Dragan Paravinja (43), vozač kamiona, koji je priznao ubistvo Antonije Bilić (17) iz Drniša u Hrvatskoj, tokom saslušanja banjalučkoj policiji detaljno je opisao kako je povezao stoperku, kako joj se, kako kaže, “nabacivao”, a kad se krenula opirati, udavio je i bacio s mosta u rijeku Krku.
On je u izjavi policiji, koja je u posjedu “Nezavisnih novina”, iznio čitavu šokantnu priču koju je počeo hronološki:
“U firmi ‘Godec beton’ kao radnik sam prijavljen u junu mjesecu, a u istoj firmi radim tri mjeseca. Opis djelatnosti navedene firme je transport robe, a dužio sam ili koristio vozilo marke MAN, registarskih oznaka ZG slovnu oznaku sam siguran, ali brojeve nisam siguran, mada mislim da su bili brojevi 854, ali u iste nisam siguran. Dana 6. juna 2011. sam tovario robu u firmi ‘Lasels Berger’, u mjestu Đurđevac, kada sam kamionom reg. oznaka koje sam prethodno rekao vozio svojoj kući. Radi se o kamionu plave boje, kojem karoserija i prikolica imaju sivu ceradu.
Nakon što sam došao kući i u istoj prespavao, dana 7. juna 2011. godine sam, oko pet časova ujutro, svojim kamionom krenuo prema Splitu na prvi istovar. Prema Splitu sam se kretao dionicom puta Kistanje – Drniš – Klis- Solin. Tokom navedenog puta sam se zaustavio u mjestu Drniš, gdje je trebalo da kupim cigarete, međutim, prodavnica tu nije radila, nakon čega sam nastavio put prema odredištu. U Split sam došao u prijepodnevnim časovima, gdje sam završio istovar uz malo kašnjenje, jer mi se stranica karoserije nije htjela otvoriti. Napominjem da sam u Split stigao u prijepodnevnim časovima.
Nakon navedenog istovara, svojim kamionom odlazim u drugi istovar u firmu ‘Pevec’, koja se nalazi ispod Solina. Nakon navedenog istovara otišao sam u ‘Solin-građu’ u Solinu, gdje sam nosio novac da platim neke svoje privatne dugove. Nakon plaćanja, ne mogu se sjetiti koliko je bilo časova, svojim kamionom krenuo sam u pravcu Zagreba.
Na putu prema Zagrebu, na raskršću puteva Split – Drniš, Drniš – Šibenik, pored puta s moje lijeve strane primijetio sam djevojku koja je stopirala vozila u kontrasmjeru mog kretanja. Primijetio sam da je bila lijepa, crne duže kose i da je na sebi imala farmerice i majicu, ne mogu se sjetiti koje boje, dok je o ramenu držala žensku torbu.
Prilikom nailaska u neposrednu blizinu djevojke, pošto mi je bio otvoren prozor, ja sam joj dobacio: ‘Hoćeš li sa mnom u Zagreb’, na šta je ona odgovorila: ‘Hoću u Split’, nakon čega ja produžavam nekih pedesetak metara dalje, okrećem kamion i dolazim u blizinu djevojke koja je stopirala.”
Paravinja je tako došao do susreta s Antonijom Bilić, čije ime je saznao kasnije tek iz medija, pa je nastavio iznositi detalje susreta sa maloljetnom stoperkom:
“Nakon što je ušla u kamion, sa djevojkom sam započeo neki neobavezni razgovor, s tim što sam joj se ja ‘nabacivao’. Koliko se mogu sjetiti, prihvatala je sa dozom rezerve moje ‘nabacivanje’ sve do momenta dok se nismo zaustavili. Razlog mog zaustavljanja ogledao se u tome što sam ja imao namjeru preći na njenu stranu sjedišta i to na taj način što sam izašao iz kamiona i pješke prešao na stranu suvozačevih vrata, gdje sam tom prilikom pokušavao djevojku smiriti, čak joj nudeći da izađe iz kamiona.
Nakon toga, ja ulazim u kamion, dok je djevojka za to vrijeme prešla na mjesto vozača i bezuspješno pokušavala otvoriti vozačeva vrata, koja se nisu mogla otvoriti, nakon čega je počela da me psuje i vrijeđa psujući srpsku majku. Tokom tih dešavanja samo me uspjela nekoliko puta odgurnuti nogom od sebe. Takođe, u jednom momentu je pokušala iz kabine da prođe pored mene i dalje glasno me psujući, da bih ja u tom momentu izgubio živce i jako sam je rukama uhvatio u predjelu vrata, ne mogu se sjetiti koliko dugo sam je držao, nakon čega ona više nije pružala otpor i samo se ‘opustila’.
Nakon toga, pošto sam bio van sebe, ja se ne mogu sjetiti da li sam upalio kamion ili je on radio i nastavio sam kretanje prema Solinu, kada sam se nedugo zatim kamionom okrenuo i krenuo u pravcu Zagreba.”
