U intervjuu za “Blic” Dino Merlin daje odgovor na sve optužbe, objašnjava svoje sporne izjave i priznaje: “Emocije pred koncerte u Beogradu su pomješane, ali radujem se izazovu”.
Dolazak Dine Merlina u Srbiju, prvi put nakon rata u bivšoj Jugoslaviji, digao je veliku prašinu. Dok njegovi obožavaoci i treće veče pune Beogradsku arenu, oni koji ga ne vole pišu peticije, pozivaju na bojkot i nazivaju srbomrscem.
Jeste li očekivali toliko interesovanje i redove ispred blagajni?
“Nadao sam se velikom interesovanju s obzirom na to da već više od decenije dobijam ponude za nastupe u Beogradu i ostatku Srbije. Ipak, ovako veliko interesovanje i dijve rasprodate Arene bez ijednog zalijepljenog plakata niko nije mogao očekivati“.
S kim ćete se sastati od prijatelja i kolega iz Srbije i kakva osjećanja prethode tim susretima?
” Volio bih da sretnem moje prve komšije koji sada žive u Beogradu. Ne bih spominjao imena, vama ona ništa ne znače, a meni nedostaju i znače“.
Kako reagujete na raznorazne peticije na internetu koje se pišu protiv vašeg dolaska?
“Sreća pa ipak živimo u svijetu demokratije, a ne totalitarizma, mraka i fašizma. Svako ima pravo da radi šta hoće dok ne ugrožava slobode i prava drugoga. Pojedinci imaju pravo da ne žele moj dolazak, mene zanimaju oni koji vole moje pjesme. Ja dolazim njima da pjevam. Samo njima“.
Plašite li se za svoju sigurnost u Beogradu?
” Ne. U životu sam naučio da se bojim samo Boga. Nemam nikakvih oraha u džepu. Nije me strah jer nisam nikome želio zlo, nisam ga ni učinio, a svako veče ću imati preko 18.000 čuvara koji će se brinuti da mi se ništa ne dogodi“.
I, da raščistimo, jeste li zaista “srbomrzac” kako vas neki nazivaju?
“Nisam. Ne mrzim nikoga, a pogotovo ne jedan narod. To su besmislice. Ja ljude ne dijelim po nacionalnosti nego na one koji čine nepravdu i one kojima se nepravda čini. Kada su Srbi činili nepravdu, reagovao sam. Kada je nepravda činjena Srbima, i tada sam reagovao. To se jasno može pročitati iz mojih intervjua ali to niko, iz nekog razloga, ovdje ne spominje“.
Oni koji su protiv vas pozivaju se na neke vaše izjave, poput one koju ste, kako kažu, dali za “Globus”: “Ma, kakav suživot sa Srbima! Bog ne voli one koji siju nered i on će ih ukloniti pomoću naših pušaka”. Jeste li zaista to rekli?
” Moguće da sam tako nešto rekao, jer u situaciji kada vas neko jednog jutra iz čista mira počne granatirati i ubijati snajperima teško možete zadržati povjerenje i nadu u ljude i bolje sutra. Snaga mene i mojih sugrađana je u tome da smo preživjeli, a ja nikoga nisam pozivao na osvetu ni zbog brojnih nevinih žrtava, niti zbog nepravde koja nam je učinjena. Možda sam u tom času, na trenutak prestao vjerovati u dobro u ljudima, a počeo, silom prilika, vjerovati u vlastitu snagu koja će nam pomoći da preživimo“.
Po završetku rata, u sarajevskim “Danima” 2001. izjavili ste: “Srbi bi trebalo da uzmu lijekove za svoje bolesti, jer je evidentno da su bolesni. Većina je bolesna i to je jedan od razloga zbog kojih bi trebalo da idem u Beograd, jer bolesnici se obilaze”.
” Ta je izjava nastala nakon nasilja i brutalnog divljanja nad vjernicima koji su došli da obilježe postavljanje kamena temeljca za obnovu minirane i srušene džamije Ferhadija (inače to je bio objekat kulturno-istorijskog, a ne samo vjerskog značaja) u Banjaluci. Šest godina po završetku rata, gledao sam kako ciglama razbijaju glave starcima koji su 1992. godine, kada je srušena ta ista Ferhadija i stotine drugih džamija, protjerani iz svojih kuća. Nakon mnogih godina, došli su ponovo u svoj grad i ponovo doživjeli isto. Za mene je bolestan svako ko iz čista mira pokušava razbiti nekome glavu, a da pritom taj nije učinio nikom ništa loše, naročito ne onom koji mu želi razbiti glavu. To je bolest o kojoj sam govorio i svakom razumnom potpuno je jasno da se ta izjava ne odnosi na Srbe kao narod nego na one koji su činili ovakve stvari“.
Jeste li ikada držali kafanu na kojoj je pisalo “Zabranjeno za pse i Srbe”, a postoji i verzija po kojoj ste takav natpis imali i na LP ploči.
” Nikada nisam imao niti držao bilo kakvu kafanu, niti sam ikada širio mržnju prema bilo kome. Ne postoji ni jedna moja ploča na kojoj piše da je zabranjena za bilo koga. Neko ko izmišlja te priče o meni očigledno ima bolesnu maštu. Većina mojih pjesama govori o ljubavi, o univerzalnim iskustvima i namijenjene su svima kojima se sviđaju“.
Blic/informer.ba
