„Učiti od Busha znači učiti pobjeđivati,“ tako glasi novi moto administracije Baracka Obame. George Bush je započeo rat protiv Iraka na osnovu laži. Pri tome je sumnja u iračko posjedovanje „oružja za masovno uništenje“ odigrala važnu ulogu – baš kao i navodne vjerodostojne informacije jednog insidera iračke tajne službe koji se kasnije pokazao kao lažov.
I sada predstavnici američke vlade ponovo govore o „oružju za masovno uništenje“. Ovaj put riječ je o Iranu. Ova zemlja je navodno uz pomoć meksikanskog kartela drogom namjeravala aktivirati eksploziv ispred izraelske i ambasade Saudijske Arabije i navodno, u jednom poznatom restoranu u blizini Kaptola i Bijele kuće, dići u zrak saudijskog ambasadora u Washingtonu.
Opasno nalik Bushu
Iranski ajatolah Khamenei i predsjednik Mahmud Ahmadinedschad su u međuvremenu toliko umišljeni u svoju veličinu da vjeruju da u središtu glavnog američkog grada mogu ubiti predstavnika zemlje koja je najvažniji američki trgovinski partner kada je riječ o nafti i oružju. To je poruka Baracka Obame. I ona je opasno slična kao i Bushev govor o oružju za masovno uništenje iz 2003 godine.
Obama je manje raspoložen za izvođenje napada nego što je to bio njegov prethodnik George Bush. No Obamina ministrica vanjskih poslova Hillary Clinton i ministar pravde Eric Holder su se optužbama protiv Teherana već dobrano nagnuli kroz prozor. Oni poručuju svijetu sljedeće: „Teheranskim državnim teroristima i proizvođačima autobombi se u bukvalnom smislu sve može vjerovati!“ A onaj kome se sve može vjerovati mora biti zaustavljen prije nego on jednog dana zaista i napadne. Američkog predsjednika predstavnici izraelske Vlade i Saudijske Arabije opasno često pitaju zašto po uzoru na George Busha konačno ne započne tzv. preventivni rat protiv Teherana i njegovih atomskih postrojenja. Sada se Obamina Vlada pobrinula za to da ovo pitanje bude formulirano još oštrije.
Na tankom ledu
Time vojni napad na iranske bunkere oružja postaje vjerojatniji. A jedan takav oružani konflikt je posljednje što trebaju Bliski istok, Amerika i svijet koji i bez toga muče ratovi. Riječi mogu biti oružje. I riječi, kojima su se o Iranu izrazili američko ministarstvo pravde, ministarstvo vanjskih poslova i šefa FBI-a, su oružje čiji je cilj Teheran.
Ovakvi verbalni napadi nisu samo opasni, već bi za dobitnika Nobelove nagrade za mir, kao što je Obama, morali biti tabu. Jer one se u osnovi baziraju na saznanjima koje su agenti američkih vlasti zaduženih za borbu protiv droge dobili od svog iranskog sugovornika. Pa ipak ovaj agent je i sam narkoman i pušten je iz zatvora jer je postao špijun.
Američka Vlada se ovdje nalazi na veoma tankom ledu. I čak i ako je ovaj svjedok vjerodostojan, vlada ne mora svima rastrubiti ono u što ona vjeruje. To je Barack Obama zapravo morao naučiti od George Busha – umjesto da ga sve više kopira.
DW/Informer.ba
