Slučaj neviđene zločinačke organizacije Zijada Turkovića i cijeli slijed kriminalnih događaja koji sežu od bušenja guma tužiteljici Diani Kajmaković, pokušaja kompromitiranja i zastrašivanja te podmetanja tobožnjeg mita tužiocu Olegu Čavki, prijetnje advokatu Izetu Baždareviću, najava atentata na advokata Faruka Balijagića, pokušaj ubistva advokata Senada Krehe, prijetnji porodici vlasnika “Avaza”, kao i pojedinim novinarima drugih redakcija, ulično dobacivanje ministru policije, postavljaju dilemu može li sve ovo raditi jedan opasni, ali izolirani zatvorenik ili neko iz mafijaške tame to čini na slobodi.
Karkinov kontinuitet
Sve ovo je s razlogom uznemirilo najširu javnost i postavilo pitanje je li sve nastalo odjednom ili u cijeloj mafijaškoj poslijeratnoj priči u BiH postoji kontinuitet.
Stoga se polako sve oči okreću ka “đavoljem advokatu” Fahriji Karkinu, i to s mnogo razloga.
Karkin je i sam sklon vrlo teškim krivičnim djelima vezanim za drogu, fizička zastrašivanja, lažno predstavljanje, seksualno iživljavanje i kontinuirano druženje s ljudima koji su kriminalnim biografijama obilježili ratni i poratni period u federalnom dijelu BiH, što potvrđuje i krivična prijava koju je 6. novembra 1993. godine potpisao tadašnji načelnik CSB Sarajevo Munir Alibabić. U ovoj prijavi, čije najznačajnije dijelove objavljujemo, pravna država prvi put dokumentira Karkina i njegove veze s dilerima droge i ubicama.
Vrlo je u tom smislu indikativna 4. stranica ove prijave koja je otišla Okružnom vojnom tužilaštvu, gdje se Karkin spominje kao prijatelj Ismeta Bajramovića Ćele, s kojim je uživao marihuanu te je davao drugim licima, stavljao u opticaj i seksualno se iživljavao nad ženama.
Karkin je, prema istoj dokumentiranoj krivičnoj prijavi, učestvovao u nezakonitoj razmjeni civila, pri čemu je nekoliko lica izgubilo život jer nisu izvršene adekvatne pripreme, a njegova je krivica jer je to radio nezakonito, uz upotrebu sile i prijetnju Vojnoj policiji, a u svemu se lažno predstavljao kao član Državne komisije za razmjenu ratnih zarobljenika, čiji član uopće nije bio!
Da ne ponavljamo druga krivična djela koja se vide iz fotokopija koje ekskluzivno objavljujemo, cijela Karkinova ratna storija, zbog koje je ležao u zatvoru, zanimljiva je samo kao uvertira nastanka Turkovićeve grupe i Karkinove uloge u svemu što se dešava danas.
Kao što je poznato, najpoznatiji Karkinov klijent do pojave Zike Turkovića bio je Ismet Bajramović Ćelo. Kao komandant Vojne policije u opkoljenom Sarajevu, a Karkin mu je bio glavni oficijelni i privatni savjetnik, Bajramović je počinio pojedina ubistva i praktično omogućio da velike količine droge uđu u opkoljeno Sarajevo.
Kada je Bajramovića nakon rata droga koju je nemilice konzumirao potpuno skršila i onemogućila ga da bude šef njenog dilanja u Sarajevu, vrlo je indikativno da Karkin postaje veliki intimus i transparentni prijatelj s Ramizom Delalićem Ćelom.
Od Ćela do Gašija
Dvojica Ćela, a naročito Bajramović, bili su skloni brutalnim prijetnjama ljudima, sudijama, tužiocima i advokatima.
Bitna razlika između monstruma Turkovića i dvojice Ćela je ta što su se oni na početku rata iskazali kao istinski patrioti i ljudi koji su stali u odbranu grada i vodili borbene operacije i brigade. Druga je stvar što se sa svojim navikama nisu mogli uklopiti u uobičajenu vojnu hijerarhiju i vojne standarde.
S druge strane, Turković je proveo rat u Njemačkoj. Nakon rata odjednom se pojavio u Sarajevu i anonimno preuzeo kontrolu ulaska i distribucije droge od Ćele Bajramovića.
Prema pojedinim informacijama nadležnih državnih organa, čovjek koji je tome prisustvovao bio je, naravno, Fahrija Karkin.
Karkin se pojavio i kao vođa tima odbrane Muhameda Alija Gašija, od kojeg je pozajmljivao novac zbog svojih velikih kockarskih dugova i troškova.
I Gaši je, da li slučajno, svoju neslavnu odbranu počeo upravo kao sada Turković. Riječ je o uključivanju u TV emisije i iznošenju lažnih tvrdnji da, tobože, tužilac Čavka radi za organizirani kriminal i da mu je Gaši davao novac.
