“U Tirani sam bio isprovociran, a protiv Rumunije u Zenici smo odigrali najbolju utakmicu u kvalifikacijama”, tvrdi Pape, koji će nakon razgovora sa porodicom odlučiti hoće li prihvatiti ponudu za ostanak, ili će generaciju koju je okupio ipak ostaviti nekome drugom
“Dosadilo mi je preko Doboja ići u Pariz, pa sam malo promijenio, sada idem preko Vlašića”, bilo je prvo što nam je rekao selektor nogometne reprezentacije BiH Safet Sušić, kada smo ga nazvali u želji da saznamo kako se osjeća nakon nekoliko (ne)prospavanih noći nakon uvjerljivog poraza od Portugala u Lisabonu.
Njegove početne riječi zapravo su bila i sjajna uvertira za razgovor, s obzirom na to da nas je interesovalo da li bi sad, kada bi se nakratko mogao vratiti u prošlost, nešto promijenio.
Baš kao što je umjesto Doboja izabrao Vlašić, tako je priznao da bi u nekim situacijama postupio možda drugačije.
“Način rada i pristup nikad ne bih mijenjao, ali bih mijenjao ekipu s vremena na vrijeme. Priznajem, nije bilo logike da u Lisabonu Portugalcima izvedem samo tehnički potkovanu ekipu. To je bila propast i kada bih ponovo imao priliku da igram s njima sigurno bih mijenjao”, priznaje Sušić donekle i svoju grešku, te na pitanje gdje je BiH zapravo podbacila još jednom izdvaja poraze od Francuske na Koševu (2:0), te od Rumunije u Bukureštu (3:0).
Psihološki pritisak “Protiv Francuza na Koševu bio je sami početak kvalifikacija, psihološki pritisak, zvižduci nakon 15 minuta, Koševo, prevelik respekt… sve je to uticalo na našu slabu igru, a što se tiče poraza u Bukureštu, njega zaista ne znam objasniti”, tvrdi Pape i nastavlja:
“Sa istom ekipom smo, mjesec-dva ranije protiv istog protivnika odigrali možda i najbolju utakmicu u kvalifikacijama. Neki tvrde da je naš najbolji meč bio protiv Francuza u Parizu, ali nije. Bili smo bolji protiv Rumunije u Zenici, gdje smo od početka do kraja imali dominirali, napadali, stvarali šanse i na kraju zasluženo slavili pobjedu. Mjesec poslije toga, gotovo ista ekipa, primi tri gola bez problema. Zaista nemam objašnjenja za to.”
Godinama prije dolaska Sušića narod je papagajski ponavljao kako na čelu bh. selekcije želi vidjeti neku od legendi bh. fudbala. Od Safeta Sušića zapravo i nemamo veće. Pape je i zvanično naš najbolji igrač svih vremena, s tim što igračke zasluge u trenerskom poslu nisu mjerilo.
Uz to, s početka selektorske karijere, Sušić je bio prilično krut u komunikaciji s novinarima, ali je poslije, vjerovatno kada je stekao povjerenje ili nas upoznao, postao malo otvoreniji…
“Nikad nikoga nisam ignorisao, niti izbjegavao. Međutim, zaista ne volim medijsko eksponiranje. Jedno je press konferencija ili izjava nakon utakmice, ali ne volim se pojavljivati na TV-u, a pogotovo ne gostovati po nekim emisijama. Jednostavno, nisam taj tip i to me ne interesuje”, kaže nam Sušić, koji je po tome sušta suprotnost prethodniku Miroslavu Blaževiću, kojem su mediji bili duševna hrana.