Kamiondžija je u daljoj ispovijesti, tokom koje je čas plakao, a čas bio miran, policiji priznao dalji put koji je obavio kako bi se riješio tijela beživotne nesrećne djevojke. Kazao je:
“Djevojka se za to vrijeme nalazila između sjedišta u kabini kamiona. Na navedenoj dionici puta sam se zaustavio kada sam pomenutu djevojku stavio na krevet iza sjedišta u kabini i nastavio dalje kretanje. Nakon što sam djevojku prebacio na zadnje sjedište tj. krevet u kabini, kamionom krećem od Drniša prema Kistanju.
Na dionici puta prema Kistanju na jednom od tri mosta na rijeci Krki, ja sam mahinalno zaustavio kamion, te sam ušao na mjesto suvozača, odakle sam s kreveta iz kabine iznio djevojku te je ponio prema ogradi navedenog mosta. Pošto je ograda bila izuzetno niska, ja sam djevojku samo spustio iza ograde, ali nisam siguran da li je tijelo ušlo u vodu ili se zaustavilo negdje na obali. Ne mogu se sjetiti koliko je sati tada bilo.”
Nakon priče kako se riješio tijela žrtve, Paravinja je policajcima ispričao svoj dalji put, tokom kojeg se i riješio preostalih stvari nesrećne djevojke. Rekao je:
“Nakon toga sam nastavio kretanje kamionom, kada me u jednom momentu na moj privatni ili broj telefona u vlasništvu firme, u to nisam siguran, ali je sigurno poziv bio na jedan od ta dva, pozvao vlasnik firme i rekao da se uputim u pravcu Ogulina. Što se tiče broja telefona vlasnika firme, mislim da se radilo o broju (099204….) s tim što napominjem da nisam siguran da je bio taj broj, jer je gazda znao koristiti i drugi broj kojeg se ne mogu sjetiti. Moj broj telefona koji je u vlasništvu firme je 099204…., mog privatnog broja se ne mogu sjetiti.
Prilikom dolaska u Ogulin, kretao sam se relacijom puta u Maslenici, gdje sam izašao na autoput i autoputem sa išao dalje do Ogulina. Tokom kretanja prema Ogulinu, na jednom od odmorišta, čijeg se imena ne mogu sjetiti, ja sam se zaustavio, gdje sam u jedan od kontejnera odbacio torbu čija je vlasnica bila djevojka, te sam nastavio dalje kretanje. Torbu nisam otvarao niti sam se interesovao o njenom sadržaju, a želim i da napomenem da nisam ni znao kako se djevojka zvala, niti se mogu sjetiti da li se predstavila.
Nakon dolaska u Ogulin, ponovo sam se uputio u Split, nakon čega dolazim svojoj kući. Dolaskom kući, presvukao sam garderobu koju sam imao na sebi, nisam siguran šta sam od garderobe toga dana imao na sebi, a obično radim ili u farmericama ili u crnoj trenerci i majici kratkih rukava s natpisom firme u kojoj sam prije radio, a radi se o firmi ‘Vesttransport’. Nakon što sam došao kući, kao što sam rekao, ja sam se presvukao i nešto večerao, kada sam ponovo u večernjim časovima kamionom došao u mjesto Polača, koje se nalazi iznad Knina, gdje sam u kamionu i zanoćio.”
Potom se Paravinja u izjavi opet vratio na ubijenu djevojku pa je policajcima kazao i kako nikome nije rekao ništa o zločinu koji je učinio. Ispričao je:
“Ne mogu se sjetiti i nisam siguran da je pomenuta djevojka kod sebe imala kakav mobilni telefon, niti sam primijetio da se ona na isti javljala. Za pomenutu djevojku sam saznao putem novina i televizije, a tada sam i saznao kako se zove, dok se ja nikome nisam povjeravao šta sam učinio niti da ja imam veze s njenim nestankom.”
U nastavku davanja izjave govorio je o daljim danima poslije zločina nakon što je prespavao iznad Knina, ne sjećajući se u kojoj firmi je narednog, tj. toga dana vršio istovar. Govorio je:
“Nakon nekih pet do šest dana sam vozio i koristio isti kamion, uz napomenu da ga nisam nikako prao. Sjećam se da sam se poslije 7. juna, nakon šestog ili sedmog dana iznad mjesta Obrovac, vidio sa svojim radnim kolegom Miloradom Zatezalom kada sam iz svog kamiona izvadio i iznio plinsku bocu, dva ćebeta i jednu plahtu, koji su se nalazili na krevetu iza vozača i suvozača uz napomenu da sam se sa njim našao sa svojim privatnim vozilom, u kome se nalazila moja supruga i mojih dvoje djece.
Želim da napomenem da sam pomenutu plahtu i dva ćebeta, zajedno sa plinskom bocom, ostavio u svojoj kući. Ovom prilikom želim da izjavim da je 8. juna u krugu moje firme izvršena zamjena šoferšajbne na kamionu, koja je bila dobro oštećena tj. napuknuta, a zamjenu je izvršila ovlaštena firma koja se bavi zamjenama šoferšajbni i drugog. Ne mogu se sjetiti tačno koja je firma izvršila zamjenu, ali mislim da je to dogovorio gazda moje firme.”