Karkin se potom povukao iz Gašijeve odbrane i nastavio raditi posao “đavoljeg advokata“, gdje se podrazumijeva da se on bavi pravnim posljedicama krivičnih djela u čijem organiziranju ili naručivanju ne učestvuje.
Prema sociološkoj definiciji, mafija podrazumijeva organizaciju ljudi koji čine teška krivična djela ubistava, pljačke, reketiranja i zastrašivanja, a organizirani pipci joj sežu u različite sfere društva, kao što su policija, pravosuđe, advokatura, mediji itd.
Narkomanski eldorado
Potpuno je jasno da ovu vrstu “reference” može imati jedino Karkin, i to u kontinuitetu kada je od Sarajeva i BiH napravljen narkomanski eldorado, gdje se hiljade djece organizirano gura u vlastitu propast.
Činjenica da je Turkovićeva grupa, uz brutalna ubistva, dilala i više od 150 kilograma heroina mjesečno, koji je miješala s brašnom i gipsom, govori o kakvoj se pošasti i društvenoj katastrofi radi.
Stoga bi bilo zanimljivo da nadležni državni organi u rasvjetljavanju Turkovićevih zločina, a mnogi od njih još čekaju da budu dokazani, ispitaju ko je kome šef i poslodavac – Turković Karkinu kao advokatu ili Karkin kao dugogodišnji nevidljivi boss podzemlja, eventualno, Turkoviću?!
Šejla Turković – novi “bijesni pas” na ulici!
Činjenica da Šejla Turković, protiv koje je Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) BiH u petak podnijela krivičnu prijavu pod sumnjom da je njen monstruozni suprug ostavio novac za ubistvo više lica, brutalno prijeti advokatima, medijima ili čak tužiocima i policajcima, izuzetno podsjeća na traumatične slike kada je Ćelo Bajramović to isto činio ulicama Sarajeva ili čak pucao iz pištolja u bolničkoj sobi.
Riječ je o perfidnom zastrašivanju, prvenstveno pravosuđa i medija, jer mafija i njeni advokati nikako ne vole da se uznemirava najšira javnost.
Zato Šejla Turković već duže vrijeme prijeti prvenstveno vlasniku “Avaza”. Pisanje našeg lista dobilo je opću podršku javnosti te stoga nikoga ne brinu prijetnje “crne udovice” da će, ako naši novinari ne ušute u strahu od nje i njenog monstruoznog supruga, nas pokušati predstaviti, ni manje ni više, nego opasnom mafijom.
Pranje novca i utaja poreza
Osim ispitivanja ratnog zločina i drugih kriminalnih veza s podzemljem, Karkin bi trebao pokazati javnosti svoje finansijske knjige i mizerno plaćeni porez proteklih godina te sve to uporediti sa svojim kockarskim gubicima koji su evidentirani te objasniti odakle mu enormni novac.
Nije nikakva tajna da Turković tvrdi kako mu je za odbranu već dat avans od 500.000 KM kojeg, naravno, nema u Karkinovim poreznim knjigama.
Potpuno je jasno da je Turkovićev novac nastao činjenjem krivičnih djela i da njegovim preuzimanjem Karkin čini krivično djelo pranje novca.
Krađa vatrenog oružja
Nakon donošenja naredbe od 11. februara 1993. godine o ukidanju bataljona Vojne policije Karkin je šest mjeseci kod sebe nezakonito držao čak tri automatske puške, jedan hekler, jednu pušku “thompson“, ukupno 500 metaka, i to oružje predao Ramizu Delaliću Ćeli kako bi mu ovaj primio sinove u logistiku da ne idu na “liniju“.
Etničko čišćenje i ubistvo dvije osobe
Prema krivičnoj prijavi, Karkin je 1993. godine nelegalno i zbog koristoljublja pokušao organizirati zabranjenu razmjenu civila u kojoj su dvije osobe izgubile život te učestvovao u etničkom čišćenju i pokušao upotrijebiti silu protiv službenih lica iz javne sigurnosti.
Očigledno, Karkinu i danas takve metode nisu strane.
Sadašnji advokat i žrtva Senad Kreho bio mu je vojni tužilac
Vrlo je indikativno da se u izvještaju Državne komisije iz 1993. godine razjašnjava Karkinova kriminalna uloga i opisuje događaj kada je vođen razgovor s njim, gdje mu je objašnjeno da se neće tolerirati njegovo lažno predstavljanje.
Razgovoru je službeno prisustvovao i sadašnji advokat i žrtva Senad Keho, koji je 1992. godine bio vojni tužilac. Okružno vojno tužilaštvo Sarajevo kasnije je podnijelo krivičnu prijavu protiv Karkina, koji je odležao i zatvor, te se istražni organi trebaju zapitati ima li iza sadašnjeg pokušaja ubistva Senada Krehe eventualno i motiva osvete prema nekome ko je dokumentirao njegove zločine u ratu.
Avaz/Informer.ba