Novinarske provokacije Međutim, nećemo se vraćati tako daleko u prošlost, ali hoćemo do meča u Tirani, gdje su mnogi skloni reći da smo podbacili odigravši 1:1. Nakon remija sa Albancima Sušić je prvi put u svojoj trenerskoj karijeri izgubio živce, ali ne zbog lošeg rezultata, već zbog…
“Provokacija novinara! Zaboljelo me to u Albaniji. I danas tvrdim da rezultat od 1:1 nije loš. Previše su nas svi kritikovali, a vidjelo se šta se dešavalo. Remi je bio sticaj okolnosti, jer smo dominirali, ali nismo imali sreće. Primili smo nesretan gol u finišu prvog dijela i onda su me novinari dočekali na nož. Prvo pitanje provokacija, drugo pitanje provokacija i na kraju treće provokacija i puk’o sam. Znam, bio sam vruć i upravo zbog toga ne volim odmah poslije utakmice niti davati izjave, niti držati sastanke. Uvijek pustim da prespavam, pa hladne glave izađem pred javnost. Međutim, jesmo, trebali smo pobijediti Albaniju, ali nismo i jesam, bio sam nervozan što nismo u tome uspjeli.”
Sušić dodaje kako bi u toj utakmici ponovo dao povjerenje Adnanu Mravcu, kojeg su mediji proglasili krivcem za remi, jer je ovaj stoper zapravo njegov igrač od povjerenja.
“Mravac nije kriv za remi u Tirani. Uostalom, igrao je u Zenici protiv Rumunije i bio naš najbolji igrač. Ja sam trener koji gleda statistike i kada vidim da je neki igrač standardan u belgijskoj ligi i da njegova ekipa prima malo pogodaka, onda smatram da je to kvalitet za reprezentaciju”, kaže Sušić, kojeg smo ponovo usmjerili ka Lisabonu.
Uzvratio nam je riječju: sramotno!
Niko, pa ni najveći pesimisti, nisu očekivali poraz od 6:2, ali isto tako, niko, pa ni najveći optimisti, nisu očekivali da bi Safet Sušić na Sarajevskom aerodromu, dan nakon lisabonskog debakla, mogao biti dočekan ovacijama, te poljupcima…
“Iskreno, nisam očekivao zvižduke, ali sigurno nisam očekivao ni ovacije. Znam da su mediji pozivali navijače da dođu, ali su isto tako oni mogli da ne dođu. Očito da je narod prepoznao koliko je i nama zapravo bilo teško i koliko nas boli poraz. Imali smo fenomenalnu seriju prije Lisabonu, ali u toj utakmici vidjelo se koliko je zapravo Portugal bolji od nas. Međutim, sigurno nisu bolji onoliko koliko to rezultat govori. Da nije bilo crvenog kartona za Lulića, bilo bi možda 3:1 ili 4:2, što je pak realnije, ali činjenica je da su bolji i treba im čestitati.”
Portugalska želja
Selektor se složio sa našom konstatacijom kako je zapravo u Lisabonu najviše podbacio vezni red. Medunjanin i Lulić su u Zenici protiv sebe imali loš teren, a u Lisabonu raspoložene veznjake Portugala, a uz to Pjanić je bio potpuno nevidljiv.
“Opet se vraćam na to kako sam pogriješio što sam im se suprotstavio samo tehnikom. Oni su brži, okretniji i možda čak i bolji tehničari od nas, a uz to, činilo se kako i više žele odlazak na Euro”, smatra Sušić, kojeg je iznenadila požrtvovanost Portugalaca, koji su bili žedni krvi, bosanske krvi…
“Definitivno sam bio iznenađen njihovom željom, jer je to ekipa koja obično nakon vodstva čuva loptu bez namjere da ugrozi protivnika. Međutim, iako su nas vodili 6:2, željeli su dati i sedmi gol, što me je zaista iznenadilo. Ne znam čime smo ih to naljutili, jer je naša publika u Zenici prema njima bila mnogo korektnija nego njihova prema nama. Zviždali su nam na himnu, mene su gađali mobitelima i zaista ne znam šta ih je moglo toliko isprovocirati. Možda činjenica da smo ipak igrali u Zenici, a ne u Sarajevu, zaista ne znam, ali sada je svakako gotovo.”
A da li je gotov i Safetov posao sa reprezentacijom BiH?
