“Dok sam čekala rezultate biopsije i razmišljala da li ću sve to izgurati, odlučila sam da ostvarim san i zapjevam i u Beogradu”, kaže Tatjana Cameron Matejaš, poznatija kao Tajči.
Hrvatska pjevačica, koja je devedesetih godina harala bivšom Jugoslavijom sa hitom “Hajde da ludujemo ove noći”, u intervjuu za Press otkriva zbog čega se u jeku svoje popularnosti povukla u ilegalu i šta ju je navelo da ponovo krene na turneju po gradovima bivše Jugoslavije.
“Stalno sam ja imala te snove da jednog dana ponovo zapjevam u Beogradu i Zagrebu, ali su mi djeca bila mala i ta ideja se odugovlačila. Prošle godine imala sam problema sa zdravljem i morali su da mi rade biopsiju što je bio prelomni trenutak za moju odluku. Dok sam čekala rezultate u svoj dnevnik sam zapisala pet stvari koje sam želila, a nisam uradila i među njima je bio koncert u Beogradu. Sada je sve ok i polako ostvarujem svoj cilj.”
U međuvremenu si se udala za kompozitora Matthewa Camerona, živiš u Cincinatiju i imaš tri sina Dantea (10), Evana (8) i Blaza (5). Gde je nestala zvijezda u tebi?
“Nije nestala, ali se uplašila popularnosti koja ju je tada zadesila. Bila sam mlada i punila sam koncertne hale, a onda kada svi ti ljudi odu, ja sam ostajala sama u garderobi. Desila mi se kriza identiteta i pitala sam se da li je ijedan čovek na koncert došao zbog mene kao osobe ili brenda zvanog Tajči, koji ih je u narandžastoj haljinici uveseljavao. Na sreću nisam počela da gutam tablete, drogiram se ili kao Britney Spears brijem glavu, već sam otišla u Ameriku. Tamo sam pronašla mir u duhovnoj muzici i sada sa suprugom pravim koncerte takve muzike po Americi.”
Šta tvoji sinovi znaju o Srbiji i pričaju li neki od slovenskih jezika?
“Dovodila sam ih samo u Hrvatsku 2006. godine kada mi je tata bio bolestan, ali će zato sada doći na sve moje koncerte. Dok sam čekala rezultate biopsije razmišljala sam da ako umrem niko ih nikada neće dovesti ovdje gdje su zapravo njihovi korijeni. Nisam ih učila srpski jezik, ali znaju da ovu zemlju karakterišu dobri ljudi i velikodušnost kao nigdje na svijetu. Umiju jedino da na našem jeziku otpjevaju moje pjesme.
Jesi li upućena u političku situaciju na našim prostorima i kako pamtiš rat u Hrvatskoj?
“Politika je jedna teška i nerazumljiva stvar koja je dovela do toga da svi budemo izmanipulisani i stvorila nam konfuziju u glavi. Ja sam muzikom brisala granice i molila boga da nikada ne usadi mržnju zbor rata u moje srce. Iz Hrvatske sam otišla nakon zadnje uzbune i često me je zbog toga pekla savjest jer nisam morala otići. Imala sam hljeba i nisam je morala napustiti.”
Nisi uspjela da ne zaplačeš na prvoj konferenciji za novinare u Srbiji?
“Vrlo sam emotivna i cijela ekipa me je bodrila, ali, eto, nisam uspjela da zadržim suze. Godinama sam čekala dan kada će Hrvati, Muslimani i Srbi pjevati zajedno. U Americi se često sretnemo mi sa različitih prostora i sjećamo samo lijepih stvari koje su nas povezivale. Treba da zaboravimo šta su tamo neki ljudi zapetljali među nama.”
Koje pjevače iz Srbije posebno cijeniš?
“Obožavam Aleksandru Radović čiji CD slušam i u kolima, a za Željka Joksimovića i njegovo “Lane” su me čak i Amerikanci pitali da li sam čula. Ono što često pjevušim sa prijateljima je Balaševićev “Vasa Ladački.”
