Kako to da se na dvije proslave Dana pobjede čuju različite poruke te da je ova neslužbena neizmjerno posjećenija? Zašto sedamnaest godina nakon kraja rata Thompson u Čavoglave još uvijek može privući 70.000 ljudi?
“Pobijediti u miru znači i pružiti ruku našim sugrađanima srpske nacionalnosti i njihove žrtve priznati i pokloniti im se“, kazao je predsjednik Ivo Josipović u Kninu prilikom obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja te 17. obljetnice operacije Oluja (sva tri događaja obilježavaju se 5. augusta).
„U našim proslavama nema ni ‘m’ od mržnje, niti ‘r’ od revanšizma. Naprotiv, suosjećamo i žalimo za svim našim poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima, ali isto tako sućutno žalimo za svim nedužnim žrtvama i unesrećenim obiteljima”, dodala je tomu kninska gradonačelnica Josipa Rimac.
„Oj hrvatska mati, Srbe ćemo klati“
Dvadesetak kilometara dalje, u mitskom selu Čavoglave – kao da je riječ o nekom drugom svijetu – posve drugačija slika. Tu se, naime, iz desetaka grla orila budnica „Oj hrvatska mati, Srbe ćemo klati“ te ustaški evergreeni poput „Evo zore, evo dana“ i poskočice kao što je „tko ne skače pravoslavac“.
Prvi događaj službena je proslava u režiji lokalnih i državnih vlasti. Drugi je – kako to vole kazati hrvatski mediji – „pučka fešta“ koju već sedmu godinu zaredom organizira Marko Perković Thompson.
Prvoj manifestaciji ujutro je, osim državnog vrha prisustvovalo možda nekoliko hiljada vojnika, branitelja i znatiželjnih građana Knina; na drugu su se od ranog jutra slijevale rijeke automobila iz čitave Hrvatske, te Bosne i Hercegovine.
Po procjeni policije, na vrhuncu slavlja okupilo se sedamdeset hiljada ljudi. Premda je i u Kninu navečer organiziran koncert, klapa Intrade, Tamburaški orkestar Hrvatske radio-televizije te slični sastavi nikako se ne mogu mjeriti s ekipom iz Čavoglava – Matom Bulićem, Željkom Bebekom, bendom Opća opasnost te – naravno – samim Thompsonom.
Zapravo, živopisna proslava koju je inicirao megapopularni i žestokim nacionalizmom obojeni pjevač – dovoljno se prisjetiti da svaka izvedba kultne pjesme „Bojna Čavoglave“ započinje ustaškim pozdravom „Za dom – spremni“ – odavno je potpuno progutala službeno slavlje.
U intervjuu objavljenom pred par godina u ugašenom tjedniku Nacional, kninska gradonačelnica Rimac ispričala je da je do čitave situacije došlo zato što 2003. godine – kada je Hrvatskom vladala koalicijska vlada pod vodstvom premijera Ivice Račana – Thompson nije bio dobrodošao na obilježavanju Oluje u Kninu. Iz revolta je organizirao vlastiti događaj, a Rimac je kao posljedicu toga zadnjih godina u više navrata zavapila kako joj je pjevač nazvan po automatu doslovce „oteo proslavu“.
Tome je doprinjela činjenica da je kninska proslava sve do ove godine bila u potpunosti nedostupna običnom narodu te rezervirana za političare i pozvane branitelje. Thompson ni ove godine nije propustio s bine izraziti svoje protivljenje političarima, naročito lijevima, koji „dijele narod“.
Službeno događanje u Kninu ove će godine ostati zapamćeno po činjenici da po prvi puta nije bilo nacionalističke retorike državnih dužnosnika te da nije bilo spominjanja haaških optuženika. Premda su Josipović i premijer Zoran Milanović istaknuli da je Domovinski rat bio pravedan i obrambeni, obojica su ustvrdili da je nužno iskazati počast i srpskim žrtvama.
Osim toga, čini se da je sudjelovanje jednog srpskog političara iz Hrvatske na službenom obilježavanju Oluje – pa bio to i Veljko Džakula iz politički prilično nebitnog Srpskog demokratskog foruma – svojevrsni presedan. Što se službene Hrvatske tiče, dakle, moglo bi se reći da stvari kreću nabolje. Odakle onda danas, punih sedamnaest godina nakon kraja rata, toliko narodno oduševljenje za Thompsonovu proslavu?
Ugrijana atmosfera
Pošteno govoreći, ne smije se sve desetke hiljada posjetitelja Čavoglava proglasiti štovateljima zločinačkog ustaškog režima; većina njih kao svoje uvjerenje navodit će isključivo domoljublje. Stav o Thompsonu kao patriotu za DW je ponovio i HDZ-ov šibensko-kninski župan Goran Pauk: „Ovo nije događaj ustaštva, nego hrvatstva. Ovo je opće narodno veselje, proslava Dana pobjede, a Thompson je veliki domoljub. Prisutnost ikonografije i sličnih stvari povezanih s NDH – što nitko normalan ne podupire – daleko je od ozbiljnih razmjera. Više se radi o incidentima koje mediji uvijek izvlače iz konteksta.“Osim toga, posljednjih par godina sami organizatori uporno apeliraju da se ne nose ustaška obilježja. Međutim, u praksi to znači tek da su crne ustaške kape često samo zamijenjene crnim kapama na kojima je samo hrvatski grb s prvim bijelim poljem, a kako se primicala noć, tu i tamo – doduše rijetko – bilo je moguće vidjeti i posjetitelje s originalnim „uhatim U“ na odjeći ili kapama”.