“Ne znam! Evo, idem kući u Pariz, gdje ću razgovarati sa porodicom o svemu. Uz to, sin mi ide na operaciju ukrštenih ligamenata. Prošle godine je operisao desnu nogu, a sada treba lijevu, tako da sam malo fokusiran na to. Uostalom, nemam razloga za donošenje brzih odluka. Moj ugovor traje do 31. decembra i ukoliko se desi da mi neko nešto ponudi, onda ću sjesti i razgovarati, ali zaista u ovom trenutku ne znam šta će se dešavati u budućnosti.”
Iako on ne zna da li će i dalje biti dio bh. selekcije, Pape ističe kako mu je drago što su pojedini igrači odmah nakon susreta naglasili kako će i dalje biti dio reprezentacije.
“Spahić i Papac su mogli reći kako im je sve dosadilo, kako više ne žele trpjeti razočarenja i oprostiti se, ali nisu. To je dobro za reprezentaciju. Uz ostanak svih igrača, što je jako bitno, treba proširiti igrački kadar, kako bismo napokon bili konkurentni ostalim selekcijama.”
Sušić tvrdi kako ga je poslije utakmice u Lisabonu iznenadila vijest kako je Pjanić odigrao cijeli meč za Romu. Naš veznjak ne samo da je igrao, već je postigao gol, a proglašen je i najboljim igračem susreta, s obzirom na to da je imao i asistenciju, a protiv Portugala je igrao povrijeđen?!
Bez mnogo izbora “Nije mi jasno kako je uopšte igrao. Najprije mi je bilo čudno što ga je trener uopšte odlučio staviti od početka, a poslije mi je bilo još čudniji način na koji je igrao, jer je zaista došao sa problemima”, pokušava sam sebi, ali i nama objasniti Sušić, koji žali tek za nekoliko stvari.
Najviše za Parizom i…
“Žao mi je što nisam imao više izbora. Kada smo u Parizu ostali bez dvojice igrača, uskraćena nam je mogućnost za pobjedu. Kada sam napravio treću izmjenu Francuzi su izjednačili jer su sve tri izmjene bile prinudne. Možda bi završilo drugačije, da sam mogao mijenjati onako kako sam želio, a ne onako kako sam morao. Eto, za tim žalim.”
A žali Sušić i zbog Ibiševića, koji je u Zenici unio preokret u našoj igri protiv Portugala, a u Lisabonu nije dobio ni minute.
“Možda sam ga u Zenici trebao staviti od prve minute, ali kada je ušao napravio je prevagu i mogao je biti heroj. Svi bi tada rekli kako sam napravio sjajan potez. Međutim, u Lisabonu nisam mogao mijenjati. Ibišević je trebao prvi ući, ali na poluvremenu imamo 2:1 i mislio sam sačekati 10-15 minuta i ubaciti ga. Međutim, primimo treći gol i Lulić dobije crveni. Ko zna šta bi se desilo da sam ga stavio, ali možda sam trebao riskirati.”
Sušić dodaje kako se Senad Lulić nikome nije izvinio zbog crvenog kartona kojeg je dobio, za razliku od Edina Džeke, koji je objasnio svoju reakciju nakon poraza. Ipak, Papetu ni to nije problem, koliko grižnja savjesti zbog Ibiševića.
Mentalitet i kvalitet “Zbog Vedada mi je najteže, jer se na njega uvijek mogu osloniti. Čak mi je i neprijatno, s obzirom na to da me on nikad nije razočarao. Uvijek je bez pogovora ispunjavao sve zadaće i zato mi je krivo što nije igrao više. Da nisam možda igrao protiv Želje, Vedad bi sigurno počeo u Zenici. Međutim, kada nam je Željo lako stvarao šanse u prijateljskoj utakmici, pomislio sam šta će nam tek tada uraditi Portugalci, pa sam pojačao sredinu.”
Za kraj, Sušić kaže kako nije istina da se ne možemo nositi sa najboljim selekcijama svijeta, jer smo dokazali suprotno u Parizu protiv Francuske, te u Zenici protiv Portugala, te dodaje kako za poraz u Lisabonu nije kriv mentalitet, već (ne)kvalitet.
Dani/Informer.ba
