Brojne kolege, prijatelji, teatarski i kulturni djelatnici, te članovi porodice danas su na gradskom groblju Bare ispratili na posljednji počinak glumačku divu Ines Fančović, Šibenčanku čija je životna i umjetnička staza do posljednjeg dana ostala neraskidivo vezana za Sarajevo.
Od ove istaknute umjetnice okupljeni su se pozdravili polaganjem cvijeća i vijenaca, dok je sahrani prethodila komemorativna sjednica s prigodnim govorima direktora Kamernog teatra 55, Fančovićeve matične kuće, Zlatka Topčića i likovnog i teatarskog kritičara Vojislava Vujanovića.
Govoreći o onoj crtici između dva broja, datuma rođenja i smrti, u koju stane cijeli jedan život, Topčić je podsjetio da značajan period pripada njenom radu u tadašnjem Malom pozorištu u koje dolazi 1960. godine, a da u penziju odlazi iz iste kuće, velikog Kamernog teatra 1981. godine.
“Ali, nema mira, ni mirovine, ni smiraja za pravog umjetnika, pa ona i u godinama duboke zrelosti nastavlja raditi sa strašću pravog naturščika i nekog ko je znao da se uvijek iznova sanja isti san. U te decenije stalo je mnogo nezaboravnih uloga, turneja, nagrada. Život bogat i pun kao nar, u slavu one koja ga je disala punim plućima”, kazao je on.
Topčić je podcrtao da joj je Sarajevo uzvratilo ljubav, dok mu je ona ostala vjerna i u onim strašnim godinama iskušena i patnje. Pokazala je da se pravom Sarajkom može postati i vlastitim izborom.
“Umrla je velika Ines Fančović. Svjetla pozornice su se ugasila. Četiri decenije je njena zvijezda obasjavala naše nebo i zgasla. Ostali su stari plakati, požutjele fotografije i novinski naslovi koji blijede u crvotočini. Zatvorio se još jedan krug usuda, od plavog šibenskog akvarela do ove šake trpke, tvrde bosanske zemlje“, zaključio je on.
Podsjećajući na zvonki smijeh Ines Fančović, kojim je znala stvoriti atmosferu da se predstava odvijala u začaranom prostoru, Vojislav Vujanović je podcrtao da je ona spadala u glumice koje se nisu pripremale za svoje uloge, već je lik uvijek tumačila iz drugog diskursa.
“Osnovna su tri elementa koja su određivala njen umjetnički kredo – duhovna energija kojom je sebe ulijevala u lik, fizička snaga koju je davala liku i modaliteti života lika kojeg je tumačila. Njena je energija uvijek bila nabijena poetskom snagom koja je stvarala auru oko lika kojeg tumači“, kazao je on.
Vujanović je podsjetio i na činjenicu da je Fančović bila jedina glumica koja je dvije godine zaredom dobila nagradu za glumačku kreaciju na Pozorišnim igrama u Jajcu, naglasivši da je bila osoba jako nemirna duha.
“Sarajevo nije imalo veću Sarajku od Ines i mislim da je ona i stvaralačkom energijom, svojim bićem i vezanošću za ovaj grad isijavala čudesnu energiju kojom je ta sredina uvijek bila obujmljivana. Monografija koju sam napisao o ovoj glumici, prva napisana o nekom glumcu u BiH, moj je najveći ponos“, istaknuo je on.
Ines Fančović rođena je u Šibeniku 1925. godine. Bila je teatarska, televizijska i filmska glumica. Preminula je u 86 godini života.
Fena/Informer.ba
