koliko je neuspio pokušaj IZBiH da jedan tradicionalni narodni skup pretvori u dominantno vjerski i politički. U prvim redovima više nema političara SDA pa niti Stranke za BiH, dok je jedina novina da su u safove, kako bi klanjali podne-namaz i molili se, po prvi put ove godine, stali neki od najvažnijih političara SDP-a u ovom kantonu. Bila je to simbolična transformacija ovdašnjih komunista, jer je 1947. Lastavica prestala da bude muslimansko dovište i pretvorena u obilježavanje 27. jula, Dana ustanka naroda u BiH. Ta vrsta nasilnog preusmjeravanja tradicije prekinuta je početkom devedesetih godina, kada je Lastavica ponovo vraćena na prvi vikend u augustu.
U starijim novinskim izvještajima, sa početka XX vijeka, govori se da je, ustvari, ovo okupljanje po prvi put pomjereno sa Ilindana (Aliđuna), koji je 2. augusta, za prvi slijedeći ponedjeljak po nagovoru tadašnje uleme, za koju je Ilindan bio prvenstveno pravoslavni praznik. Naravno, riječ je o staroslavenskim i bogumilskim, predislamskim običajima naroda u BiH. Unutar IZBiH i različitih tumačenja islama u BiH i na Sandžaku traje žučna polemika o tome kako se treba ponašati prema ovim predislamskim običajima, da li su to „novotarije” koje treba napustiti, kao što zagovaraju vehabijski misionari ili pak Bošnjaci treba da sačuvaju iz svoje predislamske tradicije sve ono što nije direktno suprotno šerijatu.
Čak i oni Bošnjaci koji su slušali govore nisu bili pretjerano impresionirani, jer nisu bili sigurni ni ko su govornici. „Ko je ovaj”, pitao je jedan slušalac dok je govorio Zuhdija Adilović, dekan Islamskog pedagoškog fakulteta iz Zenice. „Ma to ti je onaj…”, odgovorio je njegov prijatelj. Osim dekana Adilovića, nisu viđeni drugi važni profesori ovog fakulteta iz Zenice, za koje se vjeruje da se protive Lastavici kao neislamskoj novotariji. U zvaničnom dijelu su govorili i Ejub ef. Salkica, glavni imam Medžlisa u Zenici, i zenički muftija mr. Ejub Dautović.
Glavni govornik manifestacije je bio, prema najavi voditelja, „musafir (gost) iz geografski dalekog, ali srcu bliskog Sandžaka” Muamer Zukorlić, glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji. IZBiH protežira bošnjački integralizam kao ključni dio svoje političke i javne orijentacije u posljednjem mandatu reisa dr. Mustafe ef. Cerića. Stoga podređivanje višestoljetne tradicije narodnog okupljanja Bošnjaka ovog kraja promociji ličnosti sandžačkog muftije kao mogućeg kandidata za reisa IZ-a u BiH nije bilo nikakvo iznenađenje. Podređivanje ove manifestacije osobnim ili političkim promocijama sastavni je dio prakse na ovom narodnom okupljanju.
Muftiji Zukorliću je dodijeljena i Lastavička povelja za zasluge za afirmaciju islama. Muftija Zukorlić je prvo govorio o neodvojivosti bošnjačkog vjerskog i nacionalnog identiteta: „Griješe i oni koji smatraju da nam je nacionalni identitet bez islamskog identiteta dovoljan. Možda je kod drugih naroda to odvojivo. Kod bošnjačkog naroda to nije moguće odvojiti. To je, zapravo, jedan identitet. Pokušaj odvajanja znači cijepanje našeg identiteta i djelovanje protiv našeg identiteta i nas samih“. Muftija Zukorlić jednostavno nije vidio da je većina Bošnjaka na vašaru u šumi, a ne ispred njega na ograđenoj livadi.
U svom govoru, muftija je iznio shvatanje četiri ključna bošnjačka nacionalna interesa, rekavši da ih ima još, ali da ne stiže jer je već bilo vrijeme za podne-namaz. Kao bošnjački nacionalni interes broj jedan, Zukorlić je naveo očuvanje države BiH kao matične države svih Bošnjaka svijeta.
” Nacionalni interes broj jedan svih Bošnjaka u Bosni, na Sandžaku, širom Balkana i dijaspore je očuvanje i afirmacija države BiH. To je prvi i najvažniji nacionalni interes, ponavljam, ne samo Bošnjaka u Bosni i ne samo građana Bosne već svih Bošnjaka svijeta. Mi se za to zalažemo i u tom pravcu djelujemo“, rekao je Zukorlić, objašnjavajući da oni na Sandžaku doživljaju BiH kao svoju matičnu državu, a Sarajevo kao duhovni, nacionalni i kulturni centar svih Bošnjaka svijeta, „kojeg se nikada nećemo odreći, ma koliko nam teško bilo”.
Naravno, BiH nije Ustavom definirana kao „matična država svih Bošnjaka svijeta”, i to Zukorlić ne mora znati jer je on državljanin Srbije, ali bi mu morali reći u Rijasetu IZBiH, čiji je član po dužnosti. Kao drugi nacionalni interes Bošnjaka, Zukorlić je naveo očuvanje Sandžaka, rješavanje statusa Sandžaka i rješavanje statusa Bošnjaka u Srbiji i Crnoj Gori.
Oslobođenje/Informer.ba
