Za 30 godina karijere, koliko je u rokenrolu, pjevač Mladen Vojičić Tifa na putu do slave nije imao nimalo jednostavan zadatak.
Bez obzira na to kako pojedini gledaju na ovog pjevača, nesumnjivo je da on ima izuzetan vokalni kvalitet. Neki ga se sjećaju po pjesmama koje su već zasjele na antologijsko mjesto ovdašnje popularne muzike, jedni po tome što je kao malo ko promijenio toliko bendova, a neki i po njegovom turbulentnom životu.
U intervjuu za “Nezavisne”, Tifa govori o samom početku svoje karijere, nimalo laganom zadatku da zamijeni Željka Bebeka u “Bijelom dugmetu”, ali i o solo karijeri.
NN: Gostovanjem na koncertu “Vlado Podany Orchestral Project” prekidate period od gotovo 20 godina koliko niste nastupali u Banjaluci. Zašto Vas nije bilo toliko dugo u gradu na Vrbasu?
TIFA: “Ne znam pravi odgovor na to pitanje, vjerovatno je tako moralo da bude. Od vremena kada sam krenuo u samostalnu karijeru nisam nešto mnogo bio aktivan. Nisam imao određenu strategiju za samostalnu karijeru. Živim život u pravom smislu te riječi, ali što se tiče karijere, potpuno sam opušten, naravno uvijek može bolje, ali kako je, tako je“.
NN: Sam početak Vaše karijere nije bio nimalo jednostavan, iako se nekima čini suprotno. Došli ste u “Bijelo dugme”, gdje ste zamijenili Željka Bebeka, što na samom startu nije naišlo na pozitivan prijem kod publike. Kakva sjećanja Vas vežu za taj početak karijere?
TIFA:” Iskreno, nije bilo lako doći poslije pjevača koji je imao iza sebe šest studijskih albuma i na kojeg su ljudi već navikli i zavoljeli ga. Nisam bio tim toliko opterećen, čak nisam ni bio svjestan u šta ulazim, jednostavno sam bio dečko koji voli da pjeva i Goran Bregović je prepoznao u meni to nešto što je njemu odgovaralo u datom trenutku. Na svu sreću smo uspješno smo prebrodili neke teške momente na početku, a uspjeli smo i da osiguramo da se izostanak Bebeka ne osjeti. Uspjeh se pokazao i s finansijske strane, jer je “Dugme” mnogo više zarađivalo, a albumom “Kosovka djevojka” smo postavili i neke nove standarde u muzici“.
NN: Nakon odlaska iz “Bijelog dugmeta”, prvo ste bili član “Teške industrije”, pa “Vatrenog poljupca” i “Divljih jagoda”. Kakva ste iskustva ponijeli iz ovih bendova i gdje ste se Vi najbolje osjećali?
TIFA:” Najbolje sam se osjećao u formaciji “Vatrenog poljupca”, ali nažalost imali smo samo četiri žive svirke, nakon čega smo se raspali. Nedostajalo nam je novca i nismo uspjeli da ostvarimo sve svoje namjere. Ali, zaista nije bilo loše ni u ostalim grupama čiji sam član bio, posebno u “Jagodama”, jer sam tada već bio formirana ličnost i bez obzira na moj neki turbulentan život koji sam vodio, muzika nije trpjela. Sada, kada s ove distance analiziram stvari, svaka grupa je imala neki poseban šmek. Naravno da je “Dugme” ostavilo najspecifičniji trag, jer kada sam počeo da pjevam s njima bio sam anonimus, ali je nakon toga bilo mnogo lakše krčiti put. U svakom slučaju, drago mi je da mi je pošlo za rukom da budem u tri ključna benda u istoriji rokenrola na našim prostorima“.
NN: Kažete da ste vodili turbulentan život, ne krijete da ste koristili i alkohol i droge, ali na svu sreću, nikada niste prešli neku granicu.
TIFA: “U svemu imam mjeru i na kraju se trudim da sve loše trpam, kako ja to volim reći, u “guzove”, i koliko-toliko se trudim da ostanem čist u bilo kojoj komunikaciji ili situaciji. Nisam čovjek koji voli da krije, jer mislim da je to licemjerno, jednostavno moj život je moje pravo i moj izbor, ne želim da živim pod nečijom torturom ili uticajem. Normalno da poštujem zakon i volim da živim u zemlji gdje se zakoni poštuju, ali što se tiče mog života – mogu da upravljam njime kako želim. Ne krijem da je bilo svega, ali uspio sam u svemu tome da izađem kao pobjednik, jer da nije tako, ne bismo sada razgovarali. Ima nekih mojih prijatelja i kolega koji jednostavno nisu uspjeli da se pokrenu i odu u neku malo ljepšu krajnost“.
NN: Bili ste u “Bijelom dugmetu” kada je ova grupa bila na vrhuncu karijere, popularnost je bila ogromna. Kako ste se Vi nosili s popularnošću i teretom slave?
TIFA: “Ja nisam nikada ni bio svjestan svoje pozicije, pretjerana pažnja mi je uvijek smetala, ali mogu da se pohvalim da nikada nisam zloupotrijebio popularnost. Možda mi je jedina greška što volim da vjerujem ljudima i sigurno sam bio mnogo puta izmanipulisan, ali nije mi žao. Svaki dan donosi nešto novo i siguran sam da će se svašta još izdešavati. Bitno je da mogu svakog da pogledam u oči i da pritom ne skrivam pogled“.
NN: Kada ste započeli solo karijeru, na neki način ste se, u muzičkom smislu, udaljili od rokenrola. Zašto?
TIFA: “Nisam se udaljio od posla koji znam da radim, jer osim pjevanja ne radim ništa drugo i od toga živim već 30 godina. Moja pozicija je bila mnogo bolja prije rata nego sada, jer sam spletom okolnosti izgubio neke saradnike. Tada shvatite da je mnogo lakše raditi nešto udvoje, ali isto tako mnogo je poštenije ne raditi ništa ukoliko nemate šta da kažete. Ne služim se starom slavom samo kako bih izdavao album svake dvije godine. Opet kažem, za moju karijeru je zanimljivo i to da nikada nisam ništa planski radio, kod mene je sve spontano. Nisam izdao album već 11 godina, radio sam neke projekte, ali prije nego što se odlučim na novi album, moram da napravim još neke prave stvari. Svjestan sam da ljudi očekuju nešto novo od mene, ali kada bude bilo pravo vrijeme tada ću i objaviti nešto novo“.
NN: Činjenica je da je danas rok pao u drugi plan. Po Vašem mišljenju, zašto je to tako i kako biste opisali današnju muzičku scenu?
TIFA: “Ne bih dao sebi za pravo da komentarišem sve to, jer je to vjerovatno odraz opšteg stanja i to nije vezano samo za naše prostore. Smatram i da tehnologija, koliko god ona išla na ruku i pravila neke kratice do cilja, u isto vrijeme ubija u nama ljudskost. Ne volim virtualni svijet, volim opipljive stvari i interakciju iz neposredne blizine. Možda je razlog i što je kriza definitivno ne samo u muzici, već uopšte u svemu“.
Informer.ba
