Moj otac Sergije i majka Elda sreli su se u bolnici na Rebru u Zagrebu. On je bio slijep i čekao je operaciju oka. Oslijepio je kada ga je na Visu, gde je Titov štab bio stacioniran, geler pogodio u glavu. Bio je odlikovani partizanski kurur. Dakle, sreli su se u bolnici, sudarili na hodniku, a moja majka je uzviknula: „Kako se usuđujete da hodate kao da ne vidite kuda idete?!“
Koleginice su joj brzo rekle: „Daj, smiri se, čovjek je slijep, čeka operaciju nakon koje će možda jedva progledati“. I jeste jedva malo progledao, a njih dvoje su potom završili u braku i napravili mene – počinje svoju ispovijest čuveni hrvatski muzičar, čovek sa dva imena: Masimo Moreno. Prvo mu je dala majka, drugo otac; u krštenici mu oba pišu, dok je slavu stekao kao Masimo Savić.
Smrt oca i majke
Kada sam imao tri godine, moji su se razveli. Osjeti se to kad dijete raste bez oca, mada se tata trudio da me se sjeti na svaki moj rođendan, da mi pošalje poklon i prenese pažnju na daljinu. Međutim, dobio je leukemiju i nakon tri godine je preminuo. Dugo sam bio dijete sa samo jednim roditeljem. Prije nekoliko godina umrla mi je i majka. Nije lako kada ostaneš i bez oca i bez majke. Osetiš nekako da si sam na ovom svijetu.
Glava porodice
Od najranijih dana sam sam se brinuo o sebi. Ja sam pomagao svojoj majci, a ne ona meni. Ali to američko serviranje priče preko njihovih filmova da će neko ko je imao loše djetenjstvo i svom djetetu priuštiti loše djetinjstvo – ne pije vodu. Iz mog iskustva se vidi da je upravo suprotno. Zaštitio sam kćer od svega lošeg što mi se dešavalo i što sam radio u mladosti. Smatram da je moj život uspešniji ukoliko sam bolji otac svojoj ćerki i bolji pater familijas, iliti glava porodice.
Bogatstvo
Obožavao sam dedu po majci, koji je bio poseban čovjek. Poticao je iz veoma bogate porodice koja je posjedovala između jedne petine i jedne osmine Istre, koja je tada bila dio Italije. Moj pradjeda je bio izuzetno imućan čovek. Međutim, dogodila se jedna veoma čudna stvar, a to je da su se moj pradjeda i moj deda zaljubili u dve sestre i da su se oženili njima. Tu je nastala kompletna komplikacija u porodici, jer je svako svakome bio dupli rod. Iako mu je uz bogatog oca budućnost bila zagarantovana, moj deda je htio da napravi neku svoju budućnost. Odvojio se, prestao da kontaktira sa ocem i počeo je da radi u rudniku. Ubrzo je završio u zatvoru, jer je bio optužen da je sakrio dva engleska pilota čiji su avion Njemci srušili. To nije bila istina. Moj deda je bio veoma hrabar, veoma dobar i elegantan čovek koji se nije libio da radi najteže poslove iako kao bogati nasljednik nije morao ništa da radi. I dan-danas postoji veliki broj nekretnina po Istri koje pripadaju mojoj porodici, ali od kada mi je majka umrla, rijetko odlazim tamo; više sam u Zadru, odakle mi je supruga. Da, postoje šanse da se to meni vrati, ali da bih ostvario to pravo, moram da uzmem italijansko državljanstvo. Još se nisam odlučio na to.
Zaboravio naš jezik
Poslije razvoda mojih roditelja majka me je odvela u Napulj, a nakon nekog vremena otišli smo kod njenih sestara u Australiju. Ponadala se da će naći svoj mir i svoj svijet. Tamo smo ostali dvije godine, ja sam išao u englesku školu i lijepo se snašao, ali ona se i dalje nije smirivala. Preživjela je izliv krvi u mozak, pa joj klima nije odgovarala. Kada smo se vratili u Istru, nisam znao ni riječ našeg jezika. Zaboravio sam ga. U školi, kao i sa svim prijateljima, govorio sam engleski, a kod kuće s majkom italijanski. Ponovo sam morao da učim hrvatski, mada i danas kad pjevam, ljudi primjete da neke riječi i neka slova govorim na drugačiji način.
Loše društvo
Po povratku u Zadar, upao sam u loše društvo. Nekoliko drugara kralo je piće i cigarete iz prodavnice, a ja sam čuvao stražu. Nakon šest mjeseci došla je maca na vratanca, policija je htijela sve da nas pohapsi, ali jedan socijalni radnik koji se zove Branimir zauzeo se za mene. Nakon razgovora sa svakim od nas ponaosob zaključio je da se isplati mene da spasava. Bio je u pravu. Puno sam naučio od Branimira i nas dvojica smo i dan-danas prijatelji.
„Dorijan Grej”
Bend „Dorijan Grej“ i album „Sjaj u tami“ nastali su kada sam završavao srednju školu. Te osamdesete su bile najkreativnije godine ne samo u našoj već i u svjetskoj muzici. Radio sam i sa EKV čitav jedan album i prijateljevao sam s pokojnim Čavketom iz „Električnog orgazma“ i s Jurom Stublićem i grupom „Film“… Zgodan način da naučiš nešto novo jeste da razmjenjuješ svoja iskustva s ljudima iz različitih sredina. Bio sam prenakrcan energijom i pucao sam.