Načelnik Policijske uprave šibensko-kninske Ivica Kostanić novinarima je kazao da je oduzeto nekoliko kapa i predmeta s neprimjerenim obilježjima, a protiv počinitelja su podnesene prekršajene prijave. Što se tiče spomenutih poruka koje su širile nacionalnu mržnju, njih se možda nije moglo eksplicitno čuti s pozornice. No nemoguće je sigurno znati koliki udio posjetitelja djeli ili makar samo tolerira takve stavove. No treba reći da su koljačke želje razne grupe gotovo deliričnih muškaraca kroz pjesme izražavale doslovce svakih par sekundi. Policajci, kojih je bilo više od stotinu, uglavnom nisu intervenirali. “Kada mi dođemo, oni zamuknu, a teško je identificirati tko je točno pjevao. Ukoliko nema remećenja mira, nema potrebe da reagiramo“, ponešto kontradiktorno novinarima je kazao Kostanić.
Događaj je sve u svemu u potpunosti prošao mirno.
“Isprazni folklorni fašizam”
„Umjesto gospodarskog prosperiteta, društvenog napretka ili recimo stanova, takve su proslave jedino što Hrvatska – ne mislim na državu, nego na naciju u cjelini – može ponuditi ljudima. Riječ je o ispraznom folklornom fašizmu. Naime, službena se Hrvatska koliko–toliko distancirala od nacionalističke priče samo jedne strane. Stoga je na dijelu desnice stvorena umjetna priča o pobuni protiv hrvatske ljevice koja je navodno za Jugoslaviju“, za DW govori Dragan Markovina.
Thompson je, kaže povjesničar s Filozofskog fakulteta u Splitu, zajahao upravo na tom valu te je stvoren mit o njemu kao antidržavnom elementu. „Uostalom, njegov je poznati album ‘E moj narode’ u otvoreno proustaškoj gesti promoviran upravo 10. travnja, na dan proglašenja NDH“, nastavlja naš sugovornik.
Ekstremna desnica, ističe, možda jest na margini u Saboru, pa i u svakidašnjem životu, ali njeni su stavovi svih tih sedamnaest godina posredovani putem određenih crkvenih krugova te javnih medija. Dovoljno se prisjetiti da je Hrvatska televizija uživo prenosila Thompsonove koncerte, a o skandaloznoj povezanosti Crkve i nacionalističkog pjevača dovoljno govori činjenica da na čavoglavsku proslavu već godinama dolazi šibenski biskup Ante Ivas. Crkveni velikodostojnik je -prema pričanjima novinara koji su tu bili i proteklih godina – čak lično znao Thompsona izvoditi na pozornicu podignutu preko puta novoizgrađene seoske crkve Hrvatskih mučenika. Ona je podignuta prvenstveno zahvaljujući pjevačevim prilozima, a na njenim zvonima ugravirani su njegovi stihovi.
Nema mjesta za ravnopravno sjećanje na srpske žrtve
„Riječ je o, kažimo to tako, duhom siromašnim slojevima stanovništva kojima nisu problematična spaljena srpska sela, ne smeta im da su ta sela u našoj zemlji“, kaže povjesničar. Prisjetimo se, u pjesmi „Anica kninska kraljica“ doslovce se navodi stih „Zbog Anice i bokala vina, zapalit ću Krajinu do Knina“.
Markovina naglašava da je teško očekivati da će uskoro doći do promjena. „Potrebne su sveobuhvatne promjene, kako u medijima, tako i u obrazovanju, no ministar obrazovanja bi se trebao više baviti time, a manje Vlatkom Markovićem. U cjelini govoreći, SDP se još od doba Račana, uz mali odmak, gotovo u cjelini uklopio u HDZ-ov desni narativ o stvaranju države. Možda je to bila cijena dolaska na vlast, ali dobili smo bezlične socijaldemokrate koji s pravom idejom ljevice nemaju nikakve veze. Oluja jest bila legitimna i logična akcija kojom se oslobodila zemlja, no nikada se nije iskreno i do kraja ispričalo za srpske žrtve, što bi bilo efektnije od bilo kakvog prisustva srpskih političara“.
Za razliku od Džakule, Milorad Pupovac, uvjerljivo najutjecajniji srpski političar u Hrvatskoj te šef Srpskog narodnog vijeća (SNV), odbio je otići u Knin.
„Ni nakon sedamnaest godina nije stvoren prostor za politiku sjećanja u kojoj bi bilo mjesta za stradanje pripadnika i hrvatskog i srpskog naroda. Ni nepunih godinu dana od ulaska Hrvatske u Evropsku Uniju nema ravnopravnog tretmana zločina i žrtava. Govor mržnje i uvrede ne dolaze samo od marginalnih grupa ili medija već i od predstavnika nacionalne politike i nacionalnih, javnih medija“, navodi se u izjavi Vijeća te ističe da je većina zločina nad Srbima do danas ostala nekažnjena. SNV-u za pravo daje i primjer ploče u spomen srpskim žrtvama Oluje, koju je postavila Inicijativa mladih za ljudska prava, no gradske vlasti Knina vrlo brzo su je uklonile.
dw.de/Informer.ba
