Nobelova nagrada za književnost 2011. dodijeljena je švedskom pjesniku Tomasu Transtroemeru “jer nam svojim zgusnutim, jasnim slikama donosi nov put prema realnosti”, ističe se u obrazloženju Švedske akademije.
“Većina Transtroemerovih pjesničkih zbirki prožeta je ekonomičnošću, konkretnom kvalitetom i ekspresivnim metaforama”, dodaje Akademija, napominjući da je u najnovijim zbirkama Transtroemer “sklon još kraćim i zgusnutijim formama”.
Osamdesetogodišnji laureat, najpoznatiji živući skandinavski pjesnik čija su djela prevedena na pedesetak jezika, u svojoj poeziji istražuje odnose između naše intime i svijeta koji nas okružuje.
Psiholog po zanimanju, pokazuje da poetsko ispitivanje prirode omogućuje prodiranje u dubine ljudskoga identiteta i njegovu duhovnu dimenziju, prenose agencije.
“Postojanje ljudskoga bića ne završava tamo gdje završavaju prsti”, rekao je jedan švedski kritičar ocjenjujući Transtroemerove pjesme, opisane kao “molitve laika”. Njegove su pjesme bogate metaforama i slikama, a prikazuju jednostavne prizore izvučene iz svakodnevnoga života i prirode, piše France presse.
Njegov introspektivan stil, koji časopis Publishers Weekly opisuje kao “mističan, prevrtljiv i tužan”, nije u potpunom skladu sa životom pjesnika angažirana u borbi za bolji svijet.
Tomasa Transtroemera, rođena u Stockholmu 15. aprila 1931., odgojila je majka učiteljica nakon prerane očeve smrti. Nakon završene srednje škole studirao je povijest književnosti i poetiku, povijest religije i psihologiju na Sveučilištu u Stockholmu.
Završivši studij, zaposlio se kao asistent na Institutu za psihometriku Sveučilišta u Stockholmu. Od 1960. do 1966. radio je kao psiholog u Roxtuni, ustanovi za mlade delinkvente u blizini Linkoepinga, a 1980. zaposlio se u Institutu za tržište rada u Vaesterasu. Godine 1990. pretrpio je težak moždani udar nakon kojega više uopće ne može govoriti.
Prvu zbirku pod jednostavnim naslovom “17 pjesama”, objavio je s 23 godine, još kao student psihologije. Zbirku, koja je odmah nazvana najboljom debitantskom zbirkom desetljeća, a nakladnik Bonniers, kojemu je ostao vjeran tijekom cijele karijere, njegovo je pjesništvo nazvao “trajnom analiza zagonetke identiteta pojedinca suočena s raznolikošću labirinta koji predstavlja svijet”.
Zbirkama koje slijede: “Hemligheter pa vagen” (1958.), “Den halvrdiga himlen” (1962.) i “Klanger och spar” (1966.) učvršćuje svoj položaj među kritičarima i čitateljima kao vodeći pjesnik svoje generacije.
U zbirkama koje objavljuje nakon udara “Sorgegondolen” (1996.) i “Den stora gatan” (2004.), Transtroemer skreće prema još sažetijim i zgusnutijim formama. Tokom karijere osvojio je brojne nagrade, među kojima se ističu nagrada Bellman te nagrade Petrarca i Međunarodna nagrada Neustadt.
Godine 1997. grad Vaesteraas, gdje je živio trideset godina prije nego što se preselio u Stockholm, ustanovio je nagradu Transtroemer.
Fena/Informer.ba
