Tuzlanski advokat Faruk Balijagić u nastavku intervjua za Dnevni avaz otkriva šokantna saznanja u vezi sa zločinima tajnih političkih policija. Balijagić, uprkos jučerašnjem napadu na njegovu kuću, nije odustao od svojih navoda.
Vjerujete li da napad nije bio slučajan?
Balijagić: Samo slijep i malouman čovjek može smatrati da je ovo slučajnost. Sve je smišljeno i organizovano odrađeno. Jedino mi nije poznato jesu li napadači znali da me nema u kući, jer sam u tom momentu bio u Sarajevu. Nisam dobivao nikakve prijetnje proteklih dana, ali mi je nakon prvog intervjua u “Avazu” sugerisano da zamolim vašu redakciju da povuče intervju, kako je rečeno, zbog moje sigurnosti. Dobio sam nekoliko poziva, i nije mi padalo na pamet da to uradim. Pozive sam dobio od ljudi s kojima komuniciram u poslovnom smislu, a pretpostavljam da je politički vrh, koji je prozvan u mom intervjuu, preko mojih kolega pokušao stopirati istinu u “Avazu”.
Postoji li mogućnost organiziranja “bosanske sablje”?
Balijagić: Apsolutno! Krajnje je vrijeme da se mafiji stane ukraj dobrom organizacijom. Mene je odmah nakon napada na kuću pozvao predsjednik SBB BiH Fahrudin Radončić, koji je došao i pružio podršku.
Pravna bitka
Da se vratimo na Vaša saznanja o vezama politike i brutalnih zločina u BiH. Predmet “Garaplija”, koji ste preuzeli, bio je i ostao vrlo zanimljiv za političke strukture. Zašto?
Balijagić: Budući da sam krenuo u žestoku pravnu bitku, tražio sam pomoć sa strane. Ujedinjeni narodi (UN) odlučili su poslati svoje ljude da ispitaju slučaj. Predstavnici UN-a počeli su rad sa mnom u tadašnjoj kasarni “Maršal Tito”. Garapliju su svakodnevno dovodili iz zeničkog zatvora kako bi dao iskaz o terorizmu i zločinima u Sarajevu. Sve je zabilježeno na videotrakama i zapisnicima koji se nalaze u Međunarodnom sudu u Hagu. Garaplija je pričao da je dobio zadatak da uhapsi Nedžada Herendu, koji je bio pripadnik jedinice “Ševe”. Nakon što su uhapsili Herendu, Muran, Pezo i Garaplija odvezli su Herendu u Prvu bazu tajne političke policije AID na ispitivanje. Tu su počeli s uzimanjem iskaza od Herende, koji je priznao svoje članstvo u “Ševama”, priznao da su iznosili novac na Kipar.
Herenda je do u detalje opisao sva politička ubistva koja su rađena tabletama izraelske tajne službe Mosad, koje simuliraju srčani udar, sličan onome koji su doživjeli Mustafa Hajrulahović Talijan i general Mehmed Alagić. Predstavnci UN-a dobili su imena 28 pripadnika “Ševa”. Dok su vodili istragu tajni policajci kojima je rukovodio Garaplija, svaku noć su održavali sastanke s Ademovićem u kapeli Partizanskog groblja na Barama. Ademović je svaku noć prenosio čestitke od Izetbegovića i na kraju je rekao da je Izetbegović naredio Herendinu likvidaciju. Momci su po naređenju pucali u Herendu s udaljenosti od 20 centimetara u glavu. Herendino tijelo je klonulo, krv je pljusnula i Herenda je zatim ubačen u najlon-vreću, odnesen u šaht dubok tri metra u blizini Semizovca, odakle je izašao Allahovom, dž. š., voljom, a kako se istina ne bi sakrila.
Plaćanje zločina
Šta se, prema Vašim informacijama, dalje događalo?
