Da li vam se ikada u životu dogodilo da, na primjer, razmišljate o određenoj osobi koju dugo niste vidjeli ni čuli, a onda sasvim slučajno naiđete na nju i to na nekom sasvim neobičnom mjestu? Takvi i slični događaji nazivaju se sinhronicitet.
Kako to pojašnjava psihoterapeut Dejvid Ričo u svojoj najnovijoj knjizi, sinhronicitet je niz podudarnosti povezanih smislenošću koje se događaju na svim životnim područjima, uključujući i ono ljubavno. Kako bismo uopšte uočavali sinhronicitet i njegovo magično djelovanje u našim životima, treba da se otvorimo i obratimo pažnju na svakodnevne sitnice koje nam se događaju. To važi isto tako i za naše ljubavne živote.
PODUDARNOST KOJA VODI LJUBAVI
Dejvid Ričo u svojoj knjizi “Sinhronicitet”, objašnjava kako to funkcioniše:
“Način upoznavanja naših budućih partnera najčešće je sinhronicitet na djelu u našem životu. Dvoje ljudi koji obožavaju da posmatraju kitove istog nedjeljnog poslijepodneva se pridruže ekspediciji sa svog lokalnog pristaništa. To je podudarnost. Ne poznaju se, ali započnu razgovor dok, naslonjeni na ogradu broda, promatraju kitove koji se veselo valjaju među talasima. Zbog svog zajedničkog interesa planiraju zajednički izlazak i uskoro se zaljube. Poslije razdoblja udvaranja sklope brak. Njihovo putovanje brodom je sinhronicitet, kao i naslanjanje na ogradu zbog posmatranja kitova, jer su ti događaji pokrenuli njihov zajednički život.”
Svako iskustvo zaljubljivanja ili uspostavljanja intimnog odnosa, piše Ričo, primjer je sinhroniciteta jer neizostavno upoznajemo ljude koji nas podučavaju onome što treba da znamo o životu, ljubavi i sebi. Napominje kako se povezujemo s ljudima koji mogu da nam pomognu da razriješimo nedovršena emocionalna pitanja koje nosimo kroz život još od djetinjstva.
“U ljudskom kontekstu, nedovršena su ona pitanja kojima još nismo posvetili pažnju, koja nismo obradili ili razriješili. U svojim trenutnim odnosima nalazimo ljude koji su slični važnim osobama iz prošlosti i ti ljudi ostvaruju svoje uloge dok mi ostvarujemo svoje stare drame. To se događa u nesvjesnoj projekciji, a to je oblik sinhroniciteta jer savršeno odgovara novoj osobi kojoj pristupamo spremni da dovršimo stari posao”, ističe Ričo.
SVAKA VEZA JE ISKUSTVO IZ KOG TREBA UČITI
Njegova pojašnjenje ljubavnih veza u kontekstu sinhroniciteta, mnogima će sigurno da donese olakšanje jer, prema njegovom tumačenju, loše ljubavne veze vrlo su važne za lični razvoj i nisu nužno promašaji koje je potrebno što hitnije da zaboravimo.
“Problem stare veze možda nije proizlazio iz toga što je partner bio vrlo loš nego iz onoga što je trebalo da naučite. Većina nas uporno nalazi partnere koji nam pokazuju na čemu moramo da radimo. Naše rane su pokazatelji onoga što nedostaje u našem životu. Izgubljeni dio nas ili naše prošlosti često nam se vraća preko druge osobe. Nepoznato nas plaši pa nam zato pristižu upravo oni ljudi i događaji koji će nam pomoći da zakoračimo u njega. To je sinhronicitet. Griješimo samo u tome što uz neke ljude ostajemo predugo ili prekratko. Doživljavamo ih bukvalno kao njih, a ne kao njih i metaforičke slike koje su došle da nas ohrabre ili opomenu“, smatra Dejvid Ričo.
Dobro je u tom kontekstu da osmotrimo prethodne veze, ali pripazite da na njih ne gledate kao na neuspjeh, nego kao na iskustvo više koje je poslužilo vašem ličnom razvoju i to putem sinhroniciteta, piše T portal.
Informer.ba
