Crkva je još protiv kontracepcije jer smatra da obezvređuje Boga, a ne podržava ni potpomognutu oplodnju.
Katolički priručnik o seksu za sve one koji žele odgovore na “teška” pitanja o ljubavi, braku i porodice – tako bi se otprilike mogla opisati knjiga pod imenom “Otvoreno o seksualnosti i braku” američkog teologa Christophera Westa, koju je ovih dana objavila splitska izdavačka kuća Verbum.
West je jedan od svjetski najpoznatijih i najuglednijih poznavalaca “teologije tijela”, teološko-filozofosko-antropološkog sistema koji je krajem sedamdesetih godina razvio tadašnji papa, Jovan Pavle II., i kojeg su mnogi već proglasili “katoličkim odgovorom na seksualnu revoluciju”. Teološko pojašnjenje ljudske polnosti i njene uloge u Božjem planu spasenja koje je u svojim radovima ponudio papa Karol Wojtyla pojedini crkveni autoriteti opisali su kao “najodvažniju rekonfiguraciju katoličke teologije u nekoliko posljednjih vijeka”.
Jedno je sigurno – “teologija tijela” Jovana Pavla II. i njeni recentni popularizatori poput Westa, poljskog franjevca Ksaweryja Knotza ili hrvatskog salezijanca Damira Stojića žele reafirmirsati seksualnost u katoličkoj teologiji, ponovno otkriti pozitivan odnos prema polnosti koji je u njoj već postojao, ali je zbog ubacivanja u crkvenu pastoralnu praksu stranog elementa maniheizma, koji omalovažava tjelesnost i polnost, tokom nekoliko posljednjih vijeka bačen u drugi plan, piše Jutarnji list.
Praktična pitanja
– Bog nije seksualan, ali u ljudskoj seksualnosti otkriva se nešto veličanstveno, sam misterija Boga – izjavio je Jutarnjem listu prošle godine Christopher West, laik i otac petoro djece, u vrijeme kada je Verbum objavio njegovu “Teologiju tijela za početnike”.
Novoobjavljena Westova knjiga nudi odgovore na praktična pitanja, pa i dileme koje se mogu javiti kod onih koji žele živjeti polnost u skladu s naukom Katoličke crkve. Nudimo izbor nekoliko zanimljivih pitanja i odgovora uz napomenu da smo zbog ograničenosti prostora odgovore morali sažimati.
1. Zašto postoji rašireno mišljenje da je Crkva protiv polnosti?
To je sasvim sigurno povezano s pogrešnim tumačenjem nauka Crkve. No, moramo priznati da je to uveliko povezano i s prezrivim odnosom prema polnosti, kakav se prečesto tokom istorije ponavljao u djelima različitih hrišćanskih autora. Uprkos mnogim napadima, službeno je učenje Crkve uvijek podupiralo urođenu dobrotu polnosti, a svi suprotni sistemi razmišljanja su ništa manje nego heretični.
2. Crkva se treba držati vjere i ne zabadati svoj nos u moju spavaću sobu!
Kad Crkva govori o polnosti, ona se “drži vjere”. Polni je čin vjerski događaj, a polnost je sveta. Ako mislimo da je polni odnos “bolji” bez Boga, potpuno ga izvrćemo!
3. Što ostarjeli muškarci u celibatu znaju o polnosti?
Oni koji tako misle nikada nisu pročitali što je o polnosti napisao Jovan Pavle II. Moja mi supruga neće zamjeriti ako kažem da sam više naučio od toga “starca u celibatu” o naravi, ljepoti i značenju polnosti od ikoga drugog na ovom planetu.
4. Mi smo zaručeni, znamo da smo se doživotno predali jedno drugome. Zašto to predanje ne bismo smjeli izraziti polnim činom?
