Ljudi su generalno vagine, stalno nešto kukumavče, stalno se žale na nešto, uzdišu teško, gledaju setno u daljinu, patetišu, puštaju suzicu kad “niko” ne vidi i slično. Protivprirodno obljubljujemo planetu i ostale žive vrste na njoj, a stalno smo mi nešto u penisu, stalno smo nešto loše, i stalno nam je mnogo teško.
Kako ljudi imaju za svaku svoju glupu emociju neko još gluplje instant rješenje, tako i za trenutke u kojima se osjećamo “teško s razlogom”, postoji pojam poznat kao “Utjeha”.
UtJeha služi da čovjek kad se nađe u životnom problemu osjeti instant olakšanje, koje mu pomaže da nastavi svoj, inače jako smislen život, dalje.
Postoji pet glavnih vrsta utjehe:
Ma biće sve u redu utjeha,
se obično koristi kada neko ostane bez posla, pa ne može da vraća kredite, da kupi da jede, da se obuče, pa onda najčešće dobar prijatelj osjeća da će to sve biti u redu . .
– Šta te muči prijatelju?
– Ostao sam bez posla.
– Ma ne brini, biće sve to u redu.
– Morao sam da vratim auto koji sam uzeo na lizing a otplatio više od pola . .
– Ma biće sve u redu.
– I da se iselim iz stana.
– Nije to strašno, biće to u redu.
– I onda me je i žena ostavila jer sam nezaposlen i bez auta i stana.
– . . biće u redu osjećam to.
– . . i jebe se sa službenikom u banci koji mi je oduzeo auto.
– Biće to okej.
Utjeha “Poravnanje kosmičke pravde”
se obično koristi kada čokoladožderku ostavi kres kombinacija za koju je ona mislila da se uda. Dok ova rida, i gura poslednju štanglu Milke od 300 grama bez žvakanja u svoj jednjak, njena najbolja drugarica je tješi riječima.
– Nemoj da plačeš zbog skota, vratiće se to njemu sve.
– Buaaaaaaahaaaaaa!
– Ne brini, ničija nije do zore gorela.
– Kmeeeee, buaaaaaaa!
– Vidjećeš, ima da te moli na koljenima da se udaš za njega . .
– Uuueeeeeeee buaaaaahhh nećeeeeeee . .
Naravno da neće (prim. autor)
Utješna nagrada
to je ono kad pobjednik dobije sedmicu na LOTO-u i osvoji tri miliona eurića, a ti sa šesticom dobiješ tri hiljade, taman da častiš rodbinu i prijatelje što si ubo “šesticu”, takozvana “stativa sreće”. Svjestan si da možeš da okačiš tiket o klin, jer “šestica” ne pokriva troškove ugradnje bajpasa, a da ponovo ubodeš takvu premiju moš’ samo ako si retardirani državnik u Srbiji, pa te narod časti mandatom nekoliko puta.
Utjeha, nisi ti jedini, to je normalno
služi da otrezni neutješnog, da mu ukaže na činjenicu da se život sastoji od pobjeda, i poraza, i još poraza, i još, i još . .
– E mnogo sam skenjan, mislim da sam manijakalno depresivan, smjenjuju mi se faze depresije i euforije . .
– Ma to je normalno u ovakvoj krizi.
– Mislim da ću da se roknem . .
– Nisi ti jedini koji se tako osjeća.
– Nisam?
– Ma ne, znaš koliko je poznatih ljudi manijakalno depresivno, Axl W. Rose, Hugh Laurie, Jim Carrey . .
– E sad mi je lakše.
A ja? Ja sam pobornik pete vrste utjehe.
Kad god me ljudi pitaju kako se osjećam, a vide da sam usranog raspoloženja, odgovorim kratko i jasno – “može i gore”, ako dokoni sagovornici baš budu uporni u takvoj vrsti dijaloga dodam i “mada nisam još uvijek iskusio, ali sam siguran da može gore“.
Zapravo jedino što čovjek može sa sigurnošću tvrditi u svom životu jeste to da trenutna situacija može biti i gora – Užasno, nepodnošljivo, nikad gore, kuku lele, od ovog ne moš’ gore . . – polako, polako . .
– Šta te muči prijatelju?
– Tumor lijevog plućnog krila
– Samo lijevog?
– Samo.
– Boli te ku*ac, moglo je biti i gore.
– Moglo je.
****
– Šta te muči prijatelju?
– Sada je tumor zahvatio i desno krilo
– Je l’ metastazirao još negdje?
– Nije.
– Boli te ku*ac, moglo je biti i gore.
– Moglo je.
****
– Šta te muči prijatelju?
– Metastataza, prijatelju, metastaza.
– Koliko ti još daju?
– Tri nedjelje.
– Tri?
– Da.
– Boli te ku*ac, moglo je i manje.
– Moglo je.
****
– Gospodi pomiluj, gospodi pomiluju, gospodi pomiluuuuj . .
– A mlad čovjek, šteta.
– Ma imao je tumor, mučio se.
– Da, poslednjih godinu dana je bila baš muka.
– Ma boli ga ku*ac, moglo je i duže da traje.
– Moglo je.
Izvor: amitzdulniker.com
Informer.ba
