BiH Izdvojeno Vijesti

2. maj 1992. dan opsade i odbrane Sarajeva

Prošlo je 19 godina od početka Opsade grada Sarajeva, najduže opsada jednog grada u modernoj historiji civilizacije.
Početak maja 1992. godine će za sve Sarajlije zauvijek ostati duboko urezni u sjećanje. To su bili dani kada su zvjeri pokušale slomiti grad. Pokušaj specijalnih jedinica tadašnje jugoslavenske vojske da zauzmu zgradu Predsjedništva BiH kulminirao je na Skenderiji, gdje ih zaustavljaju Specijalna jedinica MUP-a i Teritorijalna odbrana BiH koju su činili građani Sarajeva.

Prva velika bitka za glavni grad Bosne i Hercegovine se desila 2. maja 1992. godine. Pucnjava iz automatskog oružja i eksplozije artiljerijskih granata satima su odjekivale centrom Sarajeva. Građani nisu ni znali šta se tačno dešava, a po intenzitetu pucnjave i siline eksplozija bilo je jasno da se ne radi o uobičajenom puškaranju i sporadičnom granatiranju Sarajeva.

Otvoreni program Televizije Sarajevo, 2. maj 1992
U direktnom radijskom prijenosu dnevnika tadašnje Televizije Sarajevo svjetska javnost je saznala da je Predsjedništvo BiH napadnuto, da je Komanda JNA u Sarajevu u okruženju, da je predsjednik države u zarobljeništvu, da se grad razara iz svih artiljerijskih oruđa i da se posredstvom medija pregovara o obustavi vatre i razmjeni zarobljenih.
Isti dan je granatama i zapaljivom municijom s brda oko Sarajeva, zapaljena zgrada glavne pošte na obali. U potpunosti je izgorila, te je onemogućena telefonska komunikacija u gradu.

Dragan Vikić
“Kada je predsjednik Izetbegović zarobljen i kada je bila razmjena, ne bi oni njega tako lako pustili da su u noći na 2. maj završili posao. Mi smo taj dan veliki posao odradili. 2. maj je za mene ključni dan toka rata u Sarajevu, jer tog dana je Sarajevo trebalo biti presječeno. Oni su došli do Predsjedništva nekih tridesetak metara. Da su uspjeli ući, tok rata bi bio drugačiji.”, kaže Dragan Vikić, komandant Specijalnih jedinica MUP-a i najveća legenda odbrane Sarajeva.
Opsada koja će trajati 1425 dana je i zvanično započela 2. maja 1992. godine. Živjelo se bez vode, bez struje i bez hrane uz svakodnevna žestoka granatiranja i prijetnju snajperskom vatrom. Usljedilo je 1425 dana konstantne prijetnje smrću Sarajlijama.