Polni čin je vidljivi izraz nevidljive duhovne bračne veze. Koliko god sam se osjećao predatim svojoj Wendy dok smo bili zaručeni, ona nije bila moja žena sve dok Duh Sveti nije ustanovio ženidbenu vezu između nas. To je radost sakramentalne polnosti. Sačuvajte se za pravu stvar.
5. Je li istina da je oralni seks neprimjeren čak i za oženjene parove?
U pogledu Crkve na ljudsko tijelo ne postoji ništa što izdvaja genitalije kao nešto što se “ne ljubi” tokom muževljeve i ženine predigre za polni čin i tu samo po sebi nema ništa loše. Međutim, u onim slučajevima kada je riječ o oralnom seksu kao radnjama kojima se orgazam traži i postiže odvojeno od polnog čina, dakle kada se radi o oralnoj kopulaciji koja uključuje ejakulaciju, to nije prihvatljivo.
6. A što je sa ženskim orgazmom?
Zajednički orgazam ideal je kojem se teži, ali objektivno nije pogrešno ako žena postigne vrhunac putem oralnog podraživanja, sve dok je to u okviru polnog čina. Jovan Pavle II. je u svojim razmišljanjima još dok je bio nadbiskup poticao muževe da nauče kontrolisati orgazme kako bi doveli žene do zajedničkog vrhunca.
7. Što je s analnim seksom?
Je li istinska ljubav izložiti svoju ženu zdravstvenom riziku, da ne spominjemo i neugodnosti ili čak bol koje su povezane s takvim ponašanjem? Vrlo je teško opravdati analnu penetraciju kao čin ljubavi, pa čak i tokom predigre bračnog zagrljaja.
8. Je li za katolike ‘misionarski položaj’ jedini prihvatljiv oblik polnog čina?
Iako se ni za koji položaj ne može reći da je po sebi neispravan, znakovito je, na primjer, što ljudi polni odnos s leđa opisuju kao “pseći stil”. Takvi opisi obezvređuju ljudski pristup polnosti. To ne znači da je taj položaj inherentno pogrešan, ali sjedinjenje licem u lice, umjesto s leđa može samo pomoći u poticanju ličnog karaktera supružničkog sjedinjenja.
9. Što je pogrešno u nastojanju da svoj polni život začinite malom promjenom?
Svjetlost svijeća, krasno ozračje, nošenje privlačne spavaćice, promjena mjesta i položaja svakako mogu pridonijeti sveukupnom doživljaju. No, istinski “dobar” seks nema nikakve bitne veze s tim stvarima. Polni odnos pruža najveće ispunjenje onda kada se muž i žena bezuslovno predaju jedan drugome u potpunoj objavi svojih osoba. Ako muž svoju ženu mora odjenuti poput pornografske zvijezde da bi se “napalio” i ako par mora stalno tragati za novim i sve iskrivljenijim položajima tijela da bi izbjegao dosadu, onda je nešto jezovito krivo.
10. Gdje Biblija kaže da je kontracepcija pogrešna?
Gdje Biblija kaže da je pogrešno uzeti susjedovu ruku i staviti je u stroj za mljevenje mesa? Pisma nas pozivaju na prihvatanje Božje ljubavi, na odabiranje života. Polni odnos uz kontracepciju govori: “Mi ne želimo primiti Božju ljubav. Mi ne želimo ljubiti kao što Bog ljubi.”
11. Crkva je toliko za djecu i porodica. Ima smisla u tome što je protiv tehnologija koje sprečavaju prokreaciju, ali kako može biti protiv tehnologija koje su namijenjene donošenju života na svijet?
To se isprva doima proturječno. Međutim, nakon daljnjih istraživanja postaje očito da bi Crkva protuslovila sebi ako ne bi ukazivala na nemoralnost nekih tehnika pomoću kojih se stvara život. Njeno učenje o reprodukcionim tehnologijama nastavak je njenog učenja o kontroli rađanja. Naime, kontracepcija razdvaja polnost od djece, a mnoge reprodukcione tehnologije razdvajaju djecu od polnosti.
Nezavisne/Informer.ba
