Mada se za ime Harisa Džinovića uvijek veže epitet “teškog” čovjeka, prilikom intervjua “brkati Sarajlija” bio je sve samo ne “težak”. Više nego otvoren za razgovor, iskren, direktan, susretljiv… samo su neki detalji koji se, prema tim pričama, nikako ne mogu vezati za ime ovog bosanskog Pavarotija. No, uistinu je bio takav…
Pričao je o svemu, novom albumu, eventualnom koncertu na Koševu, odnosu sa Sašom Matićem, propaloj fudbalskoj karijeri, supruzi Melini, djeci Đini i Kanu.
Jesu li “Pariške kapije” najava novog albuma jer ste konačno shvatili da ne smijete publiku ostaviti “na čekanju” punih devet godina, kao što je to bio slučaj sa prethodnim CD-om?
Jesu. Album bi se trebao pojaviti na proljeće ili pred kraj proljeća. Saradnja sa “Hayatom” se nastavlja. Za Srbiju neće biti “Grand” nego naravno “Music star”, moja matična kuća. Doduše, nisam ja ni s kim vezan, osim što imam ugovor o djelu. Samo kada napravim materijal vežem se za tu kuću, a ja sam inače “independent” (nezavisan).
Pa koje su ljepše kapije: pariške ili sarajevske?
Nećemo pretjerivati, ljepše su pariške. Koje su to sarajevske? Jedino na Vratniku. Ali, bolje pitanje bi bilo koje su draže? Naravno, sarajevske, taman da je jedna i da su od drveta, draže su.
Da li su sve pjesme spremne za novi CD?
Još nisu sve. Ne znam još koje ću izabrati pjesme. Ima ih dosta u naznaci, ali hoću da vidim još šta je to što će biti novo, šta će se pojaviti na tržištu.
Čije mišljenje najviše uvažavate pri odabiru pjesama? Supruge ili…?
Ma ne, vjerujem u svoje mišljenje. “Muštuluk” se, na prvo slušanje nije svidio Melini, pa ni “Pariške kapije”, pa ni meni. Ja gledam malo drugačije na to. Pjesma, pod broj jedan, mora se meni svidjeti, pa je tek onda predstavim nekom drugom da je čuje. Naravno, uvažim i to mišljenje, neko kaže da je dobra, neko da nije nešto, ali ja zadržavam svoje mišljenje i na kraju bude po mom. Uglavnom, dakle, pravim procjenu sa mojim saradnicima da vidim da li je to to ili nije.
I Saša Matić vam je napravio dvije pjesme za prošli album. Hoćete li mu uzvratiti istom mjerom?
Saša je sarađivao na pjesmama na mom prošlom albumu. Mi smo veoma dobri prijatelji, tako da ja prisustvujem nekim njegovim snimanjima, a on mojim. Dosta smo upućeni jedan kod drugog, kada su ta snimanja u pitanju. A sada je sve moguće, možda i bude neka pjesma za njega.
25. decembra ste u Beogradu, kada ste u rodnom gradu?
Akobogda na proljeće. Stadion Koševo je veliki zalogaj, no jedna od dvorana će biti, Skenderija ili Zetra. Kako sam u Zetri imao dobre koncerte, mislim da ću se orijentisati na tu dvoranu, ali tek kada izađe novi album.
Kuliš vas je nedavno “prozvao” da mu ponovo napišete neki hit. Jeste li se ikada pokajali što ste mu dali “Ti meni lažeš sve”?
Nisam se pokajao iz prostog razloga što sam ja dao pjesme i Saši Matiću, i Kulišu dvije – tri, Hanki, Šerifu… A ako imam u sehari, onda imam za sebe. U to doba kada sam dao Kulišu pjesmu bavio sam se ciganskom muzikom, nisam ovom vrstom muzike. Možda mi je malo žao danas jer sam propustio cijelih deset godina u nekoj muzici koja mi je baš onako prijatna, prirasla za srce, ali na uštrb ove karijere koju danas imam.
S obzirom na to da odlično govorite francuski, pričate li u kući s djecom na tom jeziku? Kojim stranim jezikom još govorite?
Pričamo, naravno. Djeca idu u francusku školu i oni kada dođu ujutru u osam kažu bonjour (dobar dan) i kada odlaze kažu au revoir (doviđenja). Sve se radi na francuskom jeziku i to je dobra škola koju imate svuda u svijetu, samo djecu isključite ko koher iz zida i uključite ih u Tokiju, Abu Dabiju, bilo gdje i to je velika pogodnost. Pored francuskog, govorim još engleski jezik, a pomalo se šunjam po talijanskom, ali to nije nešto značajno.
Tenis, fudbal, skijanje, pecanje… samo su neki od hobija koji upražnjavate. Ko vam je “najljući” teniski protivnik?
Ne znam baš ko je “najljući”. Nisam ja nikakav teniser, nego strogi rekreativac, amater. Imam raznih protivnika, često igram tenis sa čuvenim košarkašem Draženom Prajom Dalipagićem. Tu se od pjevača pojavljuje i Mile Kitić. Znam i da Slavkoni, autor “Muštuluka” i “Kapije” igra dosta dobro tenis, no s njim još nisam igrao, ali igraćemo, Bože zdravlja.
U prijateljskim krugovima “bije” vas glas da se odlično snalazite u kuhinji, koji je vaš najbolji kulinarski specijalitet?
Zavisi, kako kad. Znam dobru ribu napraviti kao i razne đakonije od morskih plodova. Volim i našu bosansku kuhinju, ne motam doduše sarme niti filujem paprike, no napravim dosta naših jela. Nekada sam pravio i sogan dolmu, ali sada mi je zahmetli. Napravim ja i burek, ali ne razvijam jufku, nego naravno kupim gotovu. Ma ko će je razvijati na današnjem vaktu.
Igrali ste za Želju, a navijač ste Sarajeva…
Ma jok, samo sam trenirao u Želji, dakle nije bilo mene kao fudbalera u ovom klubu. Bio sam tu, možda, dvije godine. Da sam bio malo ozbiljniji možda bih donekle i dogurao, jer sam bio totalno posvećen tome. Nisam neki fudbalski talenat, neki prosjek, umijem igrati lopte kao i sva naša sarajevska raja, ali za prvoligaški status je potrebno nešto puno više talenta i odricanja. Ja bih radije u jednom momentu pored fudbala skijao, pa bih išao na more lovio ribu, pa ovo – ono, a to ne može jedno s drugim.
Vaš izlazak na scenu na koncertu Šabana Šaulića u Sava centru bio je spontan ili planiran?
Totalno spontan. Uzeo sam flašu vina, sjeo na scenu tako da me ne vidi publiku, odnosno u besktejdžu, a ja sam sve vidio. Jednostavno, ponijela me je pjesma i uradio sam onako kako sam osjećao u tom trenutku. Šaban i ja smo prijatelji 35 godina, tako da to nije upitno uopšte. Baš sam htio da odem na njegov koncert i bilo mi je jako prijatno. Dakle, nije postojao nikakav dogovor.
Digla se velika prašina oko koncerata Dine Merlina u Beogradu, pa je čak i Brena kazala da je on, samo zahvaljujući gostima, i uspio napuniti tri Arene. Vaš komentar!
Nemam nikakav komentar oko toga.
Hoćemo li vas možda vidjeti kao manekena u nekoj od kreacija vaše žene?
Kako ćete mene đuturuma vidjeti kao manekena!? Evo me na reklami za “hundai” i to je dosta od mene.
Express/Informer.ba
