Dok je bh. reprezentacija u sjedećoj odbojci na Evropskom prvenstvu osvajala sedmu zlatnu medalju, odbojkaši iz Banje Luke branili boje Srbije
Sedam naslova evropskog prvaka u bilo kojem sportu rekord je kojim se malo ko u svijetu može pohvaliti. Da se ovaj podatak dotiče bilo koje zemlje Evropske unije, onda bi nosioci ovih titula, baš kao i nekoliko njihovih budućih pokoljenja, imali sigurnu budućnost.
Ovako, pošto se radi o odbojkašima Bosne i Hercegovine u sjedećoj odbojci, onda na doček šampiona dođe jedna TV ekipa – ekipa Federalne televizije, i nešto simpatizera – uglavnom rodbina, poznanici i prijatelji. Još je strašnije da ti momci, koji su ponos naše zemlje, moraju beskonačno putovati autobusom, ili se, recimo, u međusobnom susretu za prolaz dalje boriti s klubom iz Banje Luke, koji brani boje Srbije. Nažalost, o junacima našeg doba slabo se ko brine. Priča o uspjehu kod ovih momaka postala je konstanta, ali je konstanta i država koja ne čini ništa da se prvaci Kontinenta osjećaju u skladu s uspjesima.
Godinama apsurdna situacija se ponovila i ovaj put. Banjalučki sjedeći odbojkaši nastupaju kao reprezentacija Srbije, a država šuti. Šuti i Međunarodna federacija u sjedećoj odbojci, kojoj sve više smetaju naši uspjesi.
Na ovaj paradoks ukazivali smo i prije četiri godine kada je OKI Banja Luka nastupala u Euro kupu u Sarajevu. Ova groteskna situacija jasan je pokazatelj složenosti ove zemlje, ali i svih opstrukcija kojima je podložna.
FTV/Informer.ba
