Ako niste stranački kadar ni tri fakultetske diplome ne mogu vam pomoći da pronađete posao. Melvir Sejdić ima tri fakulteteske diplome, dvije s Pedagoškog fakulteta u Sarajevu i jednu s Prirodnomatematičkog fakulteta u Tuzli. Umjesto u klupi nastavnika vrijeme provodi cijepajući drva.
Melvir Sejdić ima tri fakultetske diplome, dvije s Pedagoškog fakulteta u Sarajevu i jednu s Prirodnomatematičkog fakulteta u Tuzli. Umjesto u klupi nastavnika vrijeme provodi cijepajući drva. ”Otac mi je govorio što manje znaš više si pod čizmom drugih i smatrao sam da svoju egzistenciju i uspjeh u životu mogu da ostvarim tako što ću se školovat na pošten način”,priča on.
Melvir nije usamljen slučaj. On je samo jedan od tisuću onih koji imaju završene fakultete i samo su broj više među nezaposlenima u BiH.
”Svugdje je pravilo da primaju svoje ljude iz svoga mjesta, samo u Sapni svoje ljude istjeruju odavde i nisam ja prvi čovjek koji je nepodoban, pod znacima navoda, istjeran i protjeran. Ja sam primjer koji pokazuje da čovjek ako ima fakultete, ukoliko nije politički podoban i ne bavi se politikom ne može uspjeti u životu”, kaže Sejdić.
U Sapni, kaže nam Melvir, sve je lako ako si u političkoj stranci, odnosno ako si politički podoban. Ako ne, onda čovjek u ovoj maloj općini postaje socijalni slučaj.”Doživio sam od opštinskog vijećnika, koji mi je ponudio da čistim ceste, da ih krčim za 3,3 marke satnica, tako je ovdje ako nisi član vladajuće stranke, ne možeš ništa. Ja lično nemam ni protiv jedne stranke ništa, sve stranke imaju dobar program.
Smatram da svi ljudi ne mogu biti matematičari, fudbaleri, košarkaši, tako i ja sebe smatram da nisam za političara jer sam pošten, iskren i volim da držim obećanja, a to naši političari ne rade. Ja bi se slomio kad bih nešto obeć’o da to ispunim, ne bih mogao spavati i iz tog razloga nisam za politiku. Meni je opštinski vijećnik jednostavno rekao ili si sa nama ili si protiv nas, ja sam govorio nisam ni protiv koga samo želim da živim i pošteno zarađujem za komad hljeba”, kazao je on.
“Radio bih bilo kakav posao”
I dok se vlasti hvale da im je prioritet zapošljavanje visokokvalificiranih kadrova, stvarnost izgleda sasvim drugačije.” I kada treba da se odluči ko će da radi gleda se koliko je glasova sakupio na izborima. Znam slučaj da je jedan ukrao glasačku kutiju, odnio je u džamiju da prebrojava glasove i da tamo rikta te rezultate. Ovdje domicilno stanovništvo koje nije u opštini, u policiji, u prosvjeti, u zdravstvu, bijedno živi.”
Melvir je sedam školskih godina predavao kulturu življenja, međutim ovaj predmet danas predaju učitelji razredne nastave iako za to nisu kvalificirani. ”Poslao sam 5. jula upit ministrici obrazovanja, tražeći da mi odgovori da li kao profesor kulture življenja mogu predavati taj predmet i zašto smo mi demobilisani borci bačeni na marginu, zapostavljeni i zašto nas ne primaju u stalni radni odnos, zar mi to nismo zaslužili. Nisam dobio odgovor. Onda sam sa kolegom Senadom Murtićem u avgustu otišao da se uredno najavim kod ministrice, gdje je sekretarica pozvala obezbjeđenje da nas odstrani iz zgrade”, priča Sejdić.
Nitko nije pronašao interes da zaposli ovog mladića, iako je demobilizorani branitelj, a njegovi roditelji ugledni su prosvjetni radnici Općine Sapna. ”Obraćao sam se i boračkim organizacijama i Ministarstvu za boračka pitanja i oni su mi indirektno kazali da ništa ne mogu da učine, da ne postoji nikakav zakon, a direktor škole u Sapni, koji je nestručnim osobama dodijelio da predaju predmet ‘kulturu življenja’ je predsjednik Organizacije demobilisanih boraca.”
Umjesto prosvjetne plaće Melvir danas traži pomoć od Centra za socijalni rad, jer preživjeti nekako mora, a posao više ne bira. Kaže radio bi i fizičke poslove – samo da radi.” A radio bih bilo kakav posao. Molim sve ljude dobre volje da mi pomognu bilo kakav posao da nađem, da prestanem biti socijalni slučaj, želim da živim od svojih primanja. Bilo kakav posao, naveo sam primjer portira, šofera, imam B kategoriju, jednom sam prijatelju nudio da mu prenosim kutije, istovaram, utovaram samo da imam bilo kakvu egzistenciju. Boli me kao čovjeka što sam degradiran, što sam šikaniran, ali mi ujedno i daje snagu, jača me, jer sve što te ne ubije ojača te”, poručuje Sejdić. Melviru je preostalo još samo da se hvali svojim diplomama, udobno mjesto za njih pronašao im je, za sada, u gepeku svoga automobila.
RSE/Informer.ba
