Na 17. godišnjicu parafiranja Daytonskog mirovnog sporazuma svjedoci tog povijesnog događaja i učesnici u njegovom stvaranju u razgovoru za agenciju Anadolija (AA) iznose bojazan da bi se trajno rješenje za Bosnu i Hercegovinu moglo početi tražiti tek ukoliko ta zemlja ponovno postane i “sigurnosno pitanje”, jer “izgleda da procesi idu upravo u tom pravcu”.
Takvo mišljenje dijeli i prof. dr. Kasim Trnka, bivši savjetnik prvog predsjednika Predsjedništva RBiH Alije Izetbegovića i ugledni profesor ustavnog prava iz Sarajeva.
“Imam utisak da akteri međunarodne zajednice ne predviđaju krajnje konzekvence njihovog aktuelnog stava prema BiH. Može li BiH definitivno ostati neka Terra Incognita, neka zadnja mračna rupa na karti Evrope i šta bi to ustvari značilo? Po mom mišljenju, budući se o tome sada ništa ne govori, bojim se da će se o tome govoriti tek u onom trenutku kada BiH više ne bude samo ustavno, već i sigurnosno pitanje“, kazao je Trnka za agenciju Anadolija (AA).
Dr. Mate Granić, bivši ministar vanjskih poslova Hrvatske i jedan od najbližih saradnika preminulog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana tvrdi za AA da se puno toga promijenilo u ovom dijelu svijeta u posljednjih 17. godina.
“Dayton je stvar koju treba dograđivati. Najbolje dogovorom, ali ako ne uspijevaju dogovori legitimnih predstavnika naroda u BiH, u tom slučaju smatram da bi međunarodna zajednica, a tu mislim na Ameriku, koja jedina ima pravu snagu, trebala uložiti više energije da bi se pomoglo u dogradnji Daytona“, rekao je Granić za AA.
Dodaje da oni koji su doveli do Daytona moraju pomoći da se ti procesi i dalje nastave u smislu njegove dogradnje.
“Bilo kakva promjena ne može se dogoditi bez unutarnjeg dogovora ili snažnog prisustva međunarodne zajednice, odnosno Sjedinjenih Američkih Država, jer bez njih ne ide. Promjene su, dakle, moguće dogovorima unutar legitimnih predstavnika naroda ili uz pomoć međunarodne zajednice. Trećeg rješenja nema“, smatra Granić.
Ratni ministar vanjskih poslova Republike Bosne i Hercegovine i bh. ambasador pri Ujedinjenim narodima (UN) Muhamed Šaćirbegović ističe da su Daytonski sporazum, očito, svi učesnici različito tumačili, ali da je njegov najveći doprinos uspostava mira u BiH. Priznaje da je taj “prijelazni sporazum” u početku davao pozitivne rezultate.
“Međutim, sada je jasno da nas Dayton stalno vraća unazad. Bh. političari moraju preuzeti značajnu odgovornost, ali isto tako i Washington i Brisel. Već dugo vremena Dayton je postao trofej u ladicama pojedinih lidera i političara u SAD-u i koristi se za promociju nekih pojedinaca. Dayton se može percipirati kao potamnjela slika. Političari poput Milorada Dodika su shvatili ovakvu dinamiku. Oni neće ništa reći protiv Daytonskog sporazuma zato što Republika Srpska svoj međunarodni legitimitet zasniva na njemu, dok ga država BiH prevazilazi. Jer, njen suverenitet, teritorijalni integritet i međunarodno priznanje ne zavise od mirovnog sporazuma“, govori Šaćirbegović.
Prema njegovim mišljenju, Dayton Dodiku daje šansu da potpuno blokira BiH. Time bi, veli, bio onemogućen njen napredak na putu ka evroatlanskim integracijama.
“Zato dok Dodik želi da zaštiti Daytonski sporazum kao mrtvački kovčeg za BiH i iz kojeg bi rasla povampirena mini Republika Srpska. Ja mislim da je došlo vrijeme da se mijenja Daytonski sporazum te tako ponudi svima u BiH šansa za novi život“, uvjeren je Šaćirbegvović.
Trnka objašnjava zašto je Dayton postao “luđačka košulja za BiH”, kako je taj sporazum nazvao jedan strani političar.
“Daytonski sporazum je favorizirao poziciju tri velike nacionalne grupe i pri tome je prilično zanemario mogućnost integrativnih elemenata kao što su poštovanje ljudskih prava, tržišna ekonomija, djelovanje civilnog društva, nezavisni mediji, pravosuđe… Samim tim je zamrznuto stanje ratnih ideologija koje su sada dobile priliku da mirnodopskim sredstvima ostvaruju svoje prvobitne ciljeve. Nažalost, pokazalo se da taj model, sam po sebi, dakle, bez asistencije međunarodne zajednice, ne može proizvesti nikakav napredak, jer nema koncenzusa o zajedničkim vrijednostima države“, podvlači Trnka.
