Nakon indidenta koji se u petak dogodio u svlačionici Dinama svoju press- konferenciju održao je sada već bivši trener Dinama Vahid Halilhodžić.
Pola sata nakon Vahida Halilhodžića, u maksimirskog dvorani za press-konferencije pojavio se izvršni predsjednik Dinama Zdravko Mamić, piše gol.hr
“Od kada su se presicu počele prenositi uživo, istina je moj saveznik, jer se sve prenosi autentično“, kazao je Mamić.
“Nisam se skrivao posljednja dva-tri dana. U subotu ujutro sam normalno došao na stadion. Namjerno sam išao u svlačionicu da me svako može vidjeti. Ušao sam u svlačionicu, pitao je li Halilhodžić stigao.Rekao sam ako Vaha stigne, on vodi trening, ako ne, onda Tot. Nakon toga igračima sam objasnio što se događalo u poluvremenu utakmice. Nakon toga sam im rekao da je povod mog dolaska podno južne tribine, rekao sam što je bilo, što mislim o njihovim igrama. Bilo je vrlo kratko obraćanje, rekao sam im odgovornost da čuvaju klub. Zaželio sam im sreću za kraj sezone. Nakon toga otišao sam kuća. S nikim nisam imao u ta tri dana kontakt, osim sa bratom Zoranom koji je jučer bio u inostranstvu na radnom zadatku. I ja sam trebao ići u Zenicu na utakmicu, ali nisam se dobro osjećao.“
“Od kuda da krenem. Nekoliko minuta prije početka utakmice Dinamo – Inter. Bilo je predivno vrijeme, konačno je i trava prelijepo zeljenila. Silno sam patio što je tristo gledatelja na tribinama. Vidio sam Vahu da plješće gledateljima, susreli smo se očima. Davali smo im se znakove. Do mene je sjedio Stipe Zeba, koji je također mahnuo Vahi“, počeo je Mamić.
“Ne mogu opisati kako sam se osjeća u prvih 30 minuta. To je možda bilo najsramnije što se događalo u mome životu. Zato što je Inter imao četiri udarca, a Dinamo ni jedan. Bio sam ljut isključivo na igrače. Nije loša prezentacija na toj utakmici razlog mog ulaska u svlačionicu. Razlog je davno prije. Kulminiralo je nakon utakmice u Puli. Tamo smo odigrali strahovito lošu utakmicu. Nečuvena u odnosu igrača prema igri. To je bilo tako bahato, prepotentno… Bio sam posramljen pa sam nazvao trenera nakon utakmice. Uvijek ga tako nazovem bez obzira na rezultat. Tada sam mu rekao da sam nevjerojatno deprimiran i ponašanjem momčadi. Rekao sam da je momčad izblamirala klub, ali i njega jer je ušao u teren, pa je isključen. Rekao sam da mislim kako igrače treba kazniti. Igrači nisu bili kažnjeni“, prepričao je izvršni predsjednik Dinama.
“Iza toga došla je utakmica s Osijekom, koja nije bila nešto specijalno. Ja nikada ne lažem, ali mogu biti malo demagog zbog interesa posla. Prvo je to bilo u Koprivnici. Gledao sam kako me novinari gledaju u čudu. Gledali su utakmicu, nisu bedasti. Bilo je to bezobrazno od mene kad sam rekao da je sve super. U Šibeniku je bilo skandalozno. Trebalo je biti 3:0. Opet sam pozitivno reagirao. Nisam ničim potencirao evidentnu krizu ponašanja i krizu igre. Momčad i Gerek su me razočarali. Sjeckao je cijelo vrijeme igru. Bilo mi je neugodno. U Engleskoj ti otkine nogu i nema faula”, kaže Mamić“.
“U jednom trenutku meni pozli, i ja sam se u jednom trenutku zaletio na šank gdje su posložena pića.Popio sam sok, a netko je otišao po čokoladu, a kako sam je ja pojeo, to nitko nije u životu vidio. Malo sam se sabrao i potpuno mira otišao prema jugu. Deset minuta prije kraja poluvremena spustio sam se pod jug. Sakrio sam se u oružarsku sobicu koja je nasuprot kabine od igrača. Rekao sam oružaru da šapne Vahi kako sam ovdje. Nitko drugi me nije vidio.“
“Siguran sam da u bilo kojem klubu svijeta funkcionar moga ranga ima pravo ući u kabinu igrača. To je sigurno, i vi to znate. Vaha je nekoliko puta rekao da gazda smije ući u svlačionicu. U devet mjeseci nikada nisam bio na ručku i večeri s momčadi prije utakmice, nikada nisam ušao u trenersku kabinu. Omogućio sam Vahi apsolutnu samostalnost. Prvi put da nisam došao na večeru i kabinu. Prvi put sam napustio pripreme u Turskoj kako ne bi došlo konflikta između mene i Vahe, a za to je bilo razloga.“
“Vaha dolazi u sobu za oružare, a ja u glavi, kunem vam se, u snu nisam mogao pretpostaviti da će se odigrati ovo što se odigralo. Moja je želja bila da se obratim igračima i da im kažem sve što mislim o njima. Ništa nisam mislio reći treneru. Znajući Vahu bio sam visoko svjestan da se može reći da mi kaže kako ne želi da idem u svlačionicu. Druga je varijanta bila da kaže izvoli, kao sto puta do sada. Onda se dogodilo ono što u snu nisam mislio. Otvorena su bila vrata. Ja napravim predstavu da Vaha ne bi pomislio nešto krivo. Sklopim ruke i kažem: Šefe, dozvolite mi da uđem u svlačionicu i da kaže nešto igračima.“
“On ne kaže meni, ne bi to bilo dobro, nego se okreće i skida sako, pa kaže: Nemoj mi više Zdravko, dosta mi je više, što si umišljaš“.