Na pitanje ispektora šta se desilo sa tahografom od 7. juna i kakva je njegova praksa sa radom sa tahografima, Paravinja je odgovorio:
“Tahograf od dana 7. juna sam istog dana izvadio iz kamiona i isti sam dao svojoj supruzi, od koje je od strane policije dana 26. juna oduzet. Skoro svaki tahograf iz svog kamiona sam vadio jer je očigledno da se u Hrvatskoj krši zakon po tom osnovu, jer kamiondžije, pa i ja sam, po tom osnovu kršimo zakon.”
Na pitanje inspektora šta mu je poznato oko događaja od 28. juna 2010, Paravinja je odgovorio:
“Mogu da izjavim da sam se toga dana kretao dionicom Jadranske magistrale kada me ustopala jedna atraktivna djevojka koja mi je odavala utisak slabog morala, koju sam primio u svoj kamion. Koliko se mogu sjetiti, imala je crnu dužu kosu i nakon ulaska u kamion bilo je intimnih razgovora i kontakata s njom, ali ista nije htjela bilo kakav seksualni odnos sa mnom. Štaviše istoj sam dao i svoj privatni broj telefona i e-mail i to je sva priča oko te djevojke i tog događaja.”
U nastavku izjave govorio je o posljednjem bijegu iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu, pa je kazao:
“Na pitanje inspektora kako, zašto i kada sam donio odluku da pobjegnem u BiH, mogu da kažem da me prije izvjesnog vremena, otprilike dan nakon mog prelaska granice, telefonom pozvao jedan inspektor Policijske uprave Obrovac, koji mi je rekao da moramo obaviti još jedan informativni razgovor, navodno, na okolnosti poslovanja firme u kojoj sam radio, međutim, meni je to bio signal da se nešto čudno dešava i da sam u opasnosti zbog nestale djevojke, kada donosim odluku da napustim teritoriju Hrvatske.”
Paravinja je govorio i o određenim pripremama za bijeg, spomenuvši i ronilačko odijelo. Ispričao je:
“Ne mogu se sjetiti koji je dan bio, ali znam da nije bilo davno. Na području Slavonskog Broda sam u jednoj od prodavnica kupio ronilačko odijelo i peraja kada sam se uputio prema rijeci Savi, gdje sam našao pogodno mjesto i gdje sam preplivao rijeku Savu, te sam izašao na teritoriju BiH, odnosno Republoke Srpske. Ne mogu se sjetiti gdje sam to odnijelo odbacio.”
Takođe, na kraju je opet govorio o lokaciji gdje je nesrećnu djevojku bacio, te je kazao:
“Na kraju želim da izjavim da sam tokom razgovora sa istražiteljima na jednom komadu bijelog papira hemijskom olovkom napravio jednu skicu gdje sam nacrtao, tj. skicirao moguće mjesto i lokaciju odakle sam ja djevojku spustio u rijeku Krku, a pomenutu skicu sam i potpisao te je u prisustvu advokata i prilažem uz ovaj zapisnik o uzimanju izjave.”
Na pitanje advokata da li je psihijatrijski liječen i tretiran, da li se žalio ljekaru opšte prakse na psihijatrijske smetnje i slično, Paravinja je odgovorio:
“Ne, nikada nisam psihijatrijski liječen.”
Prebačen u zatvor “Kula”
Dragan Paravinja, koji je u nedjelju uhapšen na području Srpca, juče je iz prostorija banjalučke policije transportovan u zatvor “Kula” u Istočnom Sarajevu. Osnovni sud Sokolac ranije mu je odredio pritvor zbog silovanja počinjenog 2005. godine. Podsjećamo, optužen je i za silovanje i pokušaj silovanja u Srbiji, a juče se pojavila i priča po kojoj se njegovo ime povezuje i s nestankom Slovakinje Viere Malovikove (48).
Inače, sinovi Paravinje ljuti su na svoga oca, a njegova supruga Milijana policiji je rekla da je on za nju mrtav.
Bjegunac u četiri zemlje
Srbija, Hrvatska, Slovenija i Njemačka držale su osuđenog silovatelja Dragana Paravinju, ali je, ipak, svaki put uspio pobjeći. On je u Srbiji 2003. pravosnažno osuđen na četiri i po godine zatvora zbog silovanja i pokušaja silovanja, ali je tada pobjegao u Hrvatsku.
Tri godine kasnije zbog srbijanske potjernice uhapšen je u Sloveniji, ali se i tamo, uz plaćanje kaucije, uspio izvući, i nakon toga je pobjegao u Hrvatsku. Paravinju je prije tri godine uhapsila i njemačka policija, ali ga je pustila da se vrati u Hrvatsku, umjesto da ga izruči Srbiji. Da li će nakon hapšenja biti izručen Srbiji ili Hrvatskoj, jer ima državljanstvo te dvije zemlje, pitanje je na koje za sada niko ne daje odgovor.
Informer.ba
