28.1.2006. godine preminuo je u Novom Sadu Duško Trifunović. U Sremskim Karlovcima na ispraćaju nikada niko, poslije Branka Radičevića, na Stražilovu nije okupio više ljudi.
Duško Trifunović rođen je 1933. godine u selu Sijekavac, kraj Bosanskog Broda. Sa 24 godine prvi put je došao u Sarajevo da bi radio kao bravar, a kada je napunio 25-tu, objavio je svoju prvu knjigu pjesama.
Za Novosađane sa kojima je Trifunović, gotovo nečujno, proveo poslednjih 14 godina života, u petak veče u “Prometeju” priređeno je veče sjećanja na pjesnika pamučne duše i još mekših stihova, prenose Novosti.
Njegovi najbliskiji prijatelji: Pero Zubac, Zoran Kolundžija, vlasnik IK “Prometej” i Bogomir Mijatović, muzički urednik u Radio Novom Sadu.
“Duško je za života nanizao više knjiga nego godina. Tokom 73 ljeta napisao je 84 zbirke pjesama i četiri romana (“Gola seča”, “Kazneni prostor”, “Anđel do anđela”, “Davno i daleko” – rekao je Zubac, koji je s Trifunovićem drugovao gotovo četiri decenije.
Kolundžija i njegov “Prometej” u periodu od 1992. do 2001. godine objavili su 20 Trifunovićevih knjiga, pisanih uglavnom u skromnom novosadskom sobičku na pisaćoj mašini koju mu je poklonio Bogomir Mijatović.
U saradnji sa gradskim vlastima, Mijatović će nastojati da u Novi Sad dovede Ginisovu ekipu kako bi se i potvrdilo da je Duško Trifunović pjesnik – rekorder u svijetu.
“Više od 230 njegovih pjesama muzički je obrađeno, po tome je on apsolutni rekorder i zaslužuje da mu se ime navede u Ginisovoj knjizi rekorda” – najavljuje Mijatović a prenose Večernje novosti
“On je bio književnik, objavljivao je zbirke pjesama, a neke od tih stihova muzičari su jednostavno prepoznali i, uz njegovu dozvolu, ukomponovali” – kaže Mijatović i otkriva da je samo u tri slučaja pjesnik namjenski napisao stihove na ponuđenu kompoziciju.
Učinio je uslugu na molbu Ranka Bobana i napisao tekst pjesme “Glavo luda”, koja je postala jedan od najvećih hitova Zdravka Čolića. Nije mogao da odbije ni Gabora Lenđela, vođu “Teške industrije” kome je na brzinu ispisao stihove “Ti si mi bila u svemu naj, naj”. Postala je to jedna od najljepših balada legendarnih “Indeksa”. I sarajevskoj skromnoj djevojci sa gitarom Jadranki Stojaković sročio je stihove za pjesmu “Osjećam da neko dolazi”.
Nema generacije koja se nije prepoznavala u pjesmama: “Pristao sam, biću sve što hoće”, “Bluz za moju bivšu dragu”, “Kad bih bio bijelo dugme”, “Šta bi dao da si na mom mjestu” i – “Ima neka tajna veza”. Ne kida se ta čudesna nit tajne veze sa Duškom Trifunovićem. I šest godina poslije njegovog odlaska, njegove pjesme žive za njega.
Mnogi vjeruju da jedna od najljepših Trifunovićevih pjesama “Tajna veza” nosi ljubavnu poruku, a zapravo nije tako.
Napisana je kao tekst za muziku jednog filma o Tahiru, čuvaru zatvora. U jednoj sceni Tahira pitaju kako je, a on zlovoljno priča kako zatvorenici odrobijaju pet, deset ili petnaest godina i odlaze, a on je, eto, osuđen da zbog posla provede nekoliko decenija u zatvoru. Tu njegovu vezu sa zatvorskim životom opjevao je Duško Trifunović.
Ima neka tajna veza
Ima neka tajna veza
Za sve ljude zakon krut
Njome čovjek sebe veze
Kada bira sebi put
Sidro koje ladju čuva
Da ne bude buri plijen
Tone skupa sa tom ladjom
Jer je ono dio nje
Ima neka tajna veza
Tajna veza za sve nas
Ima neka tajna veza
Tajna veza za sve nas
Pristao sam biću sve što hoće
pristao sam biću sve što hoće
evo prodajem dušu vragu svome
i ostat cu samo crna tačka
poslije ove igre
kad me slome
kad me mirno slome
pristao sam biću sve što hoce
mislio sam da se zvijeri boje
ove vatre koja trag mi prati
i to sam mislio
a sad nosim kako mi ga skroje
po meni se ništa neće zvati
po meni se ništa neće zvati
zablude sam evo prestao da brojim
nemam kome da se vratim kući
nemam kome
dokle pjevam dotle i postojim
prijatelji bivši prijatelji budući
prijatelji bivši
pamtite me po pjesmama mojim
pamtite me po pjesmama mojim
Informer.ba
