Jedna od najvećih diplomatskih i sigurnosnih afera s uništavanjem tajnih državnih podataka, u kojoj je početkom ove godine glavnu ulogu imao bivši ministar vanjskih poslova BiH Sven Alkalaj, neće nikada biti do kraja rasvijetljena, kao što bh. javnost nikada neće saznati kolike su razmjere štete koju je Alkalaj nanio državi i njenim vanjskim poslovima.
Sve upućuje na zataškavanje zbog, vjerovatno, velikih posljedica po samu državu, tim prije što, uprkos određenim materijalnim dokazima, kratka istraga Ministarstva sigurnosti BiH nije dala bilo kakve rezultate na osnovu kojih bi Alkalaj krivično odgovarao.
“Nezavisne” su, nakon što se mjesecima čekalo da cijeli slučaj padne u zaborav, zvanično zatražile odgovore u vezi s rezultatima istrage, koji su, blago rečeno, frapirajući.
Naime, Mate Miletić, pomoćnik ministra sigurnosti, konstatuje da je nakon službenog poziva 19. januara Državni sigurnosni organ (DSO) izvršio nadzor u MVP-u 23, 26. i 27. januara (dakle, sa četiri do osam dana zakašnjenja od poziva) te da je ustanovljeno “da u okviru sigurnosnog područja tajnih podataka nije bilo šta uništavano”.
Uprkos određenim dokazima, kratka istraga Ministarstva bezbjednosti nije dala nikakve rezultate
“Također, nadzornim aktivnostima je utvrđeno i da u sigurnosno područje MVP-a BiH nikada do sada nije stigao niti jedan dokument s oznakom tajnosti, a koji je sadržavao tajne podatke BiH, odnosno da su u to područje do momenta nadzora dostavljani samo NATO tajni podaci”, navodi Miletić u svom izvještaju. On dalje konstatuje i da su “uočeni nedostaci po pitanju rukovanja tajnih podataka u MVP-u, koji moraju biti otklonjeni“.
Miletić i njegov tim, međutim, nigdje nijednom riječju ne pominju desetine i desetine velikih plastičnih kesa koje su danima iznošene iz zabačenih hodnika MVP-a i bacane u okolne kontejnere. Iz izvještaja je, također, nejasno kakve je onda podatke i dokumente uništavao Alkalaj sa svojim timom, ako već nije riječ o tajnim depešama?
Također je nejasno koji to zakon dopušta bilo kojem izabranom zvaničniku da mašinski melje i reže dokumentaciju unutar zvaničnih prostorija jedne državne institucije, a da za takvo krivično djelo ne odgovara?
Mnogo je nejasnoća vezanih za ovu veliku aferu, ali ni za jednu još ne postoji validni odgovor.
Podsjećamo, jedan od najvećih skandala i sigurnosnih propusta u sjedištu bh. diplomatije početkom januara ove godine rezultirao je službenim pozivom sigurnosnim organima i institucijama države da provjere koliko je uništeno tajnih podataka i dokumenata. Veliko pospremanje u kabinetu Svena Alkalaja, koji se u to vrijeme povlačio nakon gotovo šest godina mandata obilježenog aferama, trajalo je nekoliko dana, a za to vrijeme “bezbolno” je izrezana i uklonjena sporna dokumentacije koja nije smjela da dočeka novog ministra Zlatka Lagumdžiju.
Nejasno koji zakon dopušta zvaničniku da mašinski reže dokumentaciju unutar prostorija institucije
Prema tvrdnjama zaposlenika, operacija je trajala danima, a iz Alkalajevog i kabineta njegovih najbližih saradnika iznošene su vreće pune papirnih otpadaka, u kojima je bila uništena državna dokumentacija.
Na fotografiji, koja je u posjedu “Nezavisnih”, a u to vrijeme snimljena je mobitelom u jednom od hodnika MVP-a, vide se plastične kese pune mašinski rezane dokumentacije koja je završila na smetljištu.
Vanredno stanje u Alkalajevom kabinetu trajalo je sve do poziva Ministarstvu sigurnosti, a pojedinim zaposlenicima je naređeno da rade i u dvije smjene.
Dobro upućeni su uvjereni da je na ovaj način Alkalaj sebi pokušao napraviti odstupnicu (i očigledno uspio), a u prilog ovoj tvrdnji mogu poslužiti svi dosadašnji izvještaji revizora o poslovanju MVP-a, koji su, svi do jednog, bili negativni.
Nagrada za skandale 360.000 KM godišnje
Česta putovanja Svena Alkalaja u sjedište UN-a u New Yorku koja po pravilu nisu službeno opravdavana, niti je država imala ikakve koristi od njih, postala su jasnija tek nakon završetka njegovog mandata.
Naime, Alkalaj je godinama lobirao kod generalnog sekretara UN-a Ban Ki Moona za jednu od atraktivnih pozicija u ovoj organizaciji nakon što napusti fotelju u Vijeću ministara BiH. Na kraju mu je to i uspjelo te je u martu ove godine imenovan za izvršnog sekretara Ekonomske komisije UN-a za Evropu (UNECE), sa sjedištem u Ženevi.
Iako to nikad nije službeno potvrđeno, prema dobro upućenim izvorima, Alkalaj sada uživa u “tričavih” 15.000 eura mjesečne plaće (360.000 KM godišnje).
Nezavisne/Informer.ba
