Vojin Martinović (28), sin Željka Ražnatovića Arkana, u intervjuu za “Alo” prvi put javno j kao jednog od glavnih nalogodavca i organizatora ubistva svog oca označio je Marka Miloševića, sina pokojnog predsjednika nekadašnje Savezne Republike Jugoslavije Slobodana Miloševića!
Arkanov sin iz braka sa Natalijom Martinović, koji živi u Americi, za ubistvo svog oca optužuje i Radomira Markovića, bivšeg šefa Državne bezbjednosti, i Andriju Draškovića, kontroverznog beogradskog biznismena.
Uoči 12. godišnjice od Arkanove smrti i u jeku hapšenja odbjeglog Dobrosava Gavrića u Južnoafričkoj Republici, glavnoosumnjičenog za zločin, Vojin Ražnatović otkriva da su neki “biznismeni” morali da finansiraju ubistvo njegovog oca i poručuje da svi odgovorni još nisu izvedeni na sud.
“Mog oca su ubili u klasičnoj akciji tadašnje Službe državne bezbjednosti Srbije, a glavni organizatori su Marko Milošević, Rade Marković i Andrija Drašković. umiješan je bio i jedan beogradski klan, kao i nekoliko moćnih ‘biznismena’ koji su morali da finansiraju cijelu operaciju.”
– Zašto su ga ubili? Ako su oni organizatori, ko je nalogodavac i da li su finansijeri ubistva i dalje moćni, kao i beogradski klan?
“Pa očigledno im je mnogo smetao. Oni su i organizatori i naručioci. Finansijeri su i dalje moćni, a pomenuti klan se raspao jer je mnogo njihovih članova likividirano poslije ubistva mog oca.”
– Kako komentarišeš cio sudski proces koji je vođen za ubistvo tvog oca? Šta misliš, zbog čega se sud nije bavio nalogodavcima ubistva tvog oca?
“Cijelo suđenje je bilo jedna najobičnija farsa. Čitav proces je bio jedna velika sudsko-politička zavjera, jer nalogodavci i organizatori ubistva mog oca nisu izvedeni pred sud. Oni su sve vrijeme bili zaštićeni, a na sud su izvedeni samo neki izvršioci. Nikad nije razjašnjeno ni ko je četvrta osoba ubijena u “Interkontinentalu”, koja je pucala na mog oca, ni ko su ostali koji su čuvali leđa, a onda ih sve ubili i pobjegli. O svemu tome se i danas ćuti iako postoje dokazi.”
– Imao si 16 i po godina kada je tvoj otac ubijen. Kako bi ga opisao i da li si ti naslijedio neke njegove osobine?
“On mi je bio sve. Nadam se da sam naslijedio mnogo njegovih osobina… Ali drugi o tome mogu više reći.”
– Da li si proteklih godina dolazio u Beograd i da li ti nedostaje?
“U Beograd nisam dolazio još od 2002. godine, kada sam se iz bezbjednosti sa sestrama, bratom i majkom preselio u Atinu. Beograd mi nedostaje jako, nedostaju mi rodbina i prijatelji! Da se sagnem, prekrstim i poljubim očev grob.”
Loša optužnica
Pištolj kojim je trostruki zločin izvršen nikad nije pronađen, a pričalo se da je bačen u Savu sa šabačkog mosta. Sudija Dragoljub Đorđević, koji je donio prvu presudu, rekao je da “postoji još umiješanih osoba”, kao i da je veće svjesno da ovom presudom nije u potpunosti rasvijetljen događaj.
“Nije otkriven nalogodavac, a nejasno je i koji je motiv ubistva. Međutim, mi smo sudili na osnovu optužnice, a optužnicom nije ni traženo više od onoga što je urađeno“, obrazložio je tada sudija Đorđević.
Ućutkan ključni svjedok
Jedini koji je Andriju Draškovića povezeo sa ubistvom Arkana je Vojislav Jekić (47), bivši načelnik policije u Loznici, ubijen 27. aprila 2006. godine sa dva hica u glavu na Novom Beogradu.
Jekić je pričao da je u noći zločina video Andriju Draškovića u Loznici, a na suđenju je izjavio da mu je optuženi Milan Đuričić Miki rekao da je Drašković svojim džipom i uz pomoć službene policijske legitimacije omogućio ranjenom Dobrosavu Gavriću da se poslije ubistva Arkana prebaci do Loznice.
U izjavi medijima rekao je i da su Drašković i Radomir Marković prijatelji. Međutim, bivši šef srpske policije je to demantovao, tvrdeći da je sa Draškovićem samo poznanik. Drašković je demantovao vezu sa Arkanovim ubistvom i srpskom tajnom policijom. Tvrdio da je sa Arkanom bio u “korektnim odnosima” i da su se “uzajamno poštovali”.
Nezavisne/Informer.ba
