“Krajem maja, Srebrenka Golić, viši savjetnik premijera RS-a Milorada Dodika, odstupila je sa svoje pozicije šefa kabineta. Vratila je istovremeno i člansku kartu SNSD-a. Golić je bila lojalan savjetnik Dodiku i njena ostavka je došla kao šok za posmatrače i javnost u RS-u. Bila je u bliskom kontaktu sa Odjelom Ambasade u Banjoj Luci“, navodi se u poruci koju su američke diplomate napisale 20. juna 2008. poslije dugog razgovora 23. maja 2008. sa Srebrenkom Golić.
Depeša je prvi put objavljena 1. septembra ove godine pod naslovom i predstavlja rijedak uvid u stvarne odnose unutar Dodikovog kabineta, piše Oslobođenje.
“Imali smo dugi razgovor sa uzrujanom Golićkom, koja je rekla da su glavni razlozi za njenu ostavku profesionalni. Postajala je sve više frustrirana sa “haosom u kabinetu“, i da je bila isključena, marginalizirana i ponižena. Golićeva se požalila zbog neobrazovanih, nekompetentnih savjetnika koje je nedavno uposlio Dodik.
Dodala je da je atmosfera u kabinetu opterećena “zlom” i “intrigom”. Golić je dodala da su Dodikovi ključni savjtnici umiješani u nesumnjivu finansijsku korupciju, ali je bila vrlo oprezna da ne uplete samog Dodika u bilo kakav kriminal. Objašnjava da je ona sama “čista od bilo kakvog kriminala”, ali tvrdi da se većina Dodikovih savjetnika lično obogatila daleko iznad svojih zvaničnih primanja.
Rekla je da je odbila da potpiše bilo kakve nezakonite dokumente koje su joj podnosili na potpis različiti ministri, te da je uradila sve što je bilo u njenoj moći da onemogući pristup kriminalaca i ratnih zločinaca Dodiku.
Golićka je rekla da je često tražila od Dodika da obrati više pažnje na iznenadno i neobjašnjivo bogaćenje svojih savjetnika, ali da je Dodik odbijao da je sluša ili nije brinuo zbog toga. Uvijeno je rekla da je zbog odbijanja da sudjeluje u korupciji ostala izvan Dodikovog kruga.
Izrazila je razočarenje zbog onog što je opisala kao “povećani” srpski nacionalizam unutar SNSD-a i Vlade RS-a.
Rekla je da “Dodik nije ista osoba kakva je bio prije pet ili čak tri godine“, i da je dozvolio da bude zaveden od svojih savjetnika.
Okrivila je trebinjskog vladiku Grigorija, među ostalim, za Dodikov povećani nacionalizam, opisujući Grigorija kao “opasnog lažova“. Golić je govorila kako oživljavanje nacionalističke retorike i emocija među Srbima podsjeća na 1992.
U razgovoru sa američkim diplomatama, Golićka se opisivala kao “Jugosloven“ iz miješanog braka, govoreći da, kao ne srbin, sve više osjeća da nije dobrodošla u kabinetu niti u partiji.
Dodala je da kako su njen muž i sin Srbi osjeća Srbe kao svoj narod i da dijeli njihovu sudbinu. Rekla je da je bila naivna da toliko vjeruje SNSD-u, otkako se pridružila kao sedamnaesti član partije još 1996.
“Uprkos ostavci sa pozicije i iz partije, očito je da ona ostaje lojalna Dodiku, kojeg je jedino kritikovala što joj je lagao obećavajući da će biti ministar, ali je nije imenovao tokom dvije vlade.“
Golić je najviše ljutnje pokazala zbog Gordana Miloševića, Dodikovog vanjsko političkog savjetnika. Opisala ga je kao jednog od mladih, novih savjetnika koji su uposleni jer govore engleski, iako nemaju akademske kvalifikacije (“Milošević ima samo srednjoškolsko obrazovanje“, primijetio je pisac depeše).
Golićka je rekla da je Milošević pozajmljivao novac za cigarete kada je uposlen kao zapisničar, ali da je nedavno završio iz gradnju velike nove kuće i nabavio nova kola.
Golićka je, također, kritizirala Dodikovog ključnog savjetnika Slavka Mitrovića, opisujući ga kao opasnu osobu koja ima loš uticaj na Dodika.
Rekla je da Mitrović, koji se sam opisuje kao neplaćeni savjetnik premijera, značajno doprinosi Dodikovom povećanom nacionalizmu i da je on pripremio većinu, ako ne sve, vatrene uvodnike i kolumne koji se često pojavljuju pod Dodikovim imenom u medijima RSa.
Golić tvrdi da je Mitrović bio pripadnik jedne paramilitarne jedinice povezane sa Radovanom Karadžićem tokom rata.
U komentaru depeše koju je potpisao ambasadorEnglish kaže se da njene tvrdnje o korupciji u Dodikovom kabinetu podsjećaju na slične tvrdnje koje sve više kruže među loklanim posmatračima i u novinama.
“Golićkina ostavka i njene opservacije daju vjerodostojnost tvrdnjama koje smo čuli i od drugih da je Dodikov pristup politici promijenjen i da on nije pragmatični, socijaldemokratski političar kakav je bio.
Drugim riječima, da je njegova nacionalistička retorika više od same retorike. To može bi ti i zbog toga što je sve više okružen tvrdo linijaškim i korumpiranim savjetnicima.
To može biti simbol arogancije i želje za totalnom kontrolom, koja je postala očita nakon nadmoćne pobjede njegove partije na oktobarskim izborima 2006. godine“, piše u Englishovoj depeši o Dodikovom kabinetu.
Grigorije princ-biskup
Vladika Grigorije i njegovi promjenljivi odnosi sa Dodikom su opisani u jednoj depeši koja je poslana iz sarajevske ambasade 4. augusta2009. godine.
Vladika Grigorije je opisan kao “iznimno lukava osoba sa posebnom sposobnošću da predvidi događaje dalje nego većina političkih lidera u Bosni“. Predviđa se da će biti značajan američki sagovornik ili u svojoj eparhiji ili na višoj poziciji u Beogradu još dugo vremena, što sugerira i njegov izbor u Sinod SPC-a.
Njegove tendencije su daleko od demokratskih i inkluzivnih, što zahtijeva pravilan i srdačan, ali ne pretjerano prijateljski pristup.
Naglašava se da Grigorije nema problematičnu ratnu prošlost, kao Kačavenda, i da ima šire poglede i veze, nego Jefrem i drugi u pravoslavnoj hijerarhiji.
Posebno se analizira njegov uticaj na politiku u RS-u, napadi na novinare i uticaj na mlade sveštenike.
Oslobođenje/Informer.ba
