U Francuskoj je do sada objavljeno pregršt knjiga, filmova i članaka koji opisuju gotovo svaki aspekt Drugog svjetskog rata i nacističke okupacije te zemlje. Međutim, jedan povijesni isječak bio je propušten: uloga koju su muslimani igrali tokom tog perioda francuske povijesti
Jedan novi film pokušava ispraviti taj propust. Objavljen prije dvije sedmice u kinima širom zemlje, film “Les Hommes Libres”, “Slobodni ljudi”, prikazuje kako je bivši upravitelj pariške džamije Si Kadir Ben Gabrit ponudio sklonište i novi, muslimanski identitet Jevrejima i pripadnicima pokreta otpora. Ne zna se tačno o kojem se broju Jevreja radi.
Neki kažu da je on vrlo malen. No, ono što je sigurno je da je ova gesta te Jevreje spasila od deportacije i smrti. Sadašnjem upravitelju pariške džamije Dalilu Boubakeuru ta priča nije nepoznata:
“Već godinama pokušavam privući pažnju javnosti ka dobrim djelima Bena Gabrita putem javnih predavanja i medija. Međutim, nije bilo lako pronaći dokaze iz prošlosti. Mnogi očevici nisu više među živima, a dokumenti u vladinim uredima zatrpani su brdom drugih papira.”
Postoji nekolicina priča o ulozi koju su imali pariška džamija i muslimani tokom rata u Francuskoj. No, ovo je prvi put da je ona obrađena u jednom filmu, piše Glas Amerike.
Benjamin Stora iz sjeverne Afrike, koji je na filmu radio kao savjetnik, kaže da je ovaj film prvi i po mnogim drugim stvarima:
“Putem ovog filma Francuzi su saznali da je u 30-im i 40-im godinama prošlog stoljeća u Francuskoj živjelo gotovo 100 hiljada Sjeveroafrikanaca – većinom iz Alžira. Neki su sarađivali s nacistima, no ostali su se pridružili francuskom pokretu otpora. Mnogi Francuzi tek su sad svjesni masivne imigracije sjevernoafričkih radnika u Francusku nakon rata. Jedan od razloga što Francuzi znaju tako malo o muslimanskoj zajednici je što su mnogi muslimani kasnije postali borci pokreta otpora tokom Alžirskog rata za oslobođenje od Francuske. Tako je njihova prošlost vezana uz Drugi svjetski rat bila zaboravljena.”
Sefardski, ili Jevreji iz područja sjeverne Afrike, također su živjeli u Parizu za vrijeme nacističke okupacije. Benjamin Stora kaže da su, kao i njihovi muslimanski sugrađani, govorili arapski. Obje zajednice dijele istu kulinarsku tradiciju i ljubav prema andaluzijskoj muzici. Danas je odnos između francuskih Jevreja i muslimana oslabio, što je odraz izraelsko-palestinskog sukoba.
Upravitelj pariške džamije Bubaker jedan je od vjerskih čelnika koji nastoji poboljšati veze između te dvije zajednice. On vjeruje da bi film „Slobodni ljudi” mogao promijeniti način kako oni gledaju jedni na druge. A za francuske građane općenito, film ocrtava vrijeme kad su muslimani u Francuskoj pružali pomoć onima koji su bili u životnoj opasnosti.
Fena/Informer.ba
