BIRN BiH je u saradnji s organizacijom Global Media Registry (GMR) u proteklih nekoliko mjeseci skupljao podatke o javno dostupnim informacijama u vezi s vlasništvom nad 39 najgledanijih, najslušanijih te najčitanijih medija u BiH – štampani, online, radio i TV stanice, te pokušao odgovoriti na pitanje ko posjeduje ili kontroliše medije u BiH.
Prema nalazima iz Baze, postoji visok rizik za medijski pluralizam u BiH, zbog visokih koncentracija na televizijskim, štampanim, online i radijskim tržištima, dok osam najvećih vlasnika imaju tržišni udio iznad 70 posto u različitim medijskim sektorima.
Od 39 medijskih kuća, među vlasnicima je 37,6 posto žena. Samo u dva slučaja je žena jedina vlasnica, dok u svim drugim slučajevima dijele vlasništvo s muškarcima, što predstavlja visok rizik za medijski pluralizam.
Denis Džidić, izvršni direktor BIRN-a BiH, kazao je da je ovaj projekat rađen prema metodologiji GMR-a i da je ovo bio jedan proces učenja za redakciju u čijem su fokusu teme poput tranzicione pravde i ratnih zločina.
“BIRN će u narednih mjesec dana objaviti ovakve baze vlasništva u svim zemljama regije, tako da će biti zanimljivo uporediti ovakve podatke“, naveo je Džidić.
Nafisa Hasanova i Lea Auffarth iz GMR-a su pojasnile da je ovo projekat koji je implementiram u više od 25 zemalja i da je bilo zanimljivo istovremeno raditi na bazama u BiH, Srbiji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji, Albaniji i na Kosovu. Prema njihovim riječima, na ovom projektu su počele raditi prije osam godina, kada vlasništvo nad medijima nije bila važna tema.
Nakon predstavljanja baze, održana je panel-diskusija “Vlasništvo i transparentnost vlasništva nad medijima u BiH“.
Prema mišljenju izvršne direktorice Mediacentra, Maide Muminović, Baza pokazuje koliko je važno govoriti o regulisanju oblasti transparentnosti vlasništva nad medijima, a regulacija nije lagan zadatak, te da je to možda razlog zašto se odgađa.
Muminović je navela da ne postoji rješenje u BiH koje bi zahtijevalo aktivnu transparentnost od medija i da veliki broj redakcija nema problem podijeliti podatke, ali one koje imaju, nemaju obavezu za to.
Ona je podsjetila na Nacrt zakona o transparentnosti medijskog vlasništva i oglašavanja iz 2018. godine, koji su sačinili Udruženje BH novinari, Mediacentar, Vijeće za štampu i online medije te organizacija JaBiHEU, kada su mapirane oblasti koje je potrebno urediti, a koji može poslužiti kao dobra osnova za regulaciju.
Nacrt zakona, pojasnila je, ograničava koncentraciju vlasništva, predlaže utemeljenje evidencija medija, definisanje sukoba interesa, zahtijeva transparentnost, kao i podatke o oglašivačima i donatorima.
“Pozivamo na jedno pažljivo razmatranje Nacrta zakona o transparentnosti. Bitno je da svi sudjelujemo u tom procesu, upravo zbog ovih situacija koje se događaju. Mislim da neke redakcije s razlogom stoje po strani i ne oglašavaju se jer ova vrsta transparentnosti ne ide njima u korist”, kazala je Muminović.
Aladin Abdagić, član Upravnog odbora Vijeća za štampu i online medije u BiH, te glavni i odgovorni urednik Centra za istraživačko novinarstvo, naveo je važnost regulisanja oblasti transparentnosti medija, jer njeno nepostojanje dovodi do trenutne anarhije u medijima.
Ispričao je kako je redakcija CIN-a imala saradnje s pojedinim medijima, ali u mnogim slučajevima nisu znali s kim komuniciraju. Kako je naveo, vlasništvo nad medijima se skriva zbog same kontrole, zbog čega dolazi i do zloupotreba, a ponajviše online portala. Dodao je i da mnogi novinari ne poštuju osnovne principe novinarstva, kao i da je u BiH problem što je medijska zajednica puno podijeljena.
Politički savjetnik specijalnog predstavnika Evropske unije u BiH, Danijel Kovačević, osvrnuo se na predstavljenu bazu te kazao kako je ovo istraživanje pokazalo da problem nisu svi komercijalni mediji, nego isključivo online mediji.
“Imamo preko 400 online medija, to pokazuje istraživanje iz 2019. godine, a aktivnu transparentnost samo 18 posto, ako govorimo samo o najčitanijim. Ovo je zabrinjavajuće, a tiče se i značaja ka putu u EU, gdje zakonodavstvo igra veliku ulogu“, zaključio je on, kao i da je zakon o transparentnosti vlasništva nad medijima važan – ne samo zbog Brisela – nego prvenstveno zbog građana.