“Morate se staviti u moju poziciju. Sve sam učinio za njega. Osramotio me je pred svim igračima. Oni mene nisu vidjeli, ja sam u sobi za oružare. Nema odgovora, i pravi predstavu. To iskusni muškarac odmah prepozna. Naravno, ja vam ne moram reći što dalje slijedi. Nije bilo nikakvog fizičkog obračuna. Nije bilo nikakvih otkaza. Nikakvih! Ja uopće nisam govorio o otkazu. Bilo je spominjanje majke. Za to se ispričavam, i za to nema opravdanja. Ali, svi građani i novinari moraju to osuditi, ali morate razumjeti kako se dva pjetlića u svađi ponašaju. Dobacivali smo si, išli jedan prema drugom, nismo pokušali ništa jedan drugom učiniti. Izašao je iz svlačionice, nisam mu mjerio korake, ali on se na pola koraka vratio. I sigurno je mogao čuti moje riječi kada sam rekao to nije fer. Prema tome Vaha je mogao nastaviti svoj rad, što je i učinio, a ja sam otišao kući. Sve sam obavijestio.“
“Kad sam došao kući, netko me zvao iz kluba, i rekao da Vaha ne želi doći na presicu, te da je glasnogovornici rekao da on više nije trener Dinama. Ja sam srameći se što se događa našem klubu rekao Vrbanoviću da se dođe među novinare i ispriča se što Vaha nije došao na presicu.“
Vaha je rekao da ste rekli kako mu je ovo zadnji put da vodi utakmicu Dinama?
“Ovo sigurno nisam rekao. Nismo se vidjeli od tada. Profesionalna obveza trenera je da da izjavu za televiziju. On je to treći put odbio, koliko ja znam. Trener je trebao biti na televiziji. Njegova je to ugovorna obveza prema klubu.“
“Obveza je i da dođe na presicu. Trebao je doći i na trening sutra. Ja sam došao na posao, a on nije. Pitao sam igrače je li došao, a kad su oni rekli da nije, rekao sam da ako dođe, on vodi trener. Nismo mogli reći više do nismo čuli stav Vahe.“
“Njega ne zanima ova utakmica sa Varaždinom. Da ga zanima, pojavio bi se na treningu.“
Jesu li definitivno porušeni mostovi?
“Mislim da ne.“
“Vaha još uvijek sebe smatra trenerom. Dva-tri dana iščitavao je kako da ode iz Dinama, kako da dobije novac, kako da senzibilira djelatnike kluba da kažu kako je otišao veliki gospodin. Normalno da to nije moguće. Ja sam se dosada uvijek na džentlmenski način razilazio.“
“U subotu je Vahin menadžer Jozipović zvao Zorana. Pitao je je li klub spreman isplatiti Vahi nagradu za prvenstvo i Kup. On je rekao da ne jer nije završio sezonu. Onda je on rekao da će predložiti Vahi da se sporazumnim putem raziđete, a ako Vaha odluči da neće, on će se ograditi. Kasnije Jozipović medijima kazao da se Vaha smatra trenerom. U subotu smo dobili sms Slavka Tomića, najboljeg Vahina prijatelja. Prenio je poruku da se Vaha želi civilizirano rastati od kluba.“
“Čuo sam da je bio u bolnici. Žao mi je ako je bolestan. U klubu mu je zatekao faks njegovih odvjetnika.Vaha je tražio predah kako bi dobro osmislio svoju taktiku za naplatu svojih potraživanja. Ja sam to sve predvidio. Za mene to nema nikakvih iznenađenja.“
“Ja sam bio veliki fan i zagovornik Vahe. Nitko nije mogao čuti ni jednu lošu riječ na rezultate i rad Vahe. Uvijek je sve bilo pozitivno. Rijetko je tko mogao znati koliko ja u toj bezuvjetnoj suradnji patim. Ja sam u ovih devet mjeseci propatio više nego u 51 godini života. Način i metode rada, komunikacija, zahtjevi, postupci… to je nemoguće za timski rad. Pobijedio sam sebe tisuću puta. Osiguravao sam Vahi podršku kakvu nitko u povijesti kluba nije imao. Imao je veliku podršku medija i navijača. Svi uvjeti su bili za dobar rad. Ali, privatno vam kaže da je s njim nemoguće surađivati. Ja sam njemu stvarno nudio ugovor na pet godina kako bi izrazio ljubav i podršku.“
“Braća Mamić su se pretvorili u ovih devet mjeseci u batlere gospodina Halilhodžića. Bilo je barem tisuću ručaka gdje smo uvijek bili domaćini. Vrlo često smo ga vodili krojaču, frizeru, namještali smo mu satelitske antene u stanu. I osobno sam mu plaćao čistačicu koja je brinula o čistoći njegova stana“, prenosi gol.hr
informer.ba