Balijagić: Kada je štampa objavila da je Herenda ostao živ, Alija i Bakir Izetbegović odlučili su zatvoriti Garapliju, Pezu i Murana. Garaplija nam je ispričao da mu je u zatvor došao kolega Fahrija Karkin i da mu je rekao da ga je služba poslala, te da neće biti osuđen i da će se sve lijepo završiti. Branili su se šutnjom, a tajna policija pravila je alibi. Policija je, naime, vlastitim ljudima napravila lažnu potvrdu da su bili u Domu penzionera u Tuzli, u sobi koja ne postoji, a ne postoji ni taj sprat u Domu penzionera. Nakon što je sudija Amir Jaganjac izrekao drakonske kazne pripadnicima AID-a, Garapliji je rečeno da je to samo radi javnosti. Tek nakon pet godina od izricanja presude Garaplija je vidio da je prevaren i tek je tada zatražio moju pomoć.
Istražitelji UN-a došli su do podataka da su finansiranje zločina nad građanima Sarajeva vršili FDS i “Pivara” Sarajevo, a jedan dio finansija ostvarivan je od robe koja je oduzimana od građana. Iz dokaznog materijala nedvojbeno proizlazi da je mnogo važnija ličnost od Alije bio njegov sin Bakir, koji je, faktički, posjedovao sve moguće informacije i od AID-a i od MOS-a – Muslimanske obavještajne službe.
Na dan glasanja pred Domom za ljudska prava za BiH šest domaćih sudija je glasalo protiv obnove postupka Garapliji, a šest stranih za to. Postupak je obnovljen, jer se glas predsjednice Doma Mišel Pikar (Michel Picard) računao kao dva glasa.
Prije objave presude, u hodniku Kantonalnog suda u Sarajevu susreo sam sudiju Pajića i pitao zašto je glasao protiv odluke, odgovorio je da je morao, jer je postignut dil između SDA, SDS-a i HDZ-a, i to vrlo mudro, kako bi u kasnijem periodu zbog ovih zločina “Ševa” bošnjački narod bio talac, jer UN ima kompletan dosje i bošnjački narod je morao biti prisiljavan na stalne ustupke, bez obzira na najveće žrtve i zločin koji je doživio.
U tajnoj diplomatiji uvijek je planetarni zločin u Srebrenici pravdan ubijanjem i spaljivanjem Srba pred Domom milicije u Sarajevu, političkim ubistvom srpskog poslanika u Skupštini RBiH Najdana Pašića, a što je sve bilo rukopis terorističke skupine “Ševe”. Nakon što je obnovljen postupak, Vrhovni sud FBiH donio je novu presudu te je optuženima smanjio kazne na onoliko vremena koliko su već bili u zatvoru, tako da su se Garaplija i ostali policajci našli na slobodi.
Pištolj Garapliji predat u “Pivari”
Balijagić: Na jednom sijelu u “Moniku”, kod Alije Delimustafića, Seno Imširović iz Travnika obratio se Garapliji riječima: “Znam kada ti je Mujo Kaloša u “Pivari” predao pištolj kojim treba ubiti Herendu.” Garaplija je bio iznenađen, pozvao me da se odvojim od društva i pitao me ko je taj čovjek. Rekao sam mu da je to moj klijent. Garaplija mi je rekao da je to istina i da je događaj bio u “Sarajevskoj pivari”, gdje je Mujo Kaloša bio predsjednik Upravnog odbora – kaže Balijagić.
Ko može odlučiti o likvidaciji?
Balijagić: Sve vrijeme dok sam kao advokat radio na slučaju “Garaplija”, tajna politička policija AID vodila je moj dosje. Što je najžalosnije, iz projekata tajne policije osvetničke aktivnosti zbog mog profesionalnog angažmana bile su usmjerene prema mojoj djeci. I ovakva inertnost i opći haos u BiH je rezultat amnestiranja počinjenih zločina i nekažnjenih ljudi koji su i dan-danas na visokim pozicijama. Jer, koji je taj otuđeni centar moći koji donosi odluku o likvidaciji, bez suda i suđenja? Sjetimo se samo kada je Nedžad Ugljen došao da moli Aliju Izetbegovića da ga ne ubiju, a ovaj je rekao da se tu ništa više ne može učiniti – navodi Balijagić.
Dnevni avaz/Informer.ba