Da se Daytonski sporazum i danas gleda iz ugla ratnih ciljeva potvrđuju i najnovije poruke srbijanskog premijera Ivice Dačića.
“Republika Srpska je prvi srpski entitet u srpskoj istoriji preko Drine i zato taj sporazum zaslužuje da bude istorijski dokument u istoriji srpskog naroda“, rekao je Dačić.
Uz načelnu napomenu da su promjene Daytonskog sporazuma “moguće samo uz saglasnost svih naroda i entiteta u BiH”, Dačić je ponovio da je “Srbija garant tog sporazuma i da ima specifične i posebne odnose sa Republikom Srpskom”.
Bosna i Hercegovina, tvrdi ratni predsjednik Skupštine BiH Miro Lazović, sa aktuelnim političkim strukturama nije u stanju prevazići ograničenja koja su u Daytonu zacrtana.
“Dayton je samo prekinuo rat i doveo do mira u BiH, ali to je jedan zaleđeni konflikt. On do dan danas nije riješen. Cjelokupan poratni period pokazuje da je naša politička i intelektualna misao sve vrijeme tumarala. Nisu pronađeni mehanizmi deblokade jednog kontinuiranog političkog haosa, koji je u ovih 17 godina permanentno opterećivao političku scenu u BiH. Izvorište tih naših nesporazuma, političkih nesuglasica, vidljiv je u lošim ustanvim rješenjima koja su zacrtana u Daytonu“, smatra Lazović.
Profesor Trnka, nadalje, podsjeća da je svaki napredak u postratnoj BiH ostvaren isključivo zbog angažmana međunarodne zajednice. Vladajuće elite, kako tvrdi, ne pokazuju nikakvu volju, niti sposobnost da naprave prodor u tom smislu.
“Iluzija je očekivati da će postojeće političke elite, konstituirane na tom konceptu, nešto uspjeti uraditi. Po svemu sudeći, ti isti koji su nametnuli ovakvo ustavno rješenje moraju barem pomoći demokratske snage u BiH da iznađu određena rješenja. Ta pomoć ne može biti samo verbalna i zadržavati se na uobičajenoj floskuli kako nas “podržavaju ako se dogovorimo”. Jer, unaprijed znaju da se ne možemo nikako dogovoriti. Očigledno, mora doći do ozbiljnih ustavnih promjene. I to u sintezi napora međunarodne zajednice, koja je objektivno kriva za sve što je ovdje uspostavljeno, i demokratskih snaga koje, nadamo se, postoje u BiH”, ocijenio je profesor Trnka.
Lazović pojašnjava da je Daytonski sporazum mogao trajati samo do onog trenutka kada se postigne stabilni mir u državu.
“Od tog trenutka kada je stabilan mir postignut, moralo se priči reviziji tih ustavnih rješenja na način da se pravi jedan Ustav za budućnost BiH, koji bi bio sačinjen na drugim konceptima i principima. A, to u ovom trenutku BiH nije u stanju, jer smo suočeni s neprincipijelnom politikom prema BiH, ali i unutrašnjim slabostima i političkim sukobima. Tu, prije svega, mislim na sage koje bi htjele reaktivirati ratne ciljeve političkim sredstvima, te stalne nesporazume između političkih snaga koje Dayton žele iskoristiti za reintegraciju bh. društva i države, odnosno onih snaga koje žele održati status Q i jačanje entiteta, to jeste RS, a na štetu države BiH“, stava je Lazović.
I ratni član Predsjedništva RBiH i dekan Filozofskog fakulteta u Sarajevu prof. dr. Ivo Komšić podsjeća da je glavni cilj Daytonskog sporazuma bio da zaustavi rat i da stvori pretpostavke razvoja države BiH.
“Ali, mislim da je Richard Holbrooke (tvorac Daytonskog sporazuma) napravio strašnu grešku jer je ratne aktere ostavio u političkom životu BiH. Oni nisu odustali od tih ratnih ciljeva i oni ih i danas pokušavaju ostvariti političkim sredstvima. OHR, koji je ovdje ostavljen da se brine o Daytonskom sporazumu je, također, posljednjih godina zaboravio svoju temelju zadaću i ne čini ništa da sankcionira one koji kreše Daytonski sporazum. To je naš osnovni problem. Sve dok tu ne bude odlučne akcije da se potpuno iz političkog života uklone ljudi koji na temelju Daytonskog sporazuma ne unaprjeđuju državne institucije, ne razvijaju BiH i ne rade na njenom približavanju Evropskoj uniji, mi nećemo imati napretka“, istakao je on.
Naglasio je da ne postoje unutrašnji kapaciteti koji bi nekom unutrašnjom akcijom uklonili te dezintegrirajuće faktore.
Također, kako kaže, međunarodna zajednica je vjerovala da će čestim izborima demokratske i patriotske snage doći na vlasti. No, dogodilo se suprotno i samo su jačale “one političke opcije koje su vodile rat i preko rata ostvarivale svoje nacionalističke ciljeve“.
AA/Informer.ba
