Činjenica je da se pokušavam diskreditirati na sve moguće načine, ali, na žalost tužitelja i njihovih “upravitelja“, za sve što govorim imam dokaze kojima ću demantovati njih, a dokazati svoju svaku izgovorenu riječ u ovih 13 mjeseci.
Piše: Šejla Turković
Poštovano uredništvo,
u cilju istinitog informiranja javnosti, molim vas da objavite sljedeće: Sudskim procesom protiv Zijada Turkovića, preko svog “superpoštenog” tužitelja Olega Čavke, upravlja direktno Fahrudin Radončić. Kao dokaz ovoj tvrdnji, navešću podatak da je protekle sedmice Fahro u više navrata “obilazio” redakciju Expressa i tražio moje tekstove iz 2007. godine. I, gle čuda, na jučerašnjem ročištu dobro uštimanom svjedoku Isljamu Kalenderu Čavka je uputio pitanje “da li je Express objavio ijedan tekst o ubistvu Ramiza Delalića?”
Naravno, Čavki je Fahro potvrdio da nisam, a Čavka zna i razlog. Naravno, odgovor je da nisam. Ali ne zato što Fahro i ovo ubistvo pokušava podmetnuti Zijadu Turkoviću, nego zato što sam imala zabranu da pišem o tome. Kao što mi je bilo zabranjeno i da pišem o Muhamedu Ali Gašiju. Dakle, izvjesno vrijeme sam pisala o obojici, ali je potom uslijedilo naređenje Fahrudina Radončića i Nasera Keljmendija da prestanem pisati o Gašiju. O Delaliću jedino što sam mogla napisati jeste da je Fahrudin Radončić odobrio njegovu likvidaciju, a to je, priznaćete, vrlo neprilično objaviti u njegovoj vlastitoj novini. Dakle, tvrdim i ostajem pri tome da iza ubistva Ramiza Delalića stoje Radončić, Keljmendi i još neki “uglednici” poznati javnosti. Kao što tvrdim i da je Čavka od mog supruga uzeo 30.000 eura kako bi se smanjila kazna sadašnjem svjedoku pokajniku Isljamu Kalenderu.
Upravo onog trenutka kada sam u javnost iznijela ove dvije činjenice, uslijedio je neviđeni atak na mene preko Čavkinih i Fahrinih medija. Optuživali su me za sve i svašta kako bi me diskreditirali kao svjedoka. I jučerašnji iskaz pokajnika dokazuje ovu tvrdnju. Jer, vrlo je zanimljivo da ni u jednoj izjavi koju je do sada dao mene ne pominje kao osobu koja je nešto znala, da bi jučer, nakon Čavkinog navođenja, pokajnik izjavio kako sam ja bila upućena u sve: drogu, novac i slično. Nisam, jer ni ja, a ni moj suprug nemamo nikakvog dodira s drogom, ubistvima i svim onim što pokajnik pokušava nama podmetnuti.
Činjenica je da Čavka nije uzeo tih 30.000 eura, danas bi na optuženičkoj klupi sjedio njegov Isljam Kalender, a ne Zijad Turković. No, nemam se namjeru baviti dokazima, koje ćemo iznijeti kada za to dođe vrijeme, ali želim istaći sljedeće:
Zapanjena sam činjenicom da je Sudsko vijeće više zanimalo pitanje tužiteljice Kajmaković upućeno pokajniku “da li je Zijad ljubomoran” (na što je protestovao i advokat Senad Bilić da bračne stvari nisu predmet optužnice), nego, recimo, pitanje sa prošlog ročišta kada je Turković Dumanjića upitao “zašto nisi rekao koga si ubio preda mnom“. Vijeće ga je prekinulo, dok je tužiteljici ovo pitanje bilo dopušteno. Vijeće nije zanimalo ni pitanje jednog od advokata “na temelju čega su Kalender i Dumanjić eliminirani kao izvršioci”. Također sam šokirana da je to isto Vijeće dopustilo pokajniku da iznosi laži i o mom trogodišnjem djetetu, što je, zaista, nezabilježeno u sudskoj praksi. Činjenica je da se pokušavam diskreditirati na sve moguće načine, ali, na žalost tužitelja i njihovih “upravitelja“, za sve što govorim imam dokaze kojima ću demantovati njih, a dokazati svoju svaku izgovorenu riječ u ovih 13 mjeseci.
Ono što ostaje nejasno jeste da niko nije postavio pitanje da li je normalno da neko ko je uzeo novac od mog supruga vodi postupak protiv njega? Također, tužiteljici predlažem da pita pokajnika je li mu poznato ko i zašto mi je uputio telefonski poziv na njen zahtjev kako bi me zamolio da nešto ne napišem o njoj. I ovo mogu dokazati i to ću učiniti kada bude vrijeme. Niko, recimo, nije postavio pitanje kako je propala akcija Bijeli slon, u kojoj je trebao biti uhapšen Naser Keljmendi, a koji većinu svojih nedjela (ponovo) “trpa” Zijadu Turkoviću. Zanimljivo je, a kako sam saznala upravo iz tužilačkih izvora (i neka mi oproste ako sam krivo informirana), da su u “izviđanje” terena išli upravo Čavka i Kajmaković. I, zamislite, Keljmendi se “izgubio” nedugo nakon njihovog dolaska. No, nakon toga je uhapšen Turković. I tačno je da Turković smeta svima, pogotovo Čavki. Ali i Fahri, Naseru i mnogim drugima o kojima će govoriti kada bude imao priliku.
Do tada, prinuđen je slušati laži koje iznose Čavkini pokajnici o njegovoj ženi, djetetu i kompletnoj familiji. Zbog toga su izbačeni Turković i Lakić. No, ja se neću baviti Čavkinim, Fahrinim i drugim ženama. Nije da nemam “materijala“, nego iz prostog razloga što mislim da je važnije utvrditi istinu o tome ko je i zašto pobio ove ljude, ko je likvidirao Ramiza Delalića, ko štiti Keljmendija, kome je Keljmendi najveći teret, kome smeta Turković i zašto ga je potrebno ukloniti na ovaj način… Dakle, zaključila bih, Fahro i Čavka su (ponovo) sebi zabili po još jedan autogol!
Oslobođenje/Informer.ba
