Opsesivno – kompulzivni poremećaj (OKP) je poremećaj koji spada u grupu anksioznih poremećaja. Naziv dolazi od latinskih riječi obsessio što znači opsjednutost i compulsio što znači prisiljavanje. Prema tome, osnovne karakteristike ovog poremećaja su opsesivne misli i kompulzivne radnje, što dovodi do anksioznosti. Bolest se često počinje razvijati već u djetinjstvu, ali se najčešće javlja između 20. i 30. godine života.
Opsesivne misli su jakog intenziteta i neprestano se ponavljaju kroz svijest oboljelog. Te misli su najčešće uznemirujuće, ali česta je i pojava nasilnih i bestidnih misli.
Prisilne radnje (kompulzivne radnje) ili rituali su stereotipna, ponavljajuća ponašanja, za koje oboljeli često smatraju da su im neophodni i da ih oslobađaju napetosti i nelagode. Najčešće su to: brojanje, pranje ruku, ponavljanje određenih riječi ili provjeravanje onog što se radi.
Iako je često oboljela osoba svjesna apsurdnosti svojih rituala, osjeća se primoranom uraditi ih, jer smatra kako je oni štite od prisilnih misli ili od mogućeg lošeg događaja. Ukoliko je neko ili nešto spriječi pa ne uradi kompletan svoj ritual, očekuje da će joj se nešto loše dogoditi, što joj razvija jaku uznemirenost.
Liječenje
Tijekom posljednjih 10 godina, prognoza osoba s OKP-om znatno se poboljšala. Postoje dva glavna pristupa liječenju ovog poremećaja, a često se koriste kombinirano. Prva metoda je psihoterapija, a druga je liječenje uzimanjem antidepresiva, koji utječu na kemijske reakcije u mozgu.
Mojezdravlje.net/Informer.ba
