Josip Muselimović, advokat tužiteljice Županijskog tužiteljstva Tuzla Dijane Milić, koja je preminula u 44. godini u Tuzli, za Oslobođenje kaže kako je pokojna tužiteljica preminula od društvene nepravde.
Je li Dijana Milić bila kriva za djela koja joj se stavljaju na teret?
Kolegicu Dijanu Milić sam upoznao prije 20 godina i sudjelovao sam u ozbiljnim procesima u kojima se ona pojavljivala u ulozi sutkinje. U posljednje, pak, vrijeme susretali smo se i u predmetima u kojima je ona bila u ulozi tužitelja. Dojma sam, a taj dojam dijele i moje kolege odvjetnici, da se radilo o jednoj vrlo stručnoj i odgovornoj, profesionalno opredijeljenoj tužiteljici. Prije nekoliko mjeseci, u travnju, imao sam telefonski poziv u uredu.
Ona se predstavila kao Dijana Milić, no nisam odmah shvatio o komu se radi. Mislio sam kako se radi o stranci, a ne kolegici tužiteljici. Kazala mi je kako ima određenih problema i onda sam shvatio o komu je riječ. Došla je nakon toga u moj ured i molila me da budem njen branitelj u spornom predmetu. Prihvatio sam njenu obranu i upoznao se s predmetom.
Ostao sam zapanjen kad sam pročitao optužnicu. Također, bio sam iznenađen i činjenicom da je takva optužnica potvrđena, a po tom i rješenjem kojim je Dijana Milić bila suspendirana do okončanja postupka. Najviše me, pak, začudilo s kojom lakoćom su odbijeni moji prigovori na optužnicu, a odbijena je i žalba na rješenje o suspenziji. No, što je, tu je.
Mi smo 30. lipnja bili na Općinskom sudu u Zenici i tada smo se trebali izjasniti o njenoj krivnji. Naš stav je bio odlučan – nema krivnje! U tim njenim radnjama apsolutno nema kaznenoga djela. No, tada sam stekao dojam da je Dijana Milić posustala, da je potpuno slomljena osoba. Vidio sam da se vrlo teško uspinjala uz stepenice Općinskoga suda Zenica.
Međutim, bez obzira na to što sam bio svjedok njene tjelesne onemoćalosti, nisam vjerovao kako će se sve ovako tragično završiti. Znao sam da ne uzima hranu i da ne spava. Žalila mi se na sve te probleme. Nakon tog 30. lipnja bili smo redovito u kontaktu. Hrabrio sam ju, međutim, očito to nije bilo dovoljno. Ova priča je Dijanu Milić zaista bacila u agoniju. Otišla je u bolnicu gdje je pala u komu i iz te kome se više nije probudila.
Svjedokinja s moralnog dna
Kazali ste kako je Dijana Milić preminula od nepravde.
Gledajte, ona je godinama sustavno radila na aferi koja je tresla Tuzlu, ne samo Tuzlu nego i cijelu državu. Kad je korak po korak sama sve to dovela do kraja, postala je optužena. Najzanimljivije i najtragičnije je da je cjelokupan kazneni postupak koji je vođen protiv Dijane Milić zasnovan na iskazu jedne osobe koja je na prvim stepenicama svoga životnoga puta posrnula i kojoj čast, riječ i moral, znače tek nekoliko bilo kakvih novčanica.
Nisam mogao vjerovati da optužnica može krenuti s takvim dokazima. Ipak, to se dogodilo. Dijana Milić jednostavno nije izdržala jer je na ovakav način bila optužena, jer je ostala sama i bez zaštite, jer su je tužile njene kolege tužitelji i zato što je bila suspendirana zbog onoga protiv čega se cijeloga života borila – amorala, korupcije i kriminala. Kada sve to tako pogledate, onda je ona zaista i umrla od jedne društvene nepravde. Ima tu još jedan vrlo zanimljiv problem, koji nije vezan samo za Dijanu Milić.
Riječ je o tome što se u našoj državi i društvu u sredstvima javnog informiranja sustavno ne poštuje presumpcija nevinosti. Dovoljno je da netko podnese prijavu i da netko iz nekih drugih interesa to sazna, pa da sutra budete prokazani kao kriminalac, lopov, preljubnik, zločinac, pripadnik zločinačke organizacije.
Što nam slučaj Dijane Milić govori o stanju u bh. pravosuđu?
Ova smrt podmuklo odzvanja i traži odgovore na puno pitanja, posebice odgovore o stanju u našem pravosuđu. Rekao sam da, kao odvjetnik s dugogodišnjim iskustvom, nisam mogao vjerovati da bi Dijana Milić mogla biti optužena na temelju takvih iskaza. Isto tako nisam mogao vjerovati da bi ista ta optužnica mogla biti i potvrđena od nadležnoga suda. Glavna rasprava se trebala održati 25. kolovoza. Mi, pak, tada nećemo ići na Općinski sud u Zenicu, nego ćemo sutra (razgovor vođen u petak op. a) u Tuzlu na sahranu naše kolegice.
Komu je u interesu da se tužitelji diskreditiraju na ovakav način?
Vjerojatno su tu postojale određene interesne skupine, no nikada tužiteljstvo ne smije podleći pritiscima interesnih skupina. Zakon i zakonitost se moraju dobro odmjeriti. Nema nikakve dvojbe da Dijana Milić nije počinila ono što joj se stavljalo na teret. Naprotiv, da je i počinila ono za što ju se tereti, to nije kazneno djelo. Njoj se zamjeralo da je zloupotrijebila svoj položaj i nagovorila svjedokinju da kaže nešto. Svjedokinja je to i kazala i na temelju tog iskaza su optuženi bili pravomoćno osuđeni. Dakle, ona je savjesnim radom od jedne osobe dobila ono što je nju kao tužiteljicu zanimalo. Optužila je organizatore prostitucije i oni su pravomoćno osuđeni.
Ako se, kolokvijalno rečeno, ovakve stvari montiraju tužiteljima, kako onda da običan građanin BiH ima povjerenje u pravosuđe naše zemlje?
Ovo je zaista vrlo težak udarac za naš pravosudni sustav.
To nam sugerira da je u BiH sve moguće?
To nam sugerira vrlo ozbiljno pitanje – gdje se u ovom času nalazi naš pravosudni sistem?!
Kako padaju predmeti?!
S druge strane, vidimo i kako se vode sudski proce si protiv vodećih političara u zemlji. Najčešće se takvi procesi vode dugo vremena i na kraju tužiteljstva odustaju od optužnica. Zbog čega?
Prema izmjenama našeg kaznenoga zakonodavstva, obrana nema mogućnosti sudjelovanja u istražnom postupku. Tužitelj koji pokreće istragu imaju svoju viziju vođenja postupka i on istragu provodi na najbolji mogući način u namjeri da dokaže ono za što smatra da je istina. Stvari, pak, poprimaju sasvim drugačiji oblik kada se u proces uključi obrana. Zbog toga je u ovoj zemlji palo nekoliko vrlo ozbiljnih predmeta. Ne kada je obrana aktivno sudjelovala u istražnome postupku i imala je mogućnost ulaganja žalbe na provođenje istrage. Imala je i mogućnost predlaganja dokaza obrane i kontrole istražnoga postupka. Onda i nije moglo biti ovako velikih odstupanja u dokaznom postupku.
Oslobođenje/Informer.ba
