Rediteljski prvijenac Angeline Jolie, “U zemlji krvi i meda” ratna je melodrama koja govori o ljubavi u mračnim vremenima, ali više o tome koliko je ljubav slaba ili jaka da to zlo i pobijedi, piše Jörg Schöning u Der Spiegelu. Drama iskazana jakim slikama, snažno odigranim scenama i jednostavnom formom.
S Angelinom Jolie uvijek stiže glamour, piše u Spiegel-u Jörg Schöning. Ona prosto kao da zrači i taj sjaj djeluje na sve, ali ono što je prikazala na Berlinalu 2012. nema nikakve veze s bilo kakvim glamourom, niti s ratnom slavom. “U zemlji krvi i meda” je sve, samo ne sladak zalogaj. Jolie je napravila film koji niko rado ne bi snimio, niti pogledao. Ali koji privlači nepodijeljenu pažnju. Riječ je nepolitičnoj melodrami koja počinje kao obična ljubavna priča.
Sarajevo, 1992. Ona je slikarka, on policajac. Ajla je muslimanka, Danijel kršćanin. U diskoteci, u kojoj plešu eksplodira bomba. To označava početak etničkog čišćenja čijom će žrtvom postati i Ajla. Svi su ti ljudi deportovani u logor srpskih vojnika kojima sada pripada i Danijel. Dok su druge žene sistematski ponižavane i silovane, Ajla je na početku pod Danijelovom zaštitom i pošteđena sudbine ostalih žena.
U ovom prikazu rata ničega niste pošteđeni. Ni egzekucija, ni pokolja i masovnih grobnica. Kao da su uskrsnuli nacistički logori iz II svjetskog rata. Angelina Jolie prikazuje osim toga i koliko je to rat muškaraca protiv žena. Ona ne objašnjava odakle nasilje potiče, ali drastično ukazuje na to do čega dovodi.
Ajla biva zlostavljana, premlaćivana, silovana, upotrebljavanja kao živi štit od kiše metaka. Na momente se pojavljuju nježnosti koje samo pojačavaju strah. Kad Angelina Jolie pokazuje ljepotu i krhkost ženskog tijela čini to sračunato da pojača kontrast prema okolnim zbivanjima.
Jedne noći Danijel odvodi Ajlu u Muzej u kojem visi i slika njenog omiljenog autora, slika koju je oduvijek željela dodirnuti. Njen ljubavnik, sada “gospodar rata”, omogućava joj to i Ajla, koja vrhovima prstiju prelazi preko platna, začuđeno konstatuje kako je slikar snažnim potezima nanosio boju jednu preko druge.
Takav jedan moćan potez boje ima i Angelinin film, piše Der Spiegel. Kako bi dirnula gledaoca, sve je snažno odslikala. Da bi bila potpuno sigurna da će svako, bez ostatka, razumjeti što se u BiH dešavalo. Rat tako dobija nešto atavističko.
FAZ: Težak, nesentimentalan film
“U zemlji krvi i meda” po svemu je izvanredan film, baš kao što je i na Angelini Jolie sve izuzetno: njezin izgled, njezina karijera, njen partner, njezina dozvola za letenje, njen humanitarni rad, njen status zvijezde, piše Johanna Adorjan za Frankfurter allgemeine Zeitung.
Glumičin prvijenac težak je, nesentimentalan film o građanskom ratu u Jugoslaviji, piše FAZ. U centru pažnje je ljubavna priča između bosanske muslimanske i kršćanina, lagano ispričana s poprilično tvrdim dijalogom u kojem je iskazano samo ono najbitnije za shvatanje posljednjeg rata u BiH.
Ali je ipak impresivan, i vrlo dirljiv, osobito u prvoj polovini. Ratni film koji donosi žensku perspektivu dešavanja. To podrazumijeva da govori o silovanjima, nesvjestici ali i o tome kako to izgleda kada ti ubiju dijete, kad te koriste kao živi štit, kad te ponižavaju, vežu, premlaćuju, kad si slab i kad si žrtva.
Žena koja je igrala Laru Croft, koja je često glumila hladnokrvne profi-ubice, koju je lako zamisliti s pištoljima, napravila je film koji se bavi ratnim zločinima nad ženama. Ima u tome nešto pomalo “sestrinsko”. Slučajno su u publici oko mene u kinu sjedile uglavnom žene. Gotovo sve su plakale, neke od njih i po nekoliko puta. A jedna, tik uz moju sjedalicu, nakon scene u kojoj Ajlinoj sestri ubijaju dijete, glasno je zajecala i niko je do kraja filma nije mogao utješiti.
Priča ispričana tanano i s mjerom
Kad je već odlučila režirati film, mogla si je Angelina Jolie napraviti i lakši posao. Ali ne, svu prljavštinu, nasilje, bol i patnju, koju je upoznala kao ambasadorica dobre volje, Jolie je stavila u svoju ratnu dramu “U zemlji krvi i meda”, piše u Sueddeutsche Zeitungu Anke Sterneborg.
S obzirom na ponor koji razdvaja svijet u kojem ona živi i onaj kojeg prikazuje u svom prvijencu, lako je bilo prepustiti se sumnjama – nije li to napravila samo zato da si i ovaj film “prikači kao jedan od skupih broševa”? Ili je pak Jolie naučila nešto u životu i svoju slavu iskoristila da napravi nešto što je važno za sve nas?, pita se Anke Sterneborg.
I odgovara – te su dileme problem drugih. Angelina Jolie stvari vidi vrlo jasno: “Kad se ujutro probudim ja sam majka koja hrani svoju djecu i supruga koja brine za svog muža. Želim pročitati novine i znati nešto o svijetu u kojem živim. I ponekad mi se pruži šansa da odem iz tog okruženja i budem dio svijeta koji nešto želi promijeniti. Imam posao koji je zabavan, ali koji ima malo veze sa stvarnim životom”.
Kad se Angelina pojavi pred vama u svijetlo bež haljini kratkih rukava, s vrlo visokim potpeticama sa svojim tajanstvenim očima, bujnim usnama i kovrdžama, ona je zvijezda. Ali čim počne pričati o svom filmu, o zemlji i ratu koji je tema njenog rediteljskog debija, postajete svjesni samo njezina integriteta koji stoji ispred obavljenog posla, opisuje Anke Sterneborg u SZ-u.
Njeni glumci, Bosanci koji su rat osjetili na sopstvenoj koži, vjeruju joj bez ostatka, jer je njihovu priču tako tanano i s mjerom ispričala. Zahvalni su joj što je ispričala priču o nemogućoj ljubavi u zadatim okolnostima, a ne o krivici. Rade Šerbedžija, koji igra u filmovima poput “X-Men”, “Harry Potter” sve je srpske objede o filmu odbio rekavši: “Nitko u Srbiji nije vidio film, ali nekoliko tabloida je napisalo da je loš, da ga je kritika u Americi sahranila i da je Angelina Jolie tražila ukidanje Republike Srpske. I sljedećeg dana prodali su novine u 100.000 primjeraka. A kad su za tri dana napisali još i laži kako je Angelina rekla da su Srbi gadovi i ubice, prodali su novih 100.000”.
U osnovi, Angelini Jolie politička stajališta uopšte nisu važna. “Htjela sam napraviti jednu ljudsku priču i pokazati šta se dešava s nekim društvom koje je prepušteno ratu. Riječ je o potencijalu koji je propao zbog toga što svijet nije intervenisao i dao podršku”.
Angelina Jolie stvarno si je mogla, za svoj prvi rediteljski posao naći i lakši zadatak. Žena kojoj svijet leži pred nogama nije se morala upustiti u ovaj film i doživjeti uvrede kakve jeste. Ali Jolie je poput junakinja svog filma. I one imaju nešto od unutrašnje snage svoje rediteljice.
“Žene su na Balkanu vrlo jake i izdržljive. Centralna ličnost mog filma nije mogla biti mala preplašena djevojčica, nego odrasla žena koja svoje odluke donosi snagom i inteligencijom”, kazala je Jolie za Sueddetsche Zeitung.
Snažna slika
Uoči premijere u Berlinu Angelina Jolie je priznala kako je, sedam dana prije početka prikazivanja svog prvog filma, kolabirala pod tušem, piše Focus. Šokantnom iskrenošću ova holivudska diva pričala je o momentima u kojima joj nije mogao pomoći ni Brad Pitt.
“Osjetila sam svu težinu odgovornosti koju imam prema žrtvama tog rata”, kazala je Jolie, a prenosi tjednik Focus, čiji kritičar nakon odgledanog filma bilježi:
“U zemlji krvi i meda” je film jedne glumice. Geste, jezik, izrazi lica, sve je u službi “snažne” slike koja optužuje i na kraju samooptužuje.
Jolie počinje od prekrasne ideje da je ljubav jaka, možda čak i jača od mržnje, a zatim pokazuje hrabru, ali u konačnici uzaludnu akciju zaštite.
Ajla je bh. muslimanka, Danijel-bosanski Srbin i njihova ljubavna igra dobija na agresivnosti što rat duže traje i što je žrtava više.
Na kraju i ta ljubavna igra postaje borba za premoć u kojoj na koncu postoje samo gubitnici.
RSE/Informer.ba
