Genijalni iskorak: Prije tačno 120 godina Einstein je redefinisao naše shvatanje stvarnosti

Albert Einstein je prije 120 godina, kada je imao 26 godina, formulirao dva postulata posebne teorije relativnosti.
Jedan je postulat relativnosti, a drugi je konstantnost brzine svjetlosti u vakuumu. Posebna teorija relativnosti opisuje prostor i vrijeme u uslovima gibanja, a njome je zamijenjena Newtonova koncepcija vremena i prostora.

Ova teorija je nazvana posebnom jer se njome iskazuje poseban slučaj Einsteinove teorije relativnosti, u kojem se učinci ubrzanja i gravitacije ne mogu ignorirati. Einstein je 10 godina poslije objavio teoriju opće relativnosti koja obuhvata i gravitaciju. Posebna relativnost je korektna kada su učinci gravitacije zanemarivi ili slabi, a u protivnom mora biti zamijenjena općom relativnošću.

Einstein je posebnom teorijom relativnosti prvi odbacio apsolutni prostor i apsolutno vrijeme, odnosno utvrdio je da su i prostor i vrijeme relativni te da su kao takvi fizikalna realnost. Dakle, postulat relativnosti podrazumijeva da ukoliko se dva posmatrača kreću konstantnom brzinom jedan u odnosu na drugog, svaki zakon fizike će jednako djelovati na oba posmatrača. Ne postoji eksperiment kojim bi se utvrdilo da li se posmatrač kreće ili miruje.

Postulat konstantnosti brzine svjetlosti u vakuumu podrazumijeva da je ona konstantna, nepromjenjiva i nezavisna o brzini izvora svjetlosti ili posmatrača. To znači da će brzina svjetlosti uvijek biti ista bez obzira kolikom brzinom se neko ili nešto kreće prema izvoru svjetlosti. Brzina svjetlosti u vakuumu iznosi 300.000 kilometara u sekundi.

Einstein je 1921. dobio Nobelovu nagradu za fiziku. Ovu nagradu nije dobio za teoriju relativnosti, po kojoj je najpoznatiji, već za objašnjenje fotoelektričnog efekta.