Droga
Vrlo teško sam prihvatao smrt tih dragih ljudi. Mene su u društvu EKV-a i tih boema zvali grof. Jesam bio za zezanje, bio sam i za eksperimentisanje sa drogom, ali sam uvijek vodio računa o higijeni i diskreciji. Uvijek sam im govorio: „Nemoj da izgledaš kao dronjak, sredi se, ne moraš stalno svim svojim bićem da pokažeš u kojem si društvu i šta radiš, probaj to nekako elegantnije da uradiš“. S podsmijehom su prihvatali te moje riječi, ali na kraju je ispalo da sam bio u pravu. Ja sam kroz slalom tih osamdesetih prošao a da nisam ostavio nijedan komad sebe na tim zastavicama. Droga nije bila moj životni izbor, eksperimentisao sam s njom jer je bila u modi, bila je in. Bilo je prvi put. Prvi put su se u Jugoslaviji pojavile i lake i teške droge i nama je sve to bilo nevjerovatno interesantno, a policija pritom nije znala apsolutno ništa o tome. Bilo je novo i ne može se zamjeriti nekome ko je htio da proba, da vidi šta je to i otkrije u čemu je tu stvar. Danas je apsolutno druga priča. Danas se zna šta je droga i nema opravdanja. To što sam ja uspio svoj život da vratim na pravi kolosijek nije moja velika pobjeda i veliki uspjeh, jer kod mene se nije ni dogodilo veliko oštećenje. Kod drugih kod kojih je oštećenje već nastalo bilo je teško vratiti se na pravi put. Govorim o fizičkom oštećenju, kada bolest zavisnosti već uzme maha. Bilo mi je lako da stanem, jer sam shvatio da je moj prioritet da imam porodicu, da budem otac, i to konzervativan otac. Neko ko je u stanju da svoju ćerku pošalje na fakultet.
Ćerka Mirna
Riječ je o jednoj veoma pametnoj osobi, prema kojoj smo supruga i ja uvek bili iskreni, pa nam iskrenošću ona i uzvraća. Evo primjera: u Zagrebu je bila na žurki mladih ljudi od 17 godina. Kada su se svi ponapijali, što je bilo i očekivano, starija sestra domaćina žurke nije više znala kako da ih drži pod kontrolom, pa ih je ispratila iz kuće. Od 20-ak ljudi koji su se pijani našli u parku, jedino je naša ćerka imala normalan odnos s roditeljima, pozvala nas je i rekla: „Ja sam večeras malo popila, dođite po mene“. Svi ostali su sjedeli u parku, jeli pepermint i čekali jutro da se otrezne da im roditelji ne bi saznali da su pili. Drago mi je što imam ćerku koja će se prvo nama obratiti za pomoć.
Supruga Eni
Eni i ja nikada jedno pred drugim nismo glumili da smo bez mana. Najveći problem kod ljudi koji kreću u vezu jeste taj što žele da se prikažu kao savršeni: ja nemam prljave čarape i gaće, ne znojim se, stalno sam besprijekorno čist i namirisan. A onda se desi realan život i počnu problemi. „Jao, pa kako to da tebi smrdi ispod pazuha?!“ Onda i ostale realnosti krenu da smetaju lažnoj slici savršenstva, koju su ljudi stvorili. Eni i ja smo se odmah pokazali jedno drugome sa svim svojim nedostacima. Jer tek kada čovjek zavoli nečije mane, možemo govoriti o pravoj ljubavi. Imao sam veliku sreću da je sretnem, pogotovo što ona nije iz mog posla. Tu i tamo napiše nešto za mene, ali ne pripada tom poslu i svijetu. Energije su nam se poklopile i zajedno smo već 21 godinu.
Bebi Dol
Gledao sam i ja „Farmu“ i sve to što se događa… U vrijeme kada smo se zabavljali, Bebica je bila jedna veoma načitana osoba, nabijena kreativnošću, novim saznanjima koje je bila spremna da podijeli sa svima. Međutim, svaki umjetnik mora da se dokazuje non-stop i stalno da radi na novim projektima i albumima. Ona je negdje stala. Mi smo prekinuli komunikaciju još ‘89, ali pratim sve što se dešava u Srbiji, pratim i serijale „Farme“ koji su išli… Jasno, kad muzičar nema dovoljno posla, on će prihvatiti da bude i na „Farmi“. Ja to ne mogu sebi da dopustim. Imam bend pred kojim odgovaram kao neko ko organizuje poslove. Imam 15-ak porodica koje indirektno zavise od mene i zato ne smijem da se zaustavim.
Spasao djevojku iz zatvora
Ta djevojka iz Srbije bila je moja velika ljubav. Otišla je u Grčku da bere mandarine da bi zaradila novac. Ali… Uglavnom, optužili su je za prostituciju i smjestili u zatvor. Kada sam to čuo, odmah sam otišao u Grčku i uspio da je iščupam iz zatvora. Stvarno sam svašta radio zbog ljubavi! Uvijek sam nastojao da sve završim džentlmenski. Rješio sam sve njene probleme i tek kada sam je kući vratio živu i zdravu, završio sam tu ljubavnu priču.
Blic/Informer.